Poslovni broj Gž-1620/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1620/2018-2

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. t. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. E., odvjetniku u Odvjetničkom društvu C., G. i E. iz Z., protiv tužene E. M. iz M., OIB …, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-7096/17-12 od 13. srpnja 2018. godine, dana 16. travnja 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-7096/17-12 od 13. srpnja 2018. godine.

 

             

Obrazloženje

 

Citiranom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz M., poslovni broj Ovrv-1243/16 od 10. studenog 2016. godine i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.

 

Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena plati ukupno iznos od 1.304,97 kn i to 903,58 kn zbog zakašnjelog povrata opreme i 321,11 kn s osnove naknade zbog prijevremenog raskida ugovora.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su se parnične stranke u utuženom razdoblju nalazile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora br. … o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 1. listopada 2013., koji da je raskinut 18. rujna 2015. Utvrđuje da je točkom 5. predmetnog Ugovora ugovoreno da je pretplatnik po raskidu ugovora obvezan vratiti tužitelju opremu u ispravnom stanju, te da navedenom odredbom nije određen rok za vraćanje predmetne opreme, dok je čl. 4. Općih uvjeta propisano da se pretplatnik obvezuje da će u roku od 15 dana od dana raskida pretplatničkog ugovora vratiti opremu u ispravnim stanju, a ukoliko isto ne učini da se obvezuje platiti ugovornu kaznu u iznosu od 2.700,00 kn. Prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetnu opremu tužitelj zaprimio dana 19. studenoga 2015. i da nema dokaza da je vraćanje opreme sa zakašnjenjem tužitelju uzrokovalo štetu koja bi opravdala podmirenje iznosa od 903,58 kn.

 

U odnosu na naknadu za prijevremeni raskid prvostupanjski sud citira odredbu članka 12. Općih uvjeta prema kojoj pretplatnik koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je pretplatnik ostvario i utvrđuje da bi primjena navedene odredbe Općih uvjeta dovela u konkretnom slučaju do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene, pa da je ista ništetna, sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 33/09; dalje ZZP), jer kao odredba unaprijed formuliranog ugovora trgovca, dakle tužitelja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača time što tuženu obvezuje do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjavati svoju obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži, i to u obliku jednokratne naknade, iako je ugovor raskinut, a da, s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje. Tužitelj da bi imao pravo na naknadu štete radi prijevremenog raskida, ali da bi u tom slučaju morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu, odnosno mogao bi tražiti povrat danog, primjerice telekomunikacijske opreme prodane pod povoljnijim uvjetima ili slično. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

 

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno članak 221.a ZPP-a u vezi s člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) i članak 96. ZZP-a, kada je odbio tužbeni zahtjev, te su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja. Pri tome prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Nadalje, time što prvostupanjski sud nije odbio tužbeni zahtjev nije počinjena navedena bitna povreda jer prvostupanjski sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP ako prilikom ukidanja platnog naloga ujedno ne odbije tužbeni zahtjev (zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 13. lipnja 2019.).

 

Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da ima pravo na naknadu za opremu. To stoga što je tužena vratila opremu, doduše sa zakašnjenjem od cca. mjesec dana, a tužitelj nije dokazao da je zbog zakašnjenja tužene pretrpio bilo kakvu štetu, a naraočito kako je došao do iznosa od 903,58 kn kojeg potražuje s navedene osnove.

 

Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da nije nepoštena odredba Općih uvjeta o pravu na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora. I ovaj sud smatra da je navedena odredba nepoštena jer je nejasna. Naime, navedenom odredbom (članak 12.  Općih uvjeta) ugovoreno je, između ostalog, da pretplatnik koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je pretplatnik ostvario. Prema mišljenju ovog suda, termin „mjesečna naknada za preostalo razdoblje“ je nejasan, odnosno nerazumljiv i iz samog Ugovora nije razvidno koliko ta mjesečna naknada iznosi i što uključuje. Pri tome treba reći da ovaj sud prihvaća žalbene navode tužitelja da on ima pravo ugovoriti iznos naknade u slučaju raskida Ugovora krivnjom pretplatnika prije isteka ugovorenog razdoblja ako dokaže da je pretplatnik ostvario popuste na proizvode i usluge, odnosno da je ostvario pravo na povoljniju cijenu usluge upravo stoga što je ugovoreno obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca. Međutim, taj iznos naknade kojeg bi tužena trebala platiti u slučaju raskida Ugovora njezinom krivnjom prije isteka obveznog trajanja ugovora treba biti jasan i transparentan i da iz njega bude vidljivo što ta naknada uključuje. U konkretnom slučaju ne zna se što uključuje navedena naknada. Kako ta odredba nije jasna, niti razumljiva, temeljem članka 101. stavka 1. ZZP-a, prvostupanjski sud ju je pravilno tumačio u smislu koji je povoljniji za tuženu, kao potrošača, i pravilno je utvrdio da je riječ o nepoštenoj odredbi (zbog nerazumljivosti).

 

Stoga je, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

 

             

U Rijeci 16. travnja 2020. godine

 

 

Sudac

 

Ksenija Dimec v.r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Svetlana Popović