Poslovni broj: Gž-1882/2019-2

 

 

 

 

Gž-1812/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Amare Trgo, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja P. B. G. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnicima Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnicima u Z., protiv tuženika HŽ I. d.o.o., OIB: ..., Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4738/18-13 od 24. srpnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4738/18-13 od 24. srpnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, koji glasi:

Utvrđuje se da ovrha (pljenidba i prijenos) određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-2140/18 od 28. svibnja 2018. nije dopuštena.

Nalaže se tuženiku HŽ I. d.o.o., OIB: ..., Z., da tužitelju tužitelja P. B. G. d.o.o., OIB: ..., Z., isplati iznos od 188.041,70 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.08.2018. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148 ‑ pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje da ovrha (pljenidba i prijenos) određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-2140/18 od 28. svibnja 2018. nije dopuštena i isplata iznosa od 188.041,70 kuna sa zateznom kamatom od 7. kolovoza 2018. do isplate.

 

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-2140/18 od 28. svibnja 2018. određena je ovrha na novčanoj tražbini ovršenika u iznosu od 109.146,18 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 11.875,57 kn od 02.02.2012. do isplate, iznosa od 22.272,54 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.02.2012. do isplate, iznosa od 3.729,85 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.02.2012. do isplate, iznosa od 3.729,85 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.03.2012. do isplate, iznosa od 22.309,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.04.2012. do isplate, iznosa od 3.790,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04.05.2012. do isplate, iznosa od 3.790,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.05.2012. do isplate i iznosa od 15.067,02 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.11.2015. do isplate te ovršnog troška u iznosu od 90,00 kn.

 

FINA je 6. kolovoza 2018. zaplijenila navedene iznose i tako je zaplijenila ukupan iznos od 188.041,70 kuna.

 

U postupku je nesporno da je tuženik HŽ I. d.o.o. podnijela protiv tužitelja P. D. G. d.o.o. prijedlog za ovrhu na temelju javnobilježničke isprave Ugovora broj Z-78/11 o zakupu zemljišta za parkiranje od 3. svibnja 2011. za isplatu iznosa od 109.146,18 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 188,047,71 kuna.

 

Sporno je, je li ovrha u navedenom predmetu dopuštena te ima li tužitelj pravo na povrat isplaćenog iznosa, s obzirom da tužitelj tvrdi da ga je tuženik stekao bez osnove iz razloga što bi ovrha u navedenom predmetu bila nedopuštena.

 

Nesporno je da je nad tužiteljem 7. veljače 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe.

 

Nadalje, nesporno je da je tuženik prijavio predmetnu tražbinu u postupku predstečajne nagodbe 6. ožujka 2014., ali je ona osporena u cijelosti.

 

Prema odredbi članka 70. stavka 2. u svezi stavkom 3. točkom 1. te člankom 81. stavkom 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13, dalje u tekstu: ZFPPN), s obzirom da je tražbina tuženika u postupku predstečajne nagodbe osporena, to je tuženik bio ovlašten na pokretanje ovršnog postupka pred sudom pod brojem Ovr-2140/18 radi namirenja predmetne tražbine.

 

Tražbina tuženika koja je predmet pobijanog rješenja o ovrsi nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom koja je postala pravomoćna 10. travnja 2015., što je utvrđeno uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-424/14.

 

Prema odredbama ZFPPN-a samo vjerovnici čije tražbine su utvrđene mogu sudjelovati u postupku predstečajne nagodbe koja ima snagu ovršne isprave za sve tražbine koje su utvrđene sukladno odredbi članka 66. stavka 3. navedenog Zakona.

 

S obzirom da tražbina tuženika nije bila predmet predstečajne nagodbe to ovršna isprava rješenje o ovrsi koje se odnosi na predmetnu tražbinu tuženika nije izgubila pravnu snagu u odnosu na dužnika te u ovom predmetu nije došlo do povrede odredbe članka 81. stavka 4. ZFPPN-a.

 

Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Stpn-426/14 od 16. ožujka 2015. o predstečajnoj nagodbi postalo je pravomoćno 10. travnja 2015., a postupak ovrhe tuženik je pokrenuo prijedlogom za ovrhu 9. studenoga 2015.

 

Polazeći od svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud je pravilno u cijelosti odbio tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i radi isplate iznosa od 188.041,70 kuna jer je pravilno utvrdio da je ovrha valjano provedena i nije nedopuštena.

 

Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka, posebno ne odredbe članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a, niti se radi o pravomoćno presuđenoj stvari u smislu odredbi članka 323. i 333. ZPP-a jer pravomoćnom predstečajnom nagodbom nije odlučeno o tražbini tuženika koja je bila predmet ovršnog postupka, a čija valjanost se pobija u ovom parničnom postupku.

 

Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Split, 16. travnja 2020.