1

Poslovni broj Gž-247/2019-2

Poslovni broj Gž-247/2019-2

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. S., odvjetnici u J., protiv tužene I. J. iz J., OIB: …, zastupane po punomoćniku K. R., odvjetniku u J., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj 27 Pn-1168/15 od 14. prosinca 2018., 16. travnja 2020.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj 27 Pn-1168/15 od 14. prosinca 2018. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u toči I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 11.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. studenoga 2013. pa do isplate dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn u roku od 15 dana.

              Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

              Tužitelj u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.11. ZPP-a jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su proturječni, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da je tužitelj pretrpio štetu odustankom od ugovora o nalogu od strane tužene prema kojemu je tužitelj zastupao tuženu u postupku pod poslovnim brojem P-101/12 kod suda prvog stupnja u radnom sporu, u kojem je usvojen tužbeni zahtjev te je poništena odluka o otkazu ugovora o radu, pa da je postojala obaveza poslodavca nakon pravomoćne odluke da isplati razliku plaće i vrati tuženu na rad.

Tužitelj u žalbi navodi da je prema sporazumu od 17. listopada 2013. koji je zaključen nakon pravomoćnosti navedenog postupka pod posl.br.P-501/12 ugovoreno da će tužena isplatiti nagradu u iznosu od 30% od ukupno isplaćenog iznosa koji joj pripada na ime naknade plaće neovisno o tome da li iznos će biti isplaćen u sudskom postupku ili izvan sudskog postupka da joj pripada od dana otkaza ugovora o radu do povratka na rad pa da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je odustanak od naloga od strane tužene nastupio bez osnovanih razloga, pa da je primjenom odredbe čl.779. st.2. i 316. st.3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11; dalje ZOO) trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

Žalba nije osnovana.

Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.365. st.2. t.11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni.

Ispitujući po službenoj dužnosti da li je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.365. st.2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je sud odlučio na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući ga neosnovanim jer je sud prvog stupnja utvrdio relevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a to su da su stranke u postupku pod poslovnim brojem P-101/12 koji se vodio kod suda prvog stupnja u radnom sporu radi poništenja ugovora o otkazu ugovora o radu zaključile ugovor o nalogu sukladno čl.763. st.1. ZOO-a kojim se ovlašćuje tužitelj kao nalogoprimac da poduzima za račun nalogodavca tužene određene poslove u tom postupku, da je postupak pravomoćno okončan i da je nakon toga zaključen sporazum o iznosu nagrade prema kojemu se tužena obvezala isplatiti tužitelju kao punomoćniku nagradu u iznosu od 30% od ukupno isplaćenog iznosa koji joj pripada na ime naknade plaće, a koji iznos joj je dužna isplatiti K. F. d.o.o. neovisno o tome da li je taj iznos isplaćen u sudskom postupku ili izvansudskom postupku te da je u pravomoćno okončanom postupku kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Povrv-1161/15 tužena pravomoćno obvezana isplatiti tužitelju iznos od 7.386,40 kn na ime naknade za zastupanje u navedenom parničnom postupku.

Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da u slučaju kada je otkazan ugovor o nalogu, tužitelj ne bi imao pravo na naknadu za zastupanje temeljem zaključenog sporazuma o iznosu nagrade zaključenog prema Tbr.39. t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa), već da postoji obveza tužene da isplati tužitelju naknadu za posao koji je tužitelj izvršio po nalogu do raskida ugovora o nalogu sukladno čl.763. st.2. u svezi čl.368. ZOO-a, jer da tužitelj kao nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, a kod raskida ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

Budući da je o naknadi troškova odlučeno u navedenom pravomoćnom postupku kod suda prvog stupnja pod posl.br.Povrv-1161/2015 prema kojoj je tužena obvezana da isplati tužitelju temeljem navedene Tarife za zastupanje u navedenom postupku pod posl.br.P-101/12 za poduzete parnične radnje iznos od 7.386,40 kn, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi poduzeo bilo koju radnju koju bi imao pravo naplatiti po odredbama Tarife nakon pravomoćnog okončanja navedenog radnog spora, te da tužitelj nije dokazao opće pretpostavke za naknadu štete, a to su štetna radnja, protupravnost štetne radnje, uzročno-posljedična veza između štetne radnje i same štete te konačno i sama šteta i da tužitelj pogrešno smatra da ima pravo na naknadu štete u visini razlike između plaće tužene kod poslodavca K. F. u spornom razdoblju i plaće isplaćene kod više poslodavaca kod kojih je tužena radila nakon otkaza ugovora o radu jer da se ne radi o šteti koju bi tužitelj pretrpio odustankom tužene od ugovora.

Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je postupanje tužene usmjereno na onemogućavanje isplate nagrade prema sklopljenom sporazumu od 17. listopada 2013. jer iz stanja spisa i iz iskaza tužene proizlazi da je odustanak nastupio zbog osnovanih razloga jer je tužena u mirnom postupku postigla sporazum s poslodavcem da je vrati na radno mjesto sukladno navedenoj presudi i da će isplatiti naknadu plaće za jednu godinu unazad. Stoga nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.779. st.2. ZOO-a da tužena tužitelju isplati štetu za koju on tvrdi da je nastupila odustankom od tog ugovora.

Tužitelj posebno u žalbi ne navodi razloge osporavanja odluke o troškovima parničnog postupka koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP-a, a koji troškovi se odnose na zastupanje punomoćnika tužene i koji su odmjereni sukladno važećoj Tarifi te je visina troška pravilno odmjerena za zastupanje na navedenim ročištima i za sastavljanje podnesaka sve uvećano za troškove PDV-a tako da je pravilno utvrđena visina troškova parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn.

Slijedom obrazloženog, žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl.368. st.1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 16. travnja 2020.

Sutkinja

Filka Pejković

Općinskog sudu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.