- 1 -

Broj: Jž-432/2020

 

 

                                              

                                                                                                                      Broj: Jž-432/2020

 

 

 

U   I M E   R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. J., zbog prekršaja iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj: 82/08. i 69/17.), odlučujući o molbi za povrat u prijašnje stanje i žalbi okr. S. J. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2019., broj: 24. Pp J-1231/2019, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2020.,

 

r i j e š i o     j e:

Odbija se kao neosnovana molba za povrat u prijašnje stanje okr. S. J.

 

                                                                        

 

      p r e s u d i o     j e:

 

             

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. S. J. i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda. 

 

II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr.  S. J.  se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

U odnosu na rješenje

 

Okr. S. J. je po braniteljici odvjetnici V. S. u predmetu Općinskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2019., broj: 24. Pp J-1231/2019 podnijela molbu za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja obavještavanja suda o nemogućnosti dolaska na ročište 29. studenog 2019., s prijedlogom da sud ponovno zakaže ročište za glavnu raspravu te omogući okrivljenici iznošenje obrane.

 

U razlozima molbe za povrat u prijašnje stanje okrivljenica navodi da je izostala s glavne rasprave jer je 24. studenog 2019. zaprimljena kao hitan slučaj u KBC u Rijeci, gdje je istog dana hospitalizirana radi bolničkog liječenja do zaključno 11. prosinca 2019. Budući je njeno zdravstveno stanje bilo ozbiljno narušeno u danima hospitalizacije mislima je bila usredotočena isključivo na ishod liječenja, radi čega je jednostavno propustila obavijestiti sud o nemogućnosti dolaska na ročište. Iz navedenih razloga, okrivljenica u otvorenom roku od 8 dana po trenutku prestanka za razlog spriječenosti dolaska na sud podnosi prijedlog za povrat u prijašnje stanje i predlaže sudu ponovno zakazati ročište za glavnu raspravu te omogućiti okrivljenici iznošenje obrane.

 

Molba za povrat u prijašnje stanje nije osnovana.

 

Člankom 124. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) propisano je da će okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude sud dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe, ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te ako istodobno s molbom podnese i žalbu.

               Dakle, uvjet za povrat u prijašnje stanje je postojanje opravdanih razloga koji su okrivljenika spriječili u pravodobnom podnošenju žalbe, a iz sadržaja molbe za povrat u prijašnje stanje proizlazi da okrivljenica istu podnosi navodeći u razlozima iste zdravstveno stanje zbog kojeg nije bila u mogućnosti, iako uredno pozvana, odazvati se pozivu za glavnu raspravu.

 

   Kako, dakle, okrivljenica podnosi molbu za povrat u prijašnje stanje iz razloga koji nije propisan čl. 124. st. 1. Prekršajnog zakona, dakle iz razloga kada nije moguće podnošenje molbe za povrat u prijašnje stanje, trebalo je kao neosnovanu odbiti molbu za povrat u prijašnje stanje.

 

Iz navedenih razloga na temelju čl. 125. st. 6. toč. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U odnosu na presudu

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2019., broj: 24. Pp J-1231/2019, proglašena je krivom okr. S. J. da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kunu, koju je dužna platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 200,00 kuna.  

 

Protiv te presude okr. S. J. po braniteljici odvjetnici V. S. pravodobno je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji, troškovima prekršajnog postupka, oduzimanju imovinske koristi i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom, da se preinači pobijana presuda i okrivljenica oslobodi optužbe, odnosno ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje i odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te  nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Iako se žalbom uvodno naznačuje sve zakonske žalbene osnove, iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

             

              Okrivljenica dovodi u pitanje činjenično stanje utvrđeno u dokaznom postupku držeći kako je ono ostalo nepotpuno utvrđeno, uslijed čega je odluka prvostupanjskog suda donesena na suženoj činjeničnoj osnovi.

 

Međutim, podnositeljica žalbe ničim ne obrazlaže niti konkretizira razloge zbog kojih bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, odnosno kakva odlučna  činjenica nije utvrđena, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.  Ovo tim više što u daljnjem sadržaju žalbe okrivljenica isključivo iznosi razloge za koje smatra da bi se mogli cijeniti olakotnim kod odmjeravanja visine kazne.

 

Naime, okrivljenica u žalbi navodi kako je svjesna kako je njezina kandidacijska lista sastavljena od 10 muškaraca i 3 žene, odnosno da je takva lista u suprotnosti s citiranom odredbom Zakona o ravnopravnosti spolova. Ističe da u vrijeme sastavljanja kandidacijske liste nije imala nikakvog iskustva sa sastavljanjem kandidacijske liste niti joj je materijalno pravo kojim se regulira ravnopravnost spolova bilo poznato u dovoljnoj mjeri. Svjesna je da nepoznavanje prava ne ispričava i da je bila dužna upoznati se s propisima u tom pogledu. Ističe da nije imala namjeru postupati suprotno citiranom propisu, te pojašnjava kako se radilo o listi osoba identičnog svjetonazora kojima je cilj bio pokušati ostvariti uspjeh za Gradsko vijeće Grada Čabra, na kojoj listi su se našli prvenstveno prijatelji, neovisno o spolu, nevezani stranačkom pripadnošću, a vezani činjenicom suživota u teškim uvjetima te željom da nešto promjene u tom pogledu.

 

Konačno, okrivljenica žali što je sastavila kandidacijsku listu protivno važećem propisu, svjesna je da je počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, te žali zbog počinjenja, pa iako svjesna da je izrečena kazna zakonski minimum za ovaj prekršaj, moli da se razmotri mogućnost ublažavanja kazne, budući će je izrečena kazna jako financijski opteretiti, te ističe da nikada nije kažnjavana za bilo kakve prekršaje. 

 

Prvenstveno, u odnosu na žalbene navode da okrivljenica nije imala namjeru postupati suprotno citiranom propisu, ističe se da je u smislu čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona za postojanje krivnje za prekršaj dovoljan nehaj, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana odgovornost samo za namjeru, što u ovom prekršajnom predmetu nije slučaj.

 

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

Naime, čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova propisano je da će se ovlašteni predlagatelji koji prilikom predlaganja lista kandidata/tkinja za izbor za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave, a postupaju protivno čl. 15. i 12. toga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 40.000,00 kuna za izbore za članove gradskih vijeća. Iz navedenog, razvidno je da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u točno određenom iznosu. Slijedom navedenog, pogrešno prvostupanjski sud u obrazloženju izrečene kazne navodi da je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u propisanom posebnom minimumu (novčana kazna od 20.000,00 kuna propisana je za izbore za članove općinskih vijeća). Iz visine izrečene novčane kazne proizlazi da je sud izrekao blažu kaznu od propisane i to u granicama određenim čl. čl. 37. st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona, cijeneći dosadašnju prekršajnu neosuđivanost okrivljenice kao olakotnu okolnost, uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost.

 

Stoga, uz puno uvažavanje žalbenih navoda, i po ocjeni ovog suda novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj, a cijeneći da je ista ublažena do polovice propisanog iznosa novčane kazne, primjerena je i dostatna  kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud  smatra, da će se kažnjavanjem okrivljenice izrečenom novčanom kaznom postići svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Da je prvostupanjski sud uzeo u obzir imovinsko stanje okrivljenice ogleda se i u činjenici da je za plaćanje novčane kazne okrivljenici odredio najdulji rok od tri mjeseca ( 90 dana) propisan čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, a okrivljenica je u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona upozorena da ukoliko u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog prekršajnopravne sankcije.

 

Žalbu u odnosu na troškove prekršajnog postupka ovaj sud nije razmatrao, budući da ta žalbena osnova nije ničim obrazložena niti konkretizirana. 

 

Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona ovaj sud je okrivljenicu oslobodio obveze naknade istih, budući da iz navoda podnesene žalbe, proizlazi da je slabog imovnog stanja, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje. 

 

Iz navedenih razloga na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.                                                 

 

Zagreb, 16. travnja 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                             Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                                       

Emina Bašić, v. r.                                                                                   Gordana Korotaj, v.r.             

 

 

  Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja