1

                            Broj: Jž-159/2020

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Z.K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. studenog 2019., broj: 64.Pp J-1334/2019, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Prihvaća se žalba okr. Z. K., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljenik ne smije približiti supruzi E. K., gdje god se ona nalazila, na udaljenost manju od 5 (pet) metara, u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

 

              II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. Z. K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. studenog 2019., broj: 64.Pp J-1334/2019, okr. Z. K. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 14 dana, u koju se uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. do 29. studenog 2019.

 

Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja supruzi E. K., gdje god se ista nalazila, na udaljenost manju od 50 metara, u trajanju od jednog mjeseca.

 

U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi paušalnu svotu u iznosu 300,00 kuna.

 

Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, osobno, zbog odluke o zaštitnoj mjeri. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se ukine izrečena zaštitna mjera, a podredno da se ukine presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik u žalbi ističe da je izrečena zaštitna mjera nesvrsishodna i otežavajuća, navodi da je odluka o izricanju predmetne zaštitne mjere donesena na temelju činjenice da je njegova supruga iskazala kako ovo nije prvi put da je fizički napadnuta od strane supruga, a koji iskaz nije ničim potkrijepljen, smatra da bi svrsishodnija bila mjera savjetovanja u vezi s konzumacijom alkohola ili zaštitna mjera liječenja od ovisnosti te ističe neprovedivost izrečene zaštitne mjere budući da on i supruga borave u obiteljskoj kući.

 

Prije svega treba navesti da je prvostupanjski sud, osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja, supruzi E. K. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Ovo naročito s obzirom na činjenicu da je okrivljenik inkriminirane prigode počinio i psihičko i tjelesno nasilje pa upravo velika protupravna količina u ponašanju okrivljenika upućuje na nužnost primjene predmetne zaštitne mjere.

 

Nadalje, po ocjeni ovog suda, duljina trajanja izrečene mjere od jedan mjesec, dakle u najkraće mogućem zakonom propisanom roku trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog nasilničkog ponašanja.

 

Međutim, u pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe da bi, s obzirom na činjenicu da on i supruga E. K., žrtva nasilja, žive u istom stambenom prostoru, provođenje zaštitne mjere zabrane približavanja supruzi E. K. na način kako ju je izrekao prvostupanjski sud, znači gdje god se ista nalazila, na udaljenost manju od 50 metara, dakle i u obiteljskoj kući u kojoj oni žive, u biti, značilo da je okrivljeniku zapriječen boravak u svojoj obiteljskoj kući. Budući da okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, a provođenje zaštitne mjere zabrane približavanja supruzi E. K. na udaljenost manjoj od 50 metara bi, zapravo, značilo upravo to, ocjena je ovog suda da se predmetna zaštitna mjera, određena na takav način da se okrivljenik ne smije supruzi približiti na udaljenost manjoj od 50 metara, ne može ni provesti, a da to ne bi značilo da se okrivljeniku priječi boravak u obiteljskoj kući.

 

Stoga je ovaj sud preinačio izrečenu zaštitnu mjeru na način da je određeno da se okrivljenik ne smije približiti supruzi E. K., gdje god se ona nalazila, na udaljenost manju od 5 (pet) metara, koja je provediva u okolnostima suživota u istom stambenom prostoru, tim više što se, prema podacima u spisu, radi o obiteljskoj kući, a ne o stanu, i kojom će se, po ocjeni ovog suda, u dostatnoj mjeri preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u toč. I. ove presude.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 16. travnja 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.