1

Broj: Jž-2436/2019

                                            

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T. B. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), odlučujući o žalbama okr. B. B. i okr. T. B., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom od 9. listopada 2019., broj: 18. Pp J-117/2019 u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o    j e

 

1. U povodu žalbe okr. B. B. i okr. T. B., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

 

2. Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13,

110/15, 70/17 i 118/18), okr. B. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) i okr. T.B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

 

OSLOBAĐAJU  SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

              dana 15. listopada 2018.g., ponedjeljak, oko 16,20 sati u mjestu Z., na prostoru između obiteljskih kuća u F. ulici kbr. xx i xx, nasilnički se ponašali u obitelji u prisutnosti B. supruge i T. strine S. B. te M. G. R., na način da je drugooptuženi T. B. došao na zemljište između obiteljske kuće svog oca A. i svog strica B., s namjerom da iz svog parkiranog automobila izvadi alat, a potom do T. dolazi njegov stric prvooptuženi B. B. te mu se obraća riječima govoreći „ajde ća“, nakon čega mu T. odgovora „neću“, a nakon toga dolazi do sukoba između optuženih tako što je B. prijeteći uzeo u ruke alatku kramp te je podigao iznad svoje glave, usmjerivši je prema T. s namjerom da ga udari, dok je T. uzeo u ruke dugi drveni štap kojeg je podigao iznad svoje glave, sa kojim prijeteći polazi prema stricu B. s namjerom da ga udari, a potom B. uzima u ruke komad betonskog bloka (ciporeks) te trči prema svom nećaku T. koji bježi u svoju garažu dok B. baca navedeni komad betona prema njemu, a tijekom cijelog događaja je bila prisutna B. supruga i T. strina S. koja je više puta pokušala smiriti i razdvojiti supruga B. i nećaka T.,

 

              - pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. B. B. i okr. T. B. je bespredmetna.

 

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom od 9. listopada 2019., broj: 18. Pp J-117/2019, okr. B. B. i okr. T. B. proglašeni su krivim da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, svakome, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu, pa im je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 400,00 kuna, koju kaznu su dužni platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupku u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

              Protiv te presude, oboje okrivljenika pravodobno su podnijeli žalbu i to okr. B. B. putem branitelja I. D., a okr. T. B. osobno. Oboje okrivljenika u žalbama naznačuju da se istu podnose zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbi  proizlazi da žalbu podnose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              Žalbe su bespredmetne.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava.

 

Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, a jednako je i u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

 

Naime, okr.  B. B. i okr. T. proglašeni su krivim da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, a jednako je i u optužbi, kao članovi obitelji počinili tjelesno nasilje u obitelji jedan prema drugome.

 

Prije svega potrebno se osvrnuti na pojam tjelesnog nasilja kao oblika nasilja u obitelji koje se sankcionira odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa se tako svako nasilje  definira kao svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli, dok se pojam tjelesnog nasilja općenito definira kao namjerno nanošenje tjelesnih ozljeda, odnosno svaku upotrebu fizičke sile koja rezultira boli, strahom ili poniženjem žrtve neovisno o stvarnim ozljedama, a obuhvaća i ponašanja kao što su; udaranje šakama, udaranje nogama, grizenje, povlačenje za kosu, potapanje, ubadanje, paljenje, uskraćivanje lijekova, bacanje predmeta, izazivanje pobačaja u žene, ubojstvo i sl.

 

Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude (a jednako je i u optužbi), oblik tjelesnog nasilja koji se okr. B. B. i okr. T. B. stavlja na teret u činjeničnom opisu opisan je na način da je navedeno „…I okrivljeni B. B. prijeteći uzeo u ruke alatku kramp te podigao iznad svoje glave, usmjerivši je prema II okrivljenom T. B., dok je II okrivljeni T. B. uzeo u ruke dugi drveni štap koje je podigao iznad svoje glave sa kojim prijeteći polazi prema I okrivljenom B. B., potom i I okrivljeni B. B. uzima u ruke komad bloka (ciporeks) te trči prema svom nećaku II okrivljenom T. B. koji bježi u svoju garažu dok I okrivljeni B.B.baca navedeni blok (ciporeks) prema njemu…“, a iz kojeg činjeničnog opisa ne proizlazi da je između okrivljenika kao braće došlo do fizičkog sukoba, odnosno do primjene fizičke sile na drugoj osobi, već su i kod okr. B. B. i okr. T. B. radnje ostale u fazi pokušaja ostvarenja fizičkog sukoba, odnosno pokušaja počinjenja tjelesnog nasilja kao primjene fizičke sile na drugoj osobi.

 

S tim u vezi ističe se odredba čl. 21. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da je pokušaj prekršaja kažnjiv samo ako je to propisom o prekršaju propisano.

 

Dakle, kao što je naprijed opisane radnje tjelesnog nasilja koja se okrivljenicima B. B.i T. B. stavljaju na teret nisu ostvarene u punom opsegu već su ostale u fazi pokušaja počinjenja tjelesnog nasilja, a obzirom da sukladno zakonskoj odredbi čl. 21. Prekršajnog zakona i zakonskom odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pokušaj prekršaja nije kažnjiv to djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane presude (a jednako je i u optužbi) nije djelo.

 

Ovdje je potrebno posebno naglasiti da dio činjeničnog opisa u kojem je navedeno „…I okrivljeni B. B. uzima u ruke komad bloka (ciporeks) te trči prema svom nećaku II okrivljenom T. B. koji bježi u svoju garažu dok I okrivljenik B. B. baca naveden blok (ciporeks) prema njemu…“ također ne predstavlja oblik tjelesnog nasilja iako sadrži radnju bacanja predmeta jer iz tog dijela činjeničnog opisa ne proizlazi ne proizlazi primjena fizičke sile prema drugoj osobi u smislu bacanja predmeta u drugu osobu, odnosno u konkretnom slučaju u T. B., već je navedeno „prema njemu“, pa iz navedenog nije vidljiva namjera bacanja u smislu pogađanja bačenim predmetom T. B.

 

Opisana radnja bacanja predmeta, u konkretnom slučaju, mogla bi eventualno predstavljati psihički oblik nasilja, u kojem slučaju je prema zakonskoj odredbi čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, potrebno navesti da je opisana radnja kod druge osobe prouzročila povredu dostojanstva ili uznemirenost, obzirom da je prouzročenje povrede ili dostojanstva žrtve jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće psihičkog oblika nasilja u obitelji, a što je u konkretnom činjenično opisu izostalo.

 

Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. B. B. i T. B.  optužuju, a na način kako je to činjenično opisano u optužbi (i izreci pobijane prvostupanjske presude), po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenike za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u toč. I.  izreke ove drugostupanjske presude.

 

 

Uslijed ove odluke, žalba okr. B. B. i okr. T. B. je postala bespredmetna.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 16. travnja 2020.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja okr. B. B. i tužitelja.