1

                            Broj: Jž-2242/2017

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. F., zbog prekršaja iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalne službe u Slunju od 6. srpnja 2017., broj: 12 Pp J-279/17, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe okr. M. F., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M. F. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

             

              dana 29. listopada 2016., u 14,00 sati, došao do obiteljske kuće u mjestu T. V. kbr. xx, općina C., i prosio pomoć, kojom prilikom je od M. R. (1940.) dobio iznos do 200,00 kuna,

 

              dakle, odavao se prosjačenju,

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. M. F. je bespredmetna.

 

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalne službe u Slunju od 6. srpnja 2017., broj: 12 Pp J-279/17, okr. M. F. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana i, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

 

Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona, od okrivljenika je oduzeta novčanica od 200,00 kuna, koja je bila privremeno oduzeta Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 836295.

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              Žalba je bespredmetna.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okr. M. F. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

 

Naime, čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sankcionira se osoba koja se odaje skitnji ili prosjačenju. Dakle, zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je odavanje prosjačenju, a o odavanju će se raditi ako je time izraženo učestalo ponavljanje. To nedvojbeno znači da jednokratnim prosjačenjem okrivljenik ne čini ovaj prekršaj. Odlučna činjenica, da se radi o odavanju prosjačenju, kao jedan od konstitutivnih elemenata bića ovog prekršaja, mora biti jasno naznačena kako u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, tako i u činjeničnom opisu izreke sudske odluke o krivnji za prekršaj iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Stoga, sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

Iz činjeničnog opisa pobijane presude (a tako je i u optužbi) ne proizlazi odavanje odnosno učestalo ponavljanje, kao zakonsko obilježje radnje prekršaja iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, već je naznačeno da se radilo samo o jednoj radnji, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. M. F. stavlja na teret.

 

Stoga, djelo za koje se protiv okr. M.F. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe te u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučio sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Uslijed ove odluke, žalba okr. M. F. postala je bespredmetna.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 16. travnja 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.