1

Broj: Jž-1499/2019

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                          P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj  kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.Č., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. D.Č. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. svibnja 2019., broj: 87. Pp J-691/2019, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.Č. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.Č. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. svibnja 2019., broj: 87. Pp J-691/2019 proglašen je krivim okr. D.Č. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 600,00 kuna, što je protuvrijednost 159,15 DEM revalorizirano po srednjem tečaju HNB na 31. 12. 2001., u koju kaznu je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 24. veljače 2019. u 2,35 sati do 11,35 sati istog dana kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 300,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne, a oslobođen je paušalnog troška prekršajnog postupka.

2.               Protiv te presude okr. D.Č. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredbi prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i oslobodi ga se krivnje za djelo koje mu se stavlja na teret.

2.1.                Žalba nije osnovana.

3.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

4.3.                 Okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje prilikom ispitivanja svjedoka Z.N. i J.T., čije iskaze smatra proturječnim, te ističe nerazmjernim apsolutno prihvaćanje istinitosti iskaza policijskih službenika i potpuno odbacivanje, kao nevjerodostojnog, svjedoka u svojstvu posjetitelja kluba. Okrivljenik ističe da je u cilju točnog utvrđenja činjeničnog stanja predlagao pribavljanje video zapisa iz kluba ili od policijskih službenika, te ističe da je neosuđivana osoba te se u potpunosti pridržava svih pozitivnih propisa. 

4.1.               Neosnovano okrivljenik negira da bi u provedenom dokaznom postupku bila utvrđena njegova krivnja za ponašanje na naročito drzak i nepristojan način u caffe baru xx u Zagrebu, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude. Da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret prvostupanjski sud je osnovano zaključio iz iskaza svjedoka policijskih službenika Z.N. i J.T., koji su detaljno i u bitnom suglasno opisali postupanje okrivljenika u caffe baru nasrtanjem na policijskog službenika, iskorištavajući gužvu prilikom provođenja službene radnje racije od strane policijskih službenika Interventne jedinice, a u čemu su navedeni svjedoci okrivljenika spriječili. Izvedene dokaze sud je cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju, u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona koji propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. U skladu s navedenom slobodnom ocjenom dokaza je i ocjena prvostupanjskog suda da prihvati kao vjerodostojne iskaze ispitanih svjedoka, koji su svjedočili sigurno, uvjerljivo, okolnosno i u bitnom suglasno, u njihovim iskazima nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti i nema elemenata koji bi upućivali na njihovu nevjerodostojnost, niti razloga zašto bi kao službene osobe koje su kritične prigode obavljali svoju dužnost, bezrazložno teretili okrivljenika. Po ocjeni ovog suda, nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i valjano i argumentirano obrazložio zašto je u bitnom suglasne iskaze svjedoka cijenio vjerodostojnim, a zašto nije prihvatio istinitom obranu okrivljenika i iskaz svjedoka Domagoja Vidovića. Prvostupanjski je sud u obrazloženju odluke dao razloge za svaku točku presude, izložio sporne činjenice i iz kojih razloga ih smatra dokazanim, ocijenio vjerodostojnost proturječnih dokaza, te obrazložio razloge ne provođenja dokaza predloženog od strane okrivljenika, pregleda video snimke, te se okrivljenik, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje upućuje na razloge iznesene na str. 2., 4. i 5. pobijane presude.

8. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žalio na izrečenu prekršajnopravnu sankciju samo naznačujući tu žalbenu osnovu uvodno u žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz čl. 6. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-350 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, prije svega blažu vrstu propisane kazne. Prvostupanjski je sud, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, okrivljeniku izrekao mjeru kazne koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Po ocjeni ovog suda, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i izražene zahtjeve generalnog i preventivnog djelovanja, nema osnove za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona  određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje okrivljenika.  Naime, okrivljenik je mlada osoba, u spisu nema podataka da bi bio nesposoban za rad, te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. studenog 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.