- 1 -

Broj: Jž-699/2020.

 

                                                            

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Renate Popović predsjednice vijeća, te Branke Mašić i Siniše Senjanovića članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J.G. iz xx, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19), rješavajući o žalbi okrivljenog J.G., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj: 18. Pp J-3784/2018-43 od 16. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o     j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.G. i potvrđuje pobijana presuda.

 

II. Na temelju članka 139. stavka 1. u svezi s člankom 138. stavkom 3. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik/ se obvezuje na naknadu troškova žalbenog postupka s naslova paušala u iznosu od 300,00 (tristo) kuna  kojeg je dužan platiti u roku od 30 dana od dana prijama ove presude pod prijetnjom izvršenja.

 

 

                                                           Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom okrivljeni J.G. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je na temelju citiranog zakonskog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana.

 

              Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u svezi s člankom 50. stavkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve na rok od dvije godine i to: zabrana približavanja oštećenice M.M. i njenom sinu A.K.G. te njihovo uznemiravanje i uhođenje na način da im se ne smije približiti na razdaljinu ispod 50 metara osim uz dopuštenje oštećenice i kod procesnih radnji pred nadležnim državnim tijelima, te da je ih se smije uhoditi i na bilo koji način uznemiravati.

 

              Istom presudom, okrivljenik je dužan na platež troškova prekršajnog postupka s naslova paušala u visini od 1.200,00 kuna, te je odbijen prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

 

              Protiv te presude okrivljeni J.G. je pravodobno podnio žalbu iznoseći u istoj, da je presuda utemeljena na lažnim informacijama i da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir cijeli slučaj koji se dogodio te večeri, jer da je uzeo cijeli slučaj uopće se ne bi radilo o prekršaju već o kaznenom djelu počinjenog i to na štetu njegovog sina a i njega, te da je njegova reakcija poslije bila u stanju ogromnog stresa i da uopće nije udario glavom nogom svoju bivšu izvanbračnu partnericu, te da nije istina da na sudu nije izrazio kajanje a da je na kraju stvarno odgurnuo svoju bivšu partnericu i to priznao, da joj je samo naslonio ruku na glavu i odgurnuo je i da se, cijeli događaj zbio jer je došlo do prepirke i svađe u koju se umiješao i neki momak i stao na stranu njegove bivše partnerice, te mu rekao ispred sina da će mu pucati u glavu.

 

              Žalitelj u navodima žalbe ističe da ovo nije prvi put da ga napadaju ljubavnici i prijatelji i simpatizeri njegove bivše supruge, da mu je sin došao na vrata jedanput plakati da ga je za kosu vukao neki mamim prijatelj, da su navedenom događaju prethodile provokacije njegove bivše supruge da mu je jednom prilikom već sin nestao iz Republike Hrvatske i da je nakon 200 dana mu priznat iz Zagreba status na postupak temeljem Haške Konvencije o međunarodnoj otmici djece, da je non stop pod ogromnim stresom da je potpuno obespravljen jer se majka uopće ne brine o njihovom zajedničkom djetetu, da su mu razbijene arkade da stalno neka krivnja pada na njega i da jednostavno samo želi zaštiti svoje malo dijete, pa moli da se zakonski provode postupak. U prilog svojoj žalbi isti je dostavio predmet povodom postupka temeljem Haške Konvencije-građansko pravni aspektima međunarodne otmice djece od 4. veljače 2014. godine.

 

              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Rješavajući o žalbi i pregledom spisa predmeta ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog postupka imao osnova i izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog djela prekršaja radi kojeg je proglašen krivim.

 

              U svrhu dokazivanja sud je ispitao žrtvu M.M., te pribavio i cijenio, socijalnu anamnezu nadležnog Centra za socijalnu skrb i ispitao okrivljenika.

 

              U predmetnom slučaju sama obrana okrivljenika je valjani izvor saznanja o protupravnom ponašanje okrivljenika kritične zgode.

 

              Pobijana presuda je vjerodostojna i odražava slobodno uvjerenje suda o činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka i koje daju sigurno i uvjerljivo utemeljenje i utvrđenje spornih okolnosti koje bez dvojbe, ukazuju, da se okrivljenik kritične zgode ponašao na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

 

              Navodima svoje žalbe okrivljenik nije doveo u sumnju odluku prvostupanjskog suda činjenice izrečene u žalbi ili su već cijenjene od suda ili ne utječu na zakonitost prvostupanjske odluke.

 

              Na osnovu valjano date pravne kvalifikacije djela prekršaja, okrivljeniku je izrečena kazna koja optimalno odgovara svrsi kažnjavanja. U pojedinom slučaju prvostupanjski sud je konkretizirao opće pravilo i deduktivnim postupkom stvorio zaključke potrebne za odluku o vrsti i mjeri kazne, pri tom, uzimajući u obzir okolnosti koje utiču da kazna po vrsti i mjeri za počinitelja prekršajnog djela a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršajno djelo počinjeno jačinu ugrožavanja ili povreda zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je počinjeno prekršajno djelo. Okolnostima u kojima je počinitelj živio prije počinjenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa Zakonom ukazuju da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednovao takve okolnosti uslijed čega, je odmjerio primjerenu kaznu pri tom osobito cijeneći, dobrobit djeteta žrtve, te činjenicu, da okrivljenik bez obzira na pogoršano zdravstveno stanje sina ponavljanja nasilja prema djetetu koje negativno utječe na njegovo ponašanje i emocionalni status djeteta koji je bio u tretmanu dječjeg psihijatra.

 

Navodima svoje žalbe, okrivljenik nije doveo u sumnju prvostupanjskog suda. Izrečene zaštitne mjere ukazuju se opravdanim sa svrhe generalne i specijalne prevencije i u zaštiti, žrtava nasilja u obitelji, izraženo protupravno ponašanje i prijašnja kažnjivost okrivljenika, su ozbiljni i podobni da izazovu strah kod žrtava s obzirom na njegovo ponašanje a što je utvrđeno iz socijalne anamneze za obitelj, date od strane nadležnog Centra za socijalnu skrb.

 

              Ispitujući nadalje pobijanu presudu i po službenoj dužnosti na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nije našao da su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog zakona ni počinjene bitne postupovne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Postupajući po žalbi okrivljenika ovaj Sud je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, pa je za okrivljenika, nastala obveza naknade paušalnog iznosa troškova koji su nastali povodom žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s tim da je visina paušalnih troškova žalbenog postupka odmjerena sukladno složenosti trajanju žalbenog postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.

 

              Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 15. travnja 2020.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis,                             okrivljenika, žrtvu i ovlaštenog tužitelja.