Poslovni broj: 18 Usl-209/19-9

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke M. F., u upravnom sporu tužitelja M. M.S. .., M., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Split, Obala Lazareta 1., Split, radi vađenja putničkog broda, dana 15. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e 

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Split, Klasa: UP/I-342-28/19-03/1, Urbroj: 530-04-9-2-19-1 od 29. siječnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-342-28/19-03/1, Urbroj: 530-04-9-2-19-1 od 29. siječnja 2019. je točkom I. izreke naloženo Lučkoj upravi S., kao tijelu koje upravlja lučkim područjem luke S.– ribarska luka „B.“, OIB:…, G.S.. D. ., S. da na trošak i rizik vlasnika J. P.,  OIB: .., P. S. .., S., i M. M.(ovdje tužitelja), S. ., M.; poduzme hitnu intervenciju vađenja podrtine putničkog broda „G.“,  koji je potonuo u ribarskoj luci B., na najefikasniji i najbrži mogući način vodeći računa o sigurnosti i zaštiti morskog okoliša te je točkom II. izreke određeno da je Lučka uprava S., nalog iz točke I. ovog rješenja dužna izvršiti najkasnije do 01. ožujka 2019. 

Tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Rijeci dana 14. ožujka 2019. te je tužba zavedena pod poslovnim brojem ... Upravni sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj, ..od 29. ožujka 2019. oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao mjesno nadležnom. Predmet je kod ovoga suda zaveden pod poslovnim brojem  ...

Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom pobija citirano rješenje tuženika navodeći da  je vlasnik za ½ dijela m/b G.p., da se u  Republici Hrvatskoj s vlasništvom postupa kao i u prošlom propalom sistemu, da je brod propao, ali da po PZ  čl. 375, „ako je i propao“, da se može obnoviti.   Tužitelj nadalje u tužbi navodi da se radi o velikom drvenom brodu, da ne zna je li brisan iz registra jer da su od 1988. „hrvatski“ birokrati radili što su htjeli protiv njega i njegova vlasništva i protiv njegove zabrane.  Lučka kapetanija u S. da je na početku 1988. godine  bez ikakve pravne osnove, a uz njegovu pisanu zabranu od 27. veljače 1988. u kojoj da je sve pravno obrazložio i na kraju napisao: „Ova moja odluka vrijedi do opoziva. – I ista je odluka i danas“ njemu ukrala njegovo vlasništvo koje da je zakonito i EKLJP, protokolom 1. zaštićeno te da su ga protuzakonito predali na nedozvoljeno korištenje J. P., P. S. ., S. premda  Pomorski zakonik propisuje pravnu mogućost (čl. 658-672) zakupa broda te premda je predlagao zaključenje ugovora o zakupu broda, no, P. da mu nikada nije dao   nijednog dinara ili DM ili kn (ZOO čl. 248,1083 i 1089/4) već da je koristio institucionalnu korupciju. Navodi da traži ½ broda, kakav je bio, za kružna putovanja do 49 osoba s krevetima u zatvorenim kabinama i izgubljenu zaradu od 1988. godine, s zakonskim zateznim kamatama i doprinose za mirovinsko osiguranje. Ističe da se brod može obnoviti npr. u B. ili V. L. ili da se može riješiti nagodbom, a što da je DO odbio učiniti, te da od Lučke  kapetanije S. traži brodske knjige te od HR brodova, S., dokumentaciju broda. Ističe nadalje da je tužba protiv Republike Hrvatske  jer da su Lučka kapetanija S. i HRB (Hrvatski registar brodova), S., državna tijela, a zahtjeve prema J.P. da prepušta RH. U tužbi se tužitelj poziva i istoj prilaže Izvadak iz upisnika brodova iz 1995., svoj podnesak Lučkoj kapetaniji u S. od 27.veljače 1988. sa odgovorom Lučke kapetanije u S.od 01. ožujka 1998., rješenje Ministarstva Pomorstva od 20. travnja 1993., rješenje ODO od 27.prosinca 2002.. Tužbi je tužitelj priložio i osporavano rješenje tuženika od 29.siječnja 2019. te u svezi istog iznosi i primjedbe na uputu o pravnom lijeku uz navod da upućuje na PZ/04, da članak koji se navodi govori o nuklearnom brodu a ne o pravnom lijeku te da nije naveden rok niti sud.

Tuženik u odgovoru na tužbu te ispravku odgovora na tužbu u bitnome navodi da predmetna tužba koja je izjavljena protiv gore citiranog rješenja od 29. siječnja 2019. vrvi rečenicama koje nisu smisleno završene niti je iz istih potpuno jasno što tužitelj u istima tvrdi ili poriče, no, da je,  nakon čitanja iste i nakon utvrđenog činjeničnog stanja vezano za upis vlasništva predmetnog broda, navodeći kronologiju upisa, utvrđeno da je iz cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu jasno da je tužitelj od prvog upisa broda „G.j.“ upisan kao suvlasnik za ½ dijela istog te da je za preostalih ½ dijela predmetnog broda kao suvlasnik upisan J. P. na temelju legalnih i zakonitih poslova. Tuženik u bitnome ističe i to da tužitelju nitko od državnih tijela nije umanjio niti oduzeo njegovo navedeno pravo u svezi predmetnog broda. U odnosu na navode tužitelja da je Lučka kapetanija S.bez ikakve osnove predala brod na nedozvoljeno korištenje J. P., unatoč njegovoj zabrani, tuženik ističe da je točno da je tužitelj u svom dopisu poslanom Lučkoj kapetaniji S. od 27. veljače 1988. godine zatražio zabranu imenovanja zapovjednika odnosno ili posade bez njegovog izričitog odobrenja kao vlasnika ½ broda, te da nitko ne može isploviti sa brodom bez njegovog odobrenja, a posebno ne J. P. koji ima 1/6 vlasništva na brodu. Lučka kapetanija S. da je dopisom Klasa: 036-01/88-01/17, Ur.broj: 530-17/2-88-0002 od 01. ožujka 1998. izvijestila tužitelja da je zaprimila njegov dopis ali da ne može postupiti po istom nego da ga je uputila da se sa predmetnim zahtjevom obrati nadležnom sudu koji da je jedino nadležan donijeti rješenje o ograničenjima u svezi ukrcaja posade i zapovjednika broda G. j.. Stoga da su predmetni navodi tužitelja neosnovani te da nemaju veze sa ovom upravnom stvari. Tuženik nadalje u bitnome ističe da je Lučka kapetanija S. nakon obavljenog inspekcijskog očevida donijela rješenje Klasa: UP/I-342-24/09-02/72 (INS), Ur.broj: 530-03-06-02-09-04 od 20. srpnja 2009. kojim je zabranila isplovljenje predmetnog broda dok se ne otklone nedostaci utvrđeni inspekcijskim nazorom od 06. srpnja 2009., da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Klasa: UP/II-342-01/09-01/52, Urbroj: 530-04-09-2A. od 22. listopada 2009. Nadalje se navodi da  tužitelj kao jedan od suvlasnika predmetnog broda nije poduzimao nikakve napore da održi brod sigurnim za plovidbu iako da je to kao suvlasnik bio dužan napraviti sukladno odredbama članaka 85. i 171. Pomorskog zakonika, članka 23. i 25. Pravilnika o uvjetima i načinu odražavanja reda  u lukama i na ostalim dijelovima unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Tuženik smatra nespornim da, iako je od navedenog  konačnog rješenja prošlo skoro 10 godina, tužitelj kao jedan od suvlasnika kao i drugi suvlasnik nisu učinili ništa da bi spriječiti propadanje broda koji je zbog neodržavanja i nebrige potonuo. Upravo zbog toga da je predmetnim rješenjem Lučke kapetanije S. i naloženo nadležnoj lučkoj upravi da ukloni predmetni brod-podrtinu iz ribarske luke B. i to na trošak i rizik oba suvlasnika predmetnog broda. Kako je nesporno da je predmetni brod potonuo još 2010., i to unutar lučkog područja, što se smatra pomorskom nesrećom u smislu članka 840a stavak 3. Zakonika to da je nesporno da se ista smatra podrtinom u smislu članak 840a stavak 1. Pomorskog zakonika. Pozivajući se na odredbu članka 840n istog Zakonita te na to da je Lučka kapetanija Split tužitelju i drugom suvlasniku  rješenjem iz 2009.  naredila da uklone nedostatke sa predmetnog broda, a koji isti nisu poštivali, tuženik ističe da je Lučka kapetanija  primjenom članka 840s Zakonika naložila lučkoj upravi kao tijelu koje upravlja lukom da ukloni predmetnu podrtinu. Tuženik nadalje poriče navode tužbe da se odredba članka 840n Pomorskog zakonika odnose na nuklearni brod te da u osporavanom rješenju nije dana prava uputa o pravnom lijeku ukazujući da izmjene i dopune Pomorskog zakonika  (NN br. 56/13 i 17/19), na odredbu članka 12. Zakona o upravnim sporovima te činjenicu da je tužitelj podnio tužbu nadležnom upravnom sudu. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.                            

Tužitelj se na dostavljeni odgovor na tužbu i ispravak istog nije očitovao.

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS), sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je sukladno odredbi članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 28. siječnja 2019.

Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je kako slijedi: 

Iz izvadaka iz upisnika brodova, koji prileže spisu tuženog tijela, razvidno je da su suvlasnici predmetnog broda tužitelj za ½ dijela (temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog u R.dana 30. travnja 1981.) te J. P.također za ½ dijela (temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu br.. od 15.siječnja 1988., rješenja Okružnog privrednog suda Split, broj B 67/92 od 18. lipnja 1992.  te ovjerenih preslika dva Ugovora o darovanju od 28. ožujka 2008.). 

Rješenjem Lučke kapetanije S. Klasa: UP/I-342-24/09-02/72 (INS), Ur.broj: 530-03-06-02-09-04 od 20. srpnja 2009. je točkom 1. izreke zabranjeno isplovljenje m/b „G. j.“  S. u vlasništvu M. M. (ovdje tužitelja) i J. P., dok se ne otklone nedostatci: a) kod 0999-sigurnost općenito-brod premješten iz S. l. u bazen B. na sigurniji i plići vez, brod neodržavan i zapušten, postoji opasnost od potonuća i onečišćenja, b) kod 0299 – posada – na brodu nema posade ni zapovjednika, prema knjizi Popis posade ukrcan samo zapovjednik N. J., kojeg nema na brodu i c) kod 0199 –svjedodžbe i knjige, brod ne posjeduje valjane brodske svjedodžbe. Točkom 2. izreke istog naloženo je zapovjedniku i vlasnicima navedenog broda da odmah poduzmu potrebne mjere za umanjenje opasnosti od potonuća broda i onečišćenja mora i luke te da pravilno održavaju brod u ispravnom stanju, ishode propisane svjedodžbe i osiguraju stalnu prisutnost posade na brodu u skladu s propisima i pravilima sigurnosti plovidbe, a najkasnije u roku od 15 dana od primitka tog rješenja. Točkom 3.izreke je određeno da je zapovjednik navedenog broja dužan odmah po otklanjanju nedostataka iz točke 1. izreke rješenja i izvršenja naloga iz točke 2.pisano izvijestiti lučku kapetaniju o izvršenom nalogu.

Tužitelj je na navedeno rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Klasa UP/II-342-01/09-01/52, Urbroj: 530-14-09-2-sp od 22. listopada 2008. odbijena  te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 20. srpnja 2009.

Nadalje iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi da je dana 09. kolovoza 2010. Lučka kapetanija S. izvještena od strane Lučke uprave S.da je predmetni brod sjeo na dno svojim trupom (dubina ispod kobilice cca 1 m), da se nezgoda dogodila zbog dotrajalosti trupa, da je brod već nekoliko godina izvan funkcije zbog neriješenih suvlasničkih odnosa tužitelja i J. P. te da je predmetni brod u potpunosti devastiran i dotrajao. Iz zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu i utvrđenom stanju od 09. kolovoza 2010. razvidno je da je Lučka ispostava K. utvrdila da je predmetni motorni brod sjeo na dno podvodnim dijelom, da je nagnut na desni bok, da je paluba izvan površine mora te da se po površini mora vidi blagi fil masnoće.

Nadalje, iz  ekspertize stanja predmetnog motornog broda „G. j.“ po potonuću u luci B., K. S., bazen C od 05. prosinca 2016. izrađenoj po kpt. R. M., a na traženje Lučke uprave S., razvidno je da se radi o drvenom brodu  izgrađenom 1948.g., da je brod  potonuo i leži na dnu uz vez cijelim desnim bokom u navedenoj luci, da je poplavljen teretni prostor i paluba, da je trup raspadnut dugogodišnjim stanjem raspreme u kojem se brod nalazio prije nego što je potonuo. Nadalje u bitnome proizlazi da (obzirom da je brod star 68 godina i već je duže vrijeme u raspremi te da su svjedodžbe o sposobnosti broja za plovidbu kao i sama klasa broda povučeni) nema nikakve mogućnosti da se tako stari brod, obzirom na stanje raspadnutosti dovede u plovidbeno stanje, da je isti u tehničkom i svakom smislu riječi podrtina, da ne postoji nikakva izgledna mogućnost popravka i stavljanja broda u funkciju, da nema nikakvu vrijednost već samo trošak izvlačenja sa operativnog veze gdje je i potonuo.

Osporavano rješenje se u obrazloženju u bitnome poziva na utvrđeno činjenično stanje te je utemeljeno na odredbama članka 840.n. i 840.s. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/2004, 76/2007, 146/2008,   61/2011, 56/2013, 26/2015 – dalje PZ). 

U Glavi VI. PZ regulirano je vađenje i uklanjanje podrtina i potonulih stvari. Prema odredbi članka 840.a. stavak 1. točka 1. PZ podrtina nastala nakon pomorske nesreće jest, između ostalog, potonuli ili nasukani plovni ili plutajući objekt ili  bilo koji dio potonulog ili nasukanog plovnog ili plutajućeg objekta, uključujući svaki predmet koji se nalazi ili se nalazio na tom objektu. Prema stavku 3. istog članka pomorska nesreća je, između ostalog, nasukanje ili druga plovidbena nezgoda, ili drugi događaj na plovnom odnosno plutajućem objektu ili izvan njega koji uzrokuje materijalnu štetu ili predstavlja neposrednu opasnost od nastanka materijalne štete na plovnom odnosno plutajućem objektu ili njegovu teretu.

Odredbom članka 840.b. stavak 1. PZ je propisano da se odredbe ove glave ovoga Zakonika primjenjuju na vađenje podrtina i potonulih stvari koje se nalaze u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske te na uklanjanje podrtina i potonulih stvari koje se nalaze u teritorijalnom moru, unutarnjim morskim vodama te na području zaštićenog ekološko-ribolovnog i epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske.

Odredbom članka 840.ć. stavak 1. PZ je propisano da podrtinu i potonulu stvar smije vaditi ovlaštena osoba, osim u slučajevima iz članaka 840.n i 840.s ovoga Zakonika.

Odredbom članka  840.n PZ propisano je da kada nadležna lučka kapetanija utvrdi da podrtina predstavlja opasnost rješenjem će narediti vlasniku da ukloni podrtinu (stavak 1). U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik ili druga ovlaštena osoba mora nadležnoj lučkoj kapetaniji pružiti dokaz o osiguranju ili drugom financijskom jamstvu kako je propisano u članku 840.p ovoga Zakonika (stavak 2.). Vlasnik može sklopiti ugovor s izvođačem radova da u ime vlasnika ukloni podrtinu za koju je utvrđeno da predstavlja opasnost. Prije nego što takvo uklanjanje započne, lučka kapetanija može odrediti uvjete uklanjanja u mjeri u kojoj je potrebno osigurati da se uklanjanje provodi na način koji je siguran i kojim se štiti morski okoliš (stavak 3.). Kada je uklanjanje propisano stavcima 1. i 3. ovog članka započelo, nadležna lučka kapetanija može intervenirati u mjeri u kojoj je potrebno osigurati da se uklanjanje zaista provodi na način koji je siguran i kojim se štiti morski okoliš (stavak 4.). Nadležna lučka kapetanija rješenjem će: a) odrediti razuman rok u kojem je vlasnik dužan ukloniti podrtinu i uvjete uklanjanja iz stavka 3. ovoga članka, uzimajući u obzir prirodu opasnosti utvrđenu sukladno članku 840.l ovoga Zakonika; b) naglasiti da ona može ukloniti podrtinu na trošak vlasnika, ukoliko on to ne učini u navedenom roku (stavak 5.). U slučajevima koji zahtijevaju hitno djelovanje kada opasnost postane osobito ozbiljna, nadležna lučka kapetanija donijet će rješenje temeljem kojega će odmah intervenirati uklanjanjem podrtine na najefikasniji i najbrži mogući način vodeći računa o sigurnosti i zaštiti morskog okoliša (stavak 6.). Ako vlasnik ne ukloni podrtinu u roku određenom sukladno stavku 5. točki a) ovoga članka, lučka kapetanija može ukloniti podrtinu na najefikasniji i najbrži mogući način vodeći računa o sigurnosti i zaštiti morskog okoliša (stavak 7.). Lučka kapetanija je dužna o mjerama iz ovoga članka izvijestiti vlasnika čiji se podaci nalaze u izvješćima iz članka 840.k stavka 2. ovoga Zakonika (stavak 8.). Žalba protiv rješenja iz stavaka 1., 5., 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 9).

Odredbom članka 840.s. PZ  propisano je da nadležna lučka kapetanija utvrđuje predstavlja li potonula stvar opasnost u smislu članka 840.a stavka 4. ovoga Zakonika pri čemu se na odgovarajući način primjenjuje članak 840.l ovog Zakonika (stavak 1.). Čim sazna za postojanje opasne potonule stvari, lučka kapetanija će poduzeti mjere lociranja i označavanja potonule stvari, pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju članci 840.lj i 840.m ovog Zakonika (stavak 2.). Kada utvrdi da potonula stvar predstavlja opasnost nadležna lučka kapetanija će rješenjem narediti vlasniku da u primjerenom roku ukloni potonulu stvar (stavak 3.). Ako vlasnik ili druga ovlaštena osoba ne postupi prema rješenju iz stavka 3. ovoga članka, ili kad bez opravdanog razloga prekine ili napusti započeto uklanjanje, lučka kapetanija će na trošak i rizik vlasnika odmah ukloniti potonulu stvar te ju nije u obvezi čuvati (stavak 4.). U slučajevima kada opasnost postane osobito ozbiljna, lučka kapetanija može i bez donošenja prethodnog rješenja iz stavka 3. ovoga članka postupiti prema stavku 4. ovoga članka (stavak 5.). Ako se utvrdi da potonula stvar predstavlja opasnost u smislu članka 840.a stavka 4. ovoga Zakonika, a nadležnoj lučkoj kapetaniji je vlasnik nepoznat, lučka kapetanija će odmah ukloniti potonulu stvar i nije ju u obvezi čuvati. Sredstva za takvo uklanjanje potonule stvari osiguravaju se u državnom proračunu. Ako vlasnik naknadno postane poznat, dužan je nadoknaditi ta sredstva uplatom u korist državnog proračuna (stavak 6.). Žalba protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 6. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 7.).

Polazeći od citiranih odredbi PZ te činjenice da su suvlasnici predmetnog motornog broda „G. j.“ tužitelj i J. P. za po ½ dijela, da je pravomoćnim rješenjem Lučke kapetanije S. od 20. srpnja 2009. zabranjeno  isplovljenje predmetnog broda dok se ne otklone nedostaci, da je istim rješenjem zapovjedniku i vlasnicima navedenog broda (tužitelju i J. P.) naloženo da odmah poduzmu potrebne mjere za umanjenje opasnosti od potonuća broda i onečišćenja mora i luke te da pravilno održavaju brod u ispravnom stanju, da tužitelj i J. P. kao suvlasnici predmetnog broda u svezi s navedenim nisu poduzeli nikakve radnje, da je 2010. godine utvrđeno da je predmetni brod zbog dotrajalosti sjeo na dno svojim trupom odnosno podvodnim dijelom te nagnut na desni bok, da je  ekspertizom iz 2016. godine utvrđeno da je predmetni brod  potonuo odnosno leži na dnu uz vez cijelim desnim bokom,  da isti predstavlja podrtinu, da nema  nikakve mogućnosti da se dovede u plovidbeno stanje odnosno da se popravi i stavi u funkciju te da nema nikakvu vrijednost, to je, po ocjeni ovoga suda, irelevantno pozivanje tužitelja na njegovu pisanu zabranu iz 1998. kao i odnose sa drugim suvlasnikom predmetnog broda J. P..  Ovdje je za istaći i to da je iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj K.. od 27.prosinca 2002. (koje prileži spisu tuženog tijela te je isto rješenje i tužitelj dostavio uz tužbu) razvidno da je odbačena prijava tužitelja podnesena 12. srpnja 2001. protiv J. P. zbog kaznenog djela teške krađe, uz obrazloženje u bitnome, da J.P. nije oduzeo tuđu stvar već je dijelom vlasnik stvari, da između tužitelja i J. P. postoji nesuglasnost o načinu raspolaganja i iskorištavanja predmetnog broda, da se između tužitelja i J. P. vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Š. a koje okolnosti da ukazuju na zaključak da je u konkretnom slučaju riječ isključivo o građansko pravnom odnosu između istih. Slijedom svega navedenog tužbeni navodi o mogućnosti zaključenja ugovora o zakupu, navodi tužitelja da mu P. nikada nije dao nikakvu naknadu, kao ni navodi o eventualnoj izgubljenoj zaradi od 1988 te obnovi broda nisu od utjecaja za drugačije rješenje ove upravne stvari.  Ne stoje ni tužbeni navodi u svezi upute o pravnom lijeku sadržanoj u osporavanom rješenju obzirom da iz citiranih odredbi PZ jasno proizlazi da protiv osporavanog rješenja nije dopuštena žalba već se može pokrenuti upravni spor a što je tužitelj i učinio. 

U svemu izloženom tuženik je, po ocjeni ovog suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, a također nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, kako je po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 15. travnja 2020.

 

S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka  iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

DNA:

-tužitelju, 

-tuženiku,

-u spis.

 

Rj.:

-spis u kalendar 30 dana