1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š. iz L., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. B. M., iz Z., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 15 Pr-5928/2018 -27 od 31. siječnja 2020., 15. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 15 Pr-5928/2018-27 od 31. siječnja 2020. potvrđuje u točkama I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 12.992,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 12.992,68 kn (točka II. izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora bruto iznos od 1.550,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, pobliže navedeno točkom III. izreke citirane presude. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 1.550,54 kn (točka IV. izreke).  Tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2020. do isplate (točka V. izreke).

              Protiv te presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točke I., III. i V. izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, za isplatu razlike naknade plaće za razdoblje travanj 2016. - prosinac 2018., s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana, te obračunate razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice s navedenih osnova.

Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnju da tužiteljica nema pravo na kumulaciju predmetnih dodataka kako se to utvrđuje pobijanom presudom.

Suprotno istaknutim žalbenim navodima, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio neku od apsolutno bitnih povreda postupka iz odredbe čl. 365. st. 2.    ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

Isto tako, donošenjem pobijane presude pravilno je primijenjeno materijalno pravo u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

Odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12,73/13-dalje ZR/09) te čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 i 127/17-dalje ZR/14) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

Odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( "Narodne novine" 143/13 i 96/15; dalje KU/13) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. ( "Narodne novine" 29/18; dalje KU/18).

Člankom 52. KU/13 odnosno čl. 50. KU/18 propisano je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

Prema čl. 57.  KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada  pripada pravo na  dodatak na plaću, koji je u konkretnom slučaju do 31. ožujka 2018. iznosio 16%. a od 1. travnja 2018. iznosi 25%. Istovjetno odredbi sadrži čl. 55 KU/18.

Člankom 59. KU/13 propisano je da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva, a koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. taj dodatak iznosi 12%. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 57. KU/18.

Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 52., čl. 57. i čl. 59. KU/13 tj. čl. 50. čl. 49., čl. 55. i čl. 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

Naime, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da sukladno odredbi čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18 kojom je propisano da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, broj radnih sati množi se sa brojem radnih dana na nivou mjeseca, što znači da su dani blagdana i neradni dani određeni zakonom, isključeni iz tog umnoška, jer je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano da se u dane blagdana ne radi, te da zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Stoga, kako iz navedenog proizlazi da ti dani nisu radni dani i ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati, rad na blagdan, ako prelazi redovni mjesečni fond radnih sati, koji čini umnožak radnih dana s 8 sati, predstavlja prekovremeni rad. U konkretnom slučaju tvrđeno je da je tužiteljica radila na blagdan i preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, pa ima pravo na naknadu plaće za prekovremeni rad.

Dakle, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po utuženim osnovama.

Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke kolektivnog ugovora izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl. 58. st. 3. KU/13 odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima, radi i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni radi onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnove prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada je osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13), uz to i ZR/14 kao općim propisom (čl. 1.) propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

 

Stoga su neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13, pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i  zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15-dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

Nadalje, prema čl. 81. ZR/14 (ranije čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Prema čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12 –dalje: TKU/12) ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

S obzirom da tužiteljici nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja  tužiteljici dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće u utuženom periodu.

Slijedom navedenog, pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio na ime razlike plaće iznos od 12.992,68 kn bruto i na ime razlike manje isplaćenih naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznos od 1.550,54 kn bruto, te je pravilno na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) dosudio zatezne kamate tekuće nakon nespornog dospijeća do isplate.

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kako po osnovi tako i visini, utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) pa je tako pravilno obračunat trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife.

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U preostalom dijelu (točke II. i IV. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 15. travnja 2020.

 

 

             Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Općinskom sudu u Karlovcu

 

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.