Broj: Rev 838/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. d.o.o. za izgradnju i promet investicijske opreme, Z., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u Z., protiv  tuženika B. D. R. iz Z., zastupanog po G. K. M., odvjetnici u Z., radi upisa prava zaloga, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-1574/07-2 od 20. studenoga 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1571/04 od 20. lipnja 2005., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2015.

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja  suđeno je:

              »I. Odbija se tužbeni zahtjev  tužitelja, koji glasi:

              "Nalaže se tuženiku B. D. R. iz Z. da izda tužitelju trgovačkom društvu S. m. d.o.o. za izgradnju i promet investicijske opreme iz Z., valjanu zemljišnoknjižnu ispravu na temelju koje će na kat. čestici broj 189 k.o. V., upisanoj u zk. ul. br. 1872 k.o. V. – kuća broj … i dvorište u V., površine 673 m2, u korist tužitelja biti upisano pravo zaloga – hipoteke za iznos od 50.000,00 DEM (pedeset tisuća njemačkih maraka) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana."

              II. Nalaže se tužitelju S. M. d.o.o. da tuženiku B. D. R. plati parnični trošak u iznosu od 14.762,00 kn, u roku od 15 dana.«

              Presudom suda prvog stupnja odbijena su žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev  uz naknadu troškova postupka.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH i 84/08 - dalje: ZPP), ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Iako je istaknut revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, revident ga nije obrazložio, pa je sud ispitao pobijanu presudu samo po službenoj dužnosti  i utvrdio da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik izda valjanu zemljišnoknjižnu ispravu na temelju koje će se na katastarskoj čestici 189 k.o. V., upisanoj u zk. ul. br. 1872 k.o. V. – kuća broj … i dvorište u V. površine 673 m2 u korist tužitelja upisati pravo zaloga – hipoteke u iznosu od 50.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti.

              Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je tuženik kao zakonski zastupnik zajmoprimca sklopio s tužiteljem ugovor od 28. kolovoza 1995., u kojem se obvezao da će kao osiguranje za povrat zajma zasnovati dobrovoljno založno pravo na nekretninama u vlasništvu tuženika. Kako tuženik svoju ugovornu obvezu nije izvršio, to zahtijeva od suda da naloži tuženiku izdavanje isprave podobne za upis založnog prava na nekretninama točno označenim u tužbenom zahtjevu.

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

              - da su tužitelj S. m. d.o.o. poduzeće za izgradnju i promet investicijske opreme, Z., i R. T. d.o.o. za unutarnju i vanjsku trgovinu, Z., koje je zastupano po tuženiku D. R. 28. kolovoza 1995. sklopili ugovor o zajmu u kojem se tužitelj obvezao R. T. dati zajam u iznosu od 180.000,00 kn, a R. T. se obvezao zajmodavcu vratiti taj dug u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 DEM u roku od 90 dana od dana sklapanja ugovora;

              - da su se u odredbi čl. 8. navedenog Ugovora strane suglasile da će novčana sredstva zajmodavca osigurati zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu zakonskog zastupnika tuženika i to upisom u zemljišnu knjigu, te da će postupak zasnivanja založnog prava ugovorne strane pokrenuti zajedničkim sporazumnim prijedlogom kod Općinskog suda u Velikoj Gorici;

              - da tuženik nije zasnovao dobrovoljno založno pravo;

              - da založni dužnik D. R. nije potpisao navedeni Ugovor o zajmu u svojstvu fizičke osobe i založnog dužnika.

              Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski i drugostupanjski sud su odbili tužbeni zahtjev smatrajući kako se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti za zasnivanje dobrovoljnog založnog prava.

Naime, prema odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 -  dalje: ZOO) u dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni, ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obvezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz prirode posla.

U konkretnom slučaju tuženik nije sklopio ugovor o zajmu u svojstvu založnog dužnika jer ga isti nije potpisao, a nadalje u čl. 8. Ugovora ističe se kako se tim čl. 8. preuzima obveza pokretanja postupka za zasnivanje založnog prava sporazumnim prijedlogom kod Općinskog suda u Velikoj Gorici.

Prema odredbi čl. 305. st. 1. ZOV-a, založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom.

Nesporno je da nije došlo do zasnivanja dobrovoljnog založnog prava pravnim poslom između tužitelja i tuženika u skladu s odredbom čl. 307. do čl. 309. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09).

S obzirom da je tužbeni zahtjev postavljen na izdavanje zemljišnoknjižne isprave na temelju koje bi se izvršio upis dobrovoljnog založnog prava, a koja obveza nije preuzeta ugovorom o zajmu, osnovano su sudovi prvog i drugog stupnja odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoje ni povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 11. ožujka 2015.