1                             Poslovni broj 22 Gž-841/19-2

 

 

 

 

Poslovni broj 22 Gž-841/19-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB: ..., iz B., zastupane po punomoćniku A. Č., odvjetniku u D. S., protiv tuženika M. B., OIB: ..., iz B., radi utvrđenja pravovaljanosti usmene oporuke, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 6 P-168/2018-14 od 15. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 6 P-168/2018-14 od 15. siječnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrditi istinitom i pravovaljanom usmenu oporuku ostaviteljice pokojne I. B. iz B., OIB: ... od 24. listopada 2016. danu pred svjedocima oporuke M. B. iz B. i M. Z. iz B., a koja je proglašena na zapisnik 14. travnja 2017. kod javnog bilježnika C. K. iz D. S.

 

Protiv ove presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači podredno, ukine.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice pok. I. B. od 24. listopada 2016. dana pred svjedocima oporuke M. B. i M. Z., a koja je proglašena na zapisnik 14. travnja 2017. kod javnog bilježnika C. K. iz D. S.

Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza, a posebno iskaza svjedoka oporuke, pravilno utvrdio da nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi opravdavale zaključenje usmene oporuke.

 

Pritom, taj sud se pozvao na odredbu članka 37. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15; dalje: ZN).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je na zapisnik javnog bilježnika od 14. travnja 2017. u ostavinskom postupku iza pok. I. B. umrle 29. listopada 2016., proglašena usmena oporuke ostaviteljice od 24. listopada 2016. a nakon što su na ročište pristupili svjedoci usmene oporuke B. i Z. M. koji su iskazali da je ostaviteljica nekoliko dana prije nego što je završila u bolnici pred njima izjavila da svu svoju imovinu želi ostaviti svojoj sestri M. B.;

 

- da je zakonski nasljednik - tuženik kod javnog bilježnika N. K. iz S. B. dana 3. svibnja 2017. ovjerio svoju nasljedničku izjavu kojom je izjavio da ne priznaje oporuku za istinitu i valjanu;

 

- da je na ročištu od 11. svibnja 2017. javni bilježnik donio rješenje kojim se ostavinski postupak prekida obzirom da su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela i valjanost oporuke;

 

- da su zaprimljene još dvije izjave tuženika i to od 30. listopada 2017. iz koje proizlazi da tuženik priznaje kao istinitu i valjanu usmenu oporuku a nakon toga i izjava od 27. prosinca 2017. iz koje proizlazi da se tuženik prihvaća svog nasljednog dijela koji mu pripada iza smrti pok. tetke;

 

- da je prvostupanjski sud donio 23. veljače 2018. rješenje broj O-8435/2016-8 kojim je prekinut ostavinski postupak iza umrle I. B., a nasljednica M. B. upućena da pokrene parnicu protiv nasljednika M. B. radi utvrđenja pravovaljanosti oporuke ostaviteljice od 24. listopada 2016. koja oporuka je proglašena na zapisnik od 14. travnja 2017.;

 

- da iz iskaza svjedoka B. M. i Z. M. suglasno proizlazi da ista tužiteljicu i njezinu sada pok. sestru I. poznaju dugi niz godina, da su sestre živjele u Njemačkoj, da su se obje 2010. godine vratile u B. i tu nastavile zajedno živjeti, da je ostaviteljica znala čitati i da se mogla potpisati, da je Z. u prijateljskim odnosima sa unukom tužiteljice, da je pok. I. bila boležljiva i teško pokretna i da joj je pomagala tužiteljica, a da su im pomagali i svjedoci, da je pok. I. uvijek govorila da će svu svoju imovinu ostaviti svojoj sestri M. jer se ona o njoj brine a nekoliko dana prije smrti da je ostaviteljica osjećala da s njom nešto nije u redu pa da je kada su oni bili kod nje ostaviteljica rekla da će svu svoju imovinu ostaviti svojoj sestri M., a tri dana kasnije da je imala moždani udar i nedugo nakon toga da je umrla;

 

- da iz iskaza tuženika proizlazi da su njegova pok. tetka I. i njezina sestra - tužiteljica M. radile u Njemačkoj, da je ostaviteljica završila četiri razreda osnovne škole.

 

Nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja navodi da za pravnu valjanost usmene oporuke moraju biti ispunjenje subjektivne i objektivne pretpostavke iz odredbe članka 37. stavak 1. ZN.

 

Taj sud smatra da je nedvojbeno da je ostaviteljica dugi niz godina bila lošijeg zdravstvenog stanja, da je nekoliko mjeseci prije smrti bila na bolničkom liječenju, da je uvijek govorila da će svu svoju imovinu ostaviti tužiteljici pa tako i nekoliko dana prije nego što je doživjela moždani udar te je odvezena u bolnicu i nakon tri dana umrla, što sve da ne upućuje na izvanredne okolnosti u smislu odredbe članka 37. stavak 1. ZN zbog kojih oporučiteljica nije mogla sačiniti oporuku u pisanom obliku, odnosno zbog kojih oporuku nije mogla sačiniti i ranije pa da tako nisu ispunjene objektivne okolnosti propisane člankom 37. stavak 1. ZN i da usmena oporuka nije pravovaljana (uz poziv na stajališta iznesena u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-769/03-2 od 7. listopada 2003).

 

Prema odredbi članka 37. ZN oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku time da usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

 

U subjektivnom smislu te izvanredne okolnosti podrazumijevaju subjektivno stanje oporučitelja pa tako, ali ne isključivo, i njegovo zdravstveno stanje.

 

Objektivni uvjet za valjanost usmene oporuke jeste postojanje izvanrednih okolnosti u vrijeme činjenja iste.

 

Obično se pod njima podrazumijevaju vremenske nepogode i drugi teški događaji koji onemogućavaju sačinjavanje pismene ili sudske oporuke.

 

I po ocjeni ovoga žalbenog suda u konkretnom slučaju nisu postojale niti su dokazane takove izvanredne okolnosti jer je oporučiteljica mogla kod svog dugogodišnjeg opisanog zdravstvenog stanja pa i prilikom ranijeg boravka u bolnici, kao i kritične prigode, pozvati javnog bilježnika radi sastavljanja oporuke ili sačiniti vlastoručnu ili pisanu oporuku pred svjedocima.

 

Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je pravno valjana predmetna usmena oporuka iz razloga nepostojanja izvanrednih okolnosti koje bi opravdavale potrebu sačinjavanja testamentum nuncupativum.

 

Stoga je sud prvog stupnja nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te o svemu dao jasne razloge.

 

Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska odluka pobija; kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 15. travnja 2020.