R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko
pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i Č., S., protiv tuženika 1. I. J. iz S., OIB: ... i 2. I. D. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tuženika podnesenim protiv rješenja
Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-57/2014-59 od 6. studenog 2018., 15. travnja

2020.,

r i j e š i o j e

Uvažavaju se žalbe tuženika i ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj
Psp-57/2014-59 od 6. studenog 2018. u točci I. i IV. izreke te se predmet vraća
prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjski rješenjem u točci I. izreke utvrđeno je da su tuženici oduzeli posjed
tužitelju time što su 9. svibnja 2014. provalili u poslovni prostor u prizemlju stambeno-
poslovnog objekta u S., anagrafske oznake V. 3., a koji prostor se sastoji od
zatvorenog dijela površine cca 45 m2, namjene caffe-bar, položenog na čest. zgr. z.k. oznake
..., Z.U. ..., k.č. ..., K.O. S., na način da su obili postojeću bravu na ulaznim vratima u označeni poslovni prostor, iznijeli sve stvari tužitelja iz predmetnog poslovnog prostora i postojeću bravu zamijenili novom, a da tužitelju nisu predali ključeve od iste pa im se nalaže da uspostave ranije posjedovno stanje na način da novu bravu na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora zamijene starom bravom ili da postave novu bravu i ključeve iste predaju tužitelju te da stvari tužitelja vrate u predmetni poslovni prostor, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne.

Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za zaštitu od smetanja posjeda u odnosu na otvoreni dio predmetnog poslovnog prostora.

Točkom III. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

Točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv točke I. izreke navedenog rješenja žalbe podnose tuženici iz svih žalbenih
razloga propisanih čl. 353.st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,
91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19,
dalje:ZPP).

Prvotuženik I. J. (dalje: prvotuženik) žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog poslovnog prostora i da je prvotuženik počinio čin smetanja posjeda, jer da je zbog neplaćanja zakupnine 2005. ušao u posjed tog prostora, promijenio bravu na vratima i napravio inventuru stvari, nakon čega je drugotuženik I. D. (dalje: drugotuženik) promijenio tu bravu i stavio novu, a 2014. promijenio katanac na ulaznim vratima, koji su prethodno skinuli djelatnici G. S. prilikom uklanjanja vanjskog djela predmetnog poslovnog prostora koji je činio jednu cjelinu sa unutarnjim dijelom. Daljnjim sadržajem žalbe osporava
zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora prekluzije jer da su unutarnji i
vanjski dio predmetnog poslovnog prostora jedna cjelina pa da je sud odbivši tužbeni zahtjev
u odnosu na vanjski dio zbog prekluzije trebao odbiti i tužbeni zahtjev u odnosu na unutarnji
dio prostora. Konačno, ističe da je izreka pobijanog rješenja u suprotnosti sa obrazloženjem.
Predlaže usvajanje žalbe i odbijanje tužbenog zahtjeva odnosno odbacivanje tužbe, uz
naknadu troškova postupka prvotuženiku.

Drugotuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije naveo razloge na okolnost
posljednjeg mirnog posjeda tužitelja, odnosno da nije obrazložio na temelju kojih iskaza
svjedoka je tu činjenicu utvrdio te ujedno osporava takav zaključak suda jer da tužitelj od

2005. nije u posjedu predmetnog poslovnog prostora. Također, ističe da je sud zanemario
činjenicu da su komunalni redari G. S. promijenili bravu na ulaznim vratima vanjskog
dijela prostora koji je činio cjelinu sa unutarnjim dijelom, nakon čega je drugotuženik mogao
postaviti svoju bravu pa da tužitelj nije mogao imati posjed prostora 2014., već su u posjedu
istog i prije uklanjanja vanjskog dijela prostora bili tuženici. Konačno, ističe da je tužbeni
zahtjev neusklađen sa provedenim vještačenjem jer da vještak u svom nalazu ne navodi k.č.
... nego k.č. ... Predlaže preinačenje pobijanog rješenja i odbijanje tužbenog zahtjeva,
podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovan postupak pred
drugog suca.

Tužitelj u odgovoru na žalbe osporava žalbene navode kao neosnovane.

Žalbe su osnovane.

Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to uvida u službenu zabilješku
policije i iskaza tužitelja, utvrđuje da je tužitelj odmah po saznanju za smetanje posjeda 12.
svibnja 2014. nazvao policiju, koja je istoga dana izašla na lice mjesta pa imajući u vidu da je
tužba podnesena 9. lipnja 2014., zaključuje da je ista podnesena unutar zakonskog roka od 30
dana od dana saznanja za izvršeno smetanje.

Nadalje, prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka zaključuje da je tužitelj dugo
godina bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, kao i da su tuženici 9. svibnja 2014.

ušli u posjed zatvorenog dijela tog prostora i promijenili brave na ulaznim vratima bez pitanja
i odobrenja tužitelja pa zauzima stav da se radilo o samovlasnom smetanju posjeda tužitelja,
slijedom čega da tužitelju pripada pravo na posjedovnu zaštitu. Stoga, u odnosu na zatvoreni
dio poslovnog prostora usvaja tužbeni zahtjev.

U odnosu na zahtjev za posjedovnu zaštitu glede otvorenog dijela predmetnog
poslovnog prostora, prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrđuje da su radnici
G. S., a ne tuženici, uklonili nelegalni montažni objekt 3. i 4. prosinca 2013., slijedom čega u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Cijeneći da su stranke djelomično uspjele u sporu, prvostupanjski sud odlučuje da
svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Osnovano se tuženici sadržajem žalbi pozivaju na počinjenu bitnu povredu odredba
postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a.

Naime, sud je prilikom donošenja odluke dužan iznijeti jasne i neproturječne razloge o
odlučnim činjenicama te svoje utvrđenje o tim činjenicama sukladno čl. 8. ZPP-a temeljiti na
brižljivoj i savjesnoj ocijeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na
rezultatima cjelokupno provedenog dokaznog postupka, s time da ocjena iz koje proizlazi
zaključak suda o postojanju određene činjenice mora biti argumentirano iznesena u razlozima
o odlučnim činjenicama jer tek tada postoji mogućnost ispitivanja pravilnosti zaključka suda.

U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je u razlozima pobijanog rješenja naveo
samo da je na temelju iskaza svjedoka utvrdio da je tužitelj dugo godina bio u posjedu
predmetnog poslovnog prostora, međutim ne utvrđuje odlučnu činjenicu da li se tužitelj
upravo u vrijeme spornog smetanja nalazio u posjedu predmetnog prostora. Također, sud nije
naveo na temelju iskaza kojih točno svjedoka je utvrdio posjed tužitelja, niti iz kojih je
razloga upravo iskaze tih svjedoka prihvatio kao vjerodostojne, a niti je cijenio ostale
provedene dokaze u postupku – priložene isprave i iskaze stranaka (osim iskaz tužitelja glede
pravovremenosti tužbe), već je samo iste djelomično reproducirao, a niti je provedene dokaze
cijenio u njihovoj ukupnosti. Isto tako, prvostupanjski sud nije dao nijednog razloga glede
pasivne legitimacije prvotuženika odnosno činjenice da li je prvotuženik počinio sporni čin
smetanja posjeda promjenom brave na ulaznim vratima poslovnog prostora, a koju činjenicu
je prvotuženik tijekom postupka osporio. Kako dakle, prvostupanjski sud nije dao razloga o
odlučnim činjenicama, niti je dao razloga o ocjeni provedenih dokaza, time je počinjena
prethodno navedena bitna procesna povreda.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu
odredaba postupka na način da će dati jasne razloge o odlučnim činjenicama - posljednjem
mirnom posjedu u vrijeme spornog smetanja i činu smetanja, pri čemu će ocijeniti sve
provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a i dati razloge o takvoj ocijeni, nakon čega će donijeti
novu na zakonu osnovanu odluku i odlučiti o troškovima cijelog postupka.

Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 380. toč.3. ZPP-a uvažiti žalbe tuženika
i ukinuti pobijano rješenje u točci I. i IV. izreke te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na
ponovan postupka, kao u izreci, s time da je prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu
raspravu, bez provođenja novog prethodnog postupka sukladno čl. 377. st. 1. ZPP-a.

4

Poslovni broj Gž-320/2019-2

Prvostupanjsko rješenje u točci II. i III. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 15. travnja 2020.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Parčić

Općinskom sudu u Splitu

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.