Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj Gž-443/2019-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž-443/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. D. iz Đ., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz K., protiv tuženika-protutužitelja B. N.. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 10 P-349/2016-49 od 29. studenog 2018., dana 4. lipnja 2020.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika – protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 10 P-349/2016-49 od 29. studenog 2018. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju da tužitelju – protutuženiku isplati iznos od 5.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 22. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoz 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate, za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i u dijelu u kojem je tuženiku – protutužitelju naloženo da tužitelju – protutuženika naknadi parnični trošak u iznosu od 1.703,12 kn sa zateznom kamatom, te točki IV. izreke.
II. Odbija se žalba tužitelja- protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 10 P-349/2016-49 od 29. studenog 2018. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju-protutuženiku platiti tuženiku-protutužitelju iznos od 2.000,00 kn sa zakonskom zatezno kamatom od 22. travnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se svakog polugodišta određuje eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. do plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena i za iznos parničnog troška od 2.850,00 kn, te točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na glavnicu od 5.600,00 kn za razdoblje od 16. rujna 2011. do 19. prosinca 2011.
III. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika – protutužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 10 P-349/2016-49 od 29. studenog 2018. u točki I. izreke za iznos parničnog troška od 13.071,88 kn i sudi na način da se zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadu parničnih troškova u tom dijelu odbija kao neosnovan.
IV. Djelomični uvaženjem žalbe tužitelja – protutuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 10 P-349/2016-49 u točki II. izreke za iznos parničnog troška od 11.675,00 kn i sudi na način da se zahtjev tuženika – protutužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.
V. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja – protutuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 10 P-349/2016-49 od 28. studenog 2018. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja – protutuženika za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 5.200,00 kn za razdoblje od 19. prosinca 2011. do 21. ožujka 2013. i sudi:
Nalaže se tuženiku – protutužitelju Branku Nuiću da tužitelju – protutuženiku Marijanu Dragici isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 5.200,00 kn za razdoblje od 19. prosinca 2011. do 21. ožujka 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 14 dana.
VI. Odbija se tužitelja – protutuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku – protutužitelju (dalje tuženiku) da tužitelju – protutuženiku (dalje tužitelju) isplati iznos od 5.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci ove presude kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 14.775,00 kn sa zakonskom zatezno kamatom, sve u roku od 15 dana.
U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku plati iznos od 2.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom koje je pobliže navedeno u izreci te presude kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 14.525,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.
U točki III. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđen iznos glavnice za razdoblje od 16. rujna 2011. do 21. ožujka 2013.
U točki IV. izreke odbijen je tuženik s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.200,00 kn zajedno sa zatraženim zateznim kamatama taj iznos kao i dio tužbenog zahtjeva sa zateznom kamatom dosuđen iznos glavnice za razdoblje od 3. listopad 2011. do 22. travnja 2013. kao neosnovanim.
Protiv te presude žale se obje stranke.
Tužitelj presudu pobija u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, postoje proturječnost između isprava u spisu i obrazloženja presude i sadržaja iskaza stranaka i svjedoka, razlozi o odlučnim činjenicama su proturječni i odnosno pogrešno su navedeni. U žalbi navodi da tuženik tijekom postupka nije priložio nikakav dokaz kojim bi se na siguran način moglo utvrditi da bi zaista imao troškove za kremiranje, ispraćaj, svećenika i u kojem iznosu. S druge stranke ukoliko je sud zaključio da bi tuženiku pripadao iznos od 2.000,00 kn prvostupanjski sud je trebao taj iznos uračunati tuženiku jer isti iznos od 2.000,00 kn podigao s računa pok. A. B., nakon njezine smrti, a radi se o zaostacima mirovine koji predstavljaju ostavinsku imovinu. Stoga da tuženik nema zakonsku osnovu potraživanom od tužitelja bilo kakve troškove, a pogotovo kada se uzme u obzir okolnost predmetnog posla i vrijednost stana koji mu je ostao nakon smrti pok. A. B. i njegova moralna dužnost da pokopa primateljicu uzdržavanja prema mjesnim običajima. Navodi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da je tuženik podigao nakon smrti pored iznosa od 5.200,00 kn iznos od 1.000,00 kn 10. listopada 2011. te iznos od 1.000,00 kn 14. listopada 2011. a koji iznos odnosno promet po tekućem računu A. B. prileži spisu. Isto tako da je sud pogrešno ocijenio njezin iskaz jer iz iskaza tuženika nije mogao na nedvojben način zaključiti da je imao bilo kakve troškove za pok. A. B., a niti te troškove dokazao vjerodostojnim ispravama i računima. Navodi da je prednica tužitelja platila porez na nasljedstvo i darove 608,79 kn iako nije ništa naslijedila, a niti joj je tuženik namirio naslijeđeni iznos. Navodi da su iskazi tužitelja i svjedoka P. R., M. R. životni i logični i svi oni jasno opisuju da su A. B. zadnje dane života govorila da je pogriješila što je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju da su oni platili troškove pogreba ali nisu ništa naslijedili. Tužitelj osporava i odluku o trošku kao previsoku s obzirom na uspjeh tuženika. Smatra da je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška trebalo odbiti kao neosnovan.
Predlaže pobijanu presudu suda prvog stupnja preinači na način da se odbije protutuženi zahtjev u točki II. izreke podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Tuženik osporava zakonitost pobijane presude prvenstveno iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je bio ovlašten preuzeti novac koji je preostalo na bankovnom računu A. B. nakon njezina preminuća temeljem ovlasti ustanovljene u korist tuženika ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim 18. veljače 2008. između tuženika u svojstvu davatelja uzdržavanja i pok. A. B. u svojstvu primateljice uzdržavanja. Navodi da je tuženik temeljem citiranog ugovora bio ovlašten uzeti i zadržati novčana sredstva koja se zateknu na bankovnim računima A. B. u trenutku njezinog preminuća u svrhu ispunjenja obveze koja iz tog ugovora proizlazi za tuženika (obveza sudjelovanja troškova ima sahrane, odnosno općenito posljednjeg ispraćaja). Stoga uzimanje novca s bankovnog računa A. B. 15. rujna 2011. učinjeno temeljem ovlasti zasnovane u korist tuženika ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 18. veljače 2008. Navodi da su svjedoci iskazali kako je na karminama iza pok. A. B. došlo 20 ili 30 ljudi kod tih svjedoka nije tvrdio sa u svakom trenutku trajanja karmina u predmetnom stanu bilo prisutno 30 ljudi, tako da se problematiziranje kapaciteta stana za primitak 30 osoba ukazuje samovoljno odnosno općenito neosnovanim. Činjenica da je tuženik par dana prije smrti svoje supruge organizirao te dan nakon smrti supruge i sproveo karmine iza pok. A. B. nije niti neuobičajeno niti neuvjerljivo jer je tuženik bio puno bliži s A. B. od pukog suugovornog odnosa. Tuženik prigovara i o odluci o parničnom trošku prvenstveno navodeći da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 12.185,77 kn, pa je sud bio dužan donijeti rješenje kojim se obvezuje tužitelju isplatiti tuženiku do tad nastali parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom budući da je tuženik u podnesku od 22. lipnja 2017. tražio donošenje takve odluke. Nadalje, tuženik prigovara i načinu vrednovanja pojedinih radnji poduzetih od strane tužiteljeva punomoćnika što se odnosi na tri podneska (4. kolovoza 2015., 11. studenog 2015., 7. lipnja 2017. Također navodi da trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn i presudu u iznosu od 200,00 kn nije niti nastao u trenutku objave predmetne presude.
Predlaže presudu preinačiti na način da se odbije preinačiti shodno navodima žalbe.
Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je dokazao da je snosio troškove kremiranja tijela pok. A. B., ispraćaja pok. A. B., svećenika i održavanja mise. Navodi da tijekom postupka nije iznio činjenice da bi tuženik podigao iznos od 7.200,00 kn s računa A. B. pa se takve tvrdnje u žalbi nedopuštene. Tuženik smatra da se žalbeni navodi tužiteljica odnose isključivo na subjektivnu analizu provedenih dokaza.
Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.
Žalbe su djelomično osnovane.
Tužbenim zahtjevom u ovoj parnici tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 5.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2011. pa do isplate.
Protutužbeni zahtjev tuženik traži od tužitelja isplatu iznosa od 5.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2012. pa sve do isplate.
Prema tome u ovom parničnom predmetu u času donošenja prvostupanjske presude od 29. studenog 2018. radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuje odredba čl. 457. – 467.a ZPP-a.
Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a presudu ili rješenjem kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredba valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se u odnosu ocjene o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
Prije svega u ovom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka koji se ne može ispitati, budući da sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa.
Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenje pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.
U provedenom postupku je utvrđeno:
-da je rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice Z. D. iz Z., poslovni broj O-7605/11-6 UPP/8-90/11 od 14. studenog 2011. iza pok. A. B., njezinom nasljednicom na pokretninama, i to potraživanje prema Zavodu s osnove neisplaćene mirovne i razlike mirovine te potraživanje prema P. b. Z. d.d. po tekućem računu, proglašena M. S. sestra od te ostaviteljice i zakonska nasljednica,
-da je između A. B. kao primateljice uzdržavanja i B. N. kao davatelja uzdržavanja 18. veljače 2008. sklopljen ugovor o doživotno uzdržavanju, a prema kojemu ona ostavlja svoj stan u a on se obvezao svaki mjesec joj dati 1.400,00 kn te u slučaju bolesti osigurati liječničku pomoć i nabavku lijekova kao i na njezin zahtjev osigurati joj smještaj u dom umirovljenika ili njegu u njezinom stanu,
-da je A. B. umrla 15. rujna 2011.,
-da je tuženik 16. rujna 2011. podigao sa računa A. B. kod P. b. Z. d.d. iznos od 5.200,00 kn,
-da je iz prometa po tekućem računu broj … A. B. kod P. b. Z. d.d. za razdoblje od 15. rujna 2011. do 20. kolovoza 2012. i naloga klijenta kod P. b. Z. od 16. rujna 2011. proizlazi da je 16. rujna 2011. B. N. u poslovnici d.d. P. b. Z. d.d. D. isplaćen iznos od 5.000,00 te da je istog dana na bankomatu P. b. Z, poslovnica … isplaćen iznos od 200,00 kn a iz naloga klijenta 14. listopada 2011. razvidno je da je B. N. izvršio uplatu na račun iznosa od 87,04 kn,
-da iz poreznog rješenja K.-k. ž., Odjela Klasa UP/I-410-16/12-01/545, Ur.br. 2137/1-03/06-12-6 od 30. srpnja 2012. proizlazi da je poreznoj obveznici M. S. utvrđena osnovica poreza na nasljedstvo i darove u iznosu od 12.175,77 kn te se na tako utvrđenu osnovicu razrezuje porez na nasljedstvo i darove po stopi od 5% u iznosu od 608,79 kn,
-da iz potvrde Ureda od 30. rujna 2011. proizlazi da je B. N. uplatio iznos od 350,00 kn za troškove crkvenog pogreba A. B. a koji je bio 20. rujna 2011.,
-da iz računa broj RN-… K. d.o.o. Đ. od 3. listopada 2011. proizlazi da je siti izdan na ime M. S. te da se odnosi na sahranu pok. A. B. i to skidanje i postavljanje pokrovne ploče u iznosu od 172,20 kn, prijem i ležanje pok. na odru iznos od 307,50 kn, iznošenje pokojnika, odvoz do groba i spuštanje pokojnika u grobu iznos od 307,50 kn, nošenje križa i raspela u iznosu od 123,00 kn, zvonjenje u kapelici na groblju iznos od 61,50 kn i organizacije pogreba - lociranje grobnog mjesta, očevidnik u iznosu od 184,50 kn, odnosno ukupno 1.156,20 kn,
-da iz smrtnog lista za A. B. Ž. S.. J., Đ. od 16. travnja 2013. proizlazi da na istom stoji bilješka "ovaj dokument se može koristiti samo u svrhu ostavinske rasprave; kao dokaz da je gospodin B. N. sahranio i financirao sprovod i misu u vrijednosti od 500,00 kn",
-da je tuženik snosio troškove kremiranja i ispraćaj iz Z. te prijenos urne do Đ. no međutim, na okolnost troškova sud ne vjeruje svjedocima B. H., D. S. i N. B., te smatra njihove iskaze neuvjerljivim pogotovo u dijelu gdje tvrdi da u stanu pok. A. B. koji je površine 30 m2 održane karmine za 30 ljudi i da je trošak jela i pića iznosio 6.000,00 kn,
-da je supruga tuženika umrla svega nekoliko dana nakon A. B., pa sud drži neuvjerljivim i nelogičnim da bi tuženik organizirao karmine za A. 20. rujna 2011. kada je njezin pogreb u Đ..
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije bio ovlašten raspolagati sredstvima na tekućem računu pok. A. B. nakon njezine smrti jer punomoć sukladno odredbi čl. 318. st. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) prestala je njenom smrću pa je tuženik u obvezi tužitelju vratiti preuzeti iznos računa u visini od 5.200,00 kn jer ga je stekao bez osnove (čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO).
Na navedeni iznos tužitelju dosuđuje zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 22. ožujka 2013. do isplate u visini određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U odnosu na protutužbu utvrđuje da je tuženik snosio troškove kremiranja i ispraćaja iz Z., te prijevoz urne do Đ., no međutim, na tu okolnost nije priložio nikakve dokaze niti je dostavio račun, slijedom čega tuženiku sud temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a dosuđuje na ime ukupnih troškova za kremiranje, ispraćaj, svećenika i misu u iznosu od 2.000,00 kn dok u preostalom iznosu od 3.200,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, zahtjevom odbija kao neosnovan. Na navedeni iznos dosuđuje tuženiku dosuđuje i zateznu kamatu od podnošenja protutužbe 22. travnja2013. pa sve do isplate.
Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je tuženika obvezao da tužitelju isplati iznos od 5.200,00 kn odnosno tuženika da tužitelju isplati iznos od 2.000,00 kn.
Prema odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, i 14/19 u nastavku teksta: ZN) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, pa kako sud utvrđuje da je u trenutku smrti pok. A. B. na njezinom tekućem računu nalazio iznos od 5.200,00 kn, to je utvrđeno iz podataka dostavljenih tijekom prvostupanjskog postupka od strane P. b. Z. d.d. navedeni iznos, predstavlja ostavinu ostaviteljice jer je bila stečena u trenutku njezine smrti, to je navedeni iznos relevantan za rješenje o nasljeđivanu kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu čine i novčana sredstva na tekućem računu kod P. b. Z. d.d. i da se ostavinska imovina uručuje nasljednici ovdje prednici tužitelja u cijelosti. Pri tome a kako u trenutku smrti ostavitelja njegova ostavinska imovina prelazi na njegove nasljednike, što je bilo 15. rujna 2011., to je svakako tuženik koji je naveden iznos podigao 16. rujna 2011. dužan isplatiti tužitelju s tim da je tuženik 19. prosinca 2017. – pravomoćnošću u rješenju o nasljeđivanju postao nesavjestan stjecatelj od kojeg dana sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a je dužan platiti zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom čl. 29.s t. 2. ZOO-a. Tuženik je ovaj iznos stekao bez pravne osnove, a kod ovako stečenog moraju se platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja inače od dana podnošenja zahtjeva.
Protivno tvrdnji tuženika novčani iznos na tekućem računu ostaviteljice nisu bila namjenska sredstva za podmirenje troškova sahrane odnosno ispraćaja. Isto tako neosnovano žalbeni navod tuženika da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju bio ovlašten raspolagati tim novčanim sredstvima jer navedeno ne proizlazi iz sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju.
U pogledu zahtjeva tuženika za isplatu troškova pogreba prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik snosio trošak kremiranja, ispraćaj iz Z., trošak svećenika i mise te trošak prijevoza urne do Đ., no međutim, nije predložio nikakav dokaz niti je dostavio račun slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a na ime ukupnih troškova tuženiku dosudio iznos od 2.000,00 kn.
Nisu osnovane tvrdnje tuženika da su razlozi prvostupanjskog suda, u kojem bitno iznosi zaključak o nedokazanosti i visne troškova u suprotnosti sa stanjem spisa. Naime, protutužbom tuženik traži od tužitelja isplatu iznosa od 5.200,00 kn na ime troškova pa već navedeno je u suprotnosti sa tvrdnjom tuženika o visini troškova karmina od 6.000,00 kn, a jednako tako i iskazima saslušanih svjedoka da bi se radilo o trošku u iznosu od 6.000,00 kn. Osim toga svjedokinja D. S. u svom iskazu tvrdi da je pomogla tuženiku – u primjeni karmina na koje su došli susjedi i njoj nepoznati ljudi, da je tuženik financirao trošak i sjeća se da je prijatelj njenog supruga išao u nabavu hrane, dok iz iskaza svjedoka N. B. proizlazi da je prijatelj tuženikova sina i da ga je tuženik poslao u nabavku hrane i pića, što je sve platio 6.000,00 kn. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik iskazao da je snosio troškove kremiranja i ispraćaja svećenika i mise, karmina i prijevoza urne do Đ., međutim, spisu ne prileži dokaz o visini tih troškova.
Stoga su razlozi presude prema kojoj tužitelj nije dokazao visinu troškova, prihvatljivi i suglasni ispravama u spisu.
Odlučujući o žalbi stranaka povodom odluke o parničnom trošku ovaj sud je utvrdio da ukupni trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora 5.200,00 kn iznose sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) iznose za sastav tužbe 750,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 11. studenog 2015., 4. kolovoza 2015. i 7. lipnja 2017. u iznosu od 187,50 kn za svaki (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), zastupanja na ročištu od 28. lipnja 2016., 18. travnja 2018., 26. rujna 2018. i 17. listopada 2018. u iznosu od 750,00 kn za svako (Tbr. 7. toč. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu od 7. lipnja 2017. i 21. veljače 2018. u iznosu od 187,50 kn za svako (Tbr. 9. toč. 5. Tarife) što je ukupno 4.687,50 kn uvećano za PDV od 25% što iznosi 1.181,87 kn i daje ukupan trošak od 5.859,37 kn.
Ukupni troškovi zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora od 17.375,77 kn za radnje poduzete do sniženja tužbenog zahtjeva na 5.200,00 kn iznose za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn, (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 19. srpnja 2013., 21. siječnja 2014., 22. siječnja 2014., 29. rujna 2014., 14. ožujka 2016. i 22. lipnja 2017. 250,00 kn za svaki (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2014., 28. rujna 2016. u iznosu od 1.000,00 kn za svako, (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu od 7. lipnja 2016. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. Tarfie), što ukupno iznosi 4.750,00 kn uvećano za PDV od 25% što iznosi 1.187,50 kn i daje ukupni trošak od 5.937,50 kn. Od tako utvrđenog parničnog troška tuženiku pripada dio u postupku koji predstavlja razmjer između povučenog dijela tužbenog zahtjeva od 12.175,77 kn u odnosu na dotadašnji ukupni tužbeni zahtjev od 17.375,77 kn, što je 70% pa je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku dio tog troška u iznosu od 4.156,25 kn.
Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom jer mu je dosuđen iznos od 5.200,00 kn koliko je i tražio, to je tuženik u obvezi naknaditi u cijelosti parnični trošak tužitelju utvrđen prema vrijednosti predmeta spora od 5.200,00 kn sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a. Stoga je pripadajući parnični trošak tužitelja u iznosu od 5.859,37 kn valjalo umanjiti za pripadajući parnični trošak tuženika od 4.156,25 kn, pa je u konačnici tuženik u obvezi naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.703,12 kn.
Ukupni trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora protutužbe od 5.200,00 kn iznosi za trošak sastava protutužbe 750,00 kn (Tbr. 7. toč,. 1. Tarife), sastav podneska od 19. srpnja 2013., 21. siječnja 2014., 22. siječnja 2014., 29. rujna 2014., 14. ožujka 2016., 22. lipnja 2017. u iznosu 187,50 kn za svaki, zastupanja na ročištu od 21. siječnja 2014., 28. rujna 2016., 18. travnja 2018., 26. rujna 2018., 17. listopada 2018. u iznosu od 750,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu od 7. lipnja 2017. i 21. veljače 2018. u iznosu od 187,50 kn za svako (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), što ukupno daje iznos od 6.000,00 kn uvećano za PDV od 25% što iznosi 1.500,00 kn i daje ukupan zbroj od 7.500,00 kn. Od tako ukupno utvrđenog parničnog troška tuženiku pripada dio u postotku koji predstavlja razmjer njegova uspjeha u sporu koji iznosi 38% (traženo 5.200,00 kn dosuđeno 2.000,00 kn), pa je tuženik u obvezi naknaditi tuženiku dio troška u iznosu od 2.850,00 kn a temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.
Tužitelju i tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da su isti uspjeli samo u odnosu na sporedni dio tražbine i odluci o parničnom trošku, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi.
Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja i tuženika presuda suda prvog stupnja preinačena, a kako je odlučeno u točki III., IV. i V. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci 4. lipnja 2020.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
Općinskom građanskom sudu u Zagrebu
Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.