1              Poslovni broj: Gž Ob-177/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. B., OIB … iz N. Č., zastupan po punomoćniku Z. S., odvjetniku iz B. M., protiv tužene V. B., OIB … iz S. B., zastupana po skrbniku A. C. iz L., Republika Njemačka, a on po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S. B., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 11 P Ob-200/19-14 od 31. siječnja 2020., 15. travnja 2020.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 11 P Ob-200/19-14 od 31. siječnja 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnje raspravljanje i odlučivanje.  

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je počev od 1.lipnja 2013., stupanjem tužene V. B. u izvanbračnu zajednicu s tužiteljem F. B. prestala obveza tužitelja utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-1188/10-5 od 27. listopada 2010. kojom je naloženo tužitelju F. B., OIB: … iz N. Č., plaćati uzdržavanje tuženoj V. B., OIB … iz S. B., mjesečnim iznosom od 1.500,00 kn počevši od dana 27. listopada 2010., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti."

Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj te rješenje pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je počevši od 1. lipnja 2013. – stupanjem tužene u izvanbračnu zajednicu sa tužiteljem – prestala obveza tužitelja utvrđena pravomoćnom presudom toga suda P-1188/10-05 od 27. listopada 2010. kojom je naloženo tužitelju plaćati na ime uzdržavanja tužene iznos od 1.500,00 kuna počevši od dana 27. listopada 2010. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj istodobno s pokretanjem ove parnice pokrenuo i parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a na pokretanje koje je upućen Zaključkom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru u predmetu Ovr-577/2019-4 rješenjem od 08. srpnja 2019. godine;

- da se parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom vodi pod poslovnim brojem P-2550/19 te da je u istom predmetu tužitelj podnio i prijedlog za odgodu prijenosa i proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanim sredstvima nedopuštenim a to iz razloga jer tvrdi da je obveza uzdržavanja prestala jer je s tuženom od 2003. počeo živjeti zajedno u izvanbračnoj zajednici pa da su se time stekli uvjeti za prestanak uzdržavanja. Stoga, da u predmetnoj parnici tužitelj ima mogućnost ostvariti istu pravnu zaštitu koju traži i u ovom predmetnom postupku.

S obzirom na ova činjenična utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da tužitelj nema pravni interes za pokretanje nove parnice tužbom na utvrđenje, u okolnostima kada je već pokrenuta parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a u koju je upućen iz istih razloga i u kojoj tužitelj ostvaruje pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku. Nadalje, da tužitelj ovako postavljenim deklaratornim zahtjevom i u slučaju donošenja pozitivne meritorne odluke ne može ostvariti pravni učinak koji očekuje a to je utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja počev od 01. lipnja 2013., jer da se u smislu članka 429. stavka 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje u tekstu: ObZ) prestanak obveze uzdržavanja može utvrditi samo od dana podnošenja tužbe ili koje drugog dana nakon toga.

Radi iznesenog, pozivom na odredbu članka 288. stavka 2. ZPP-a sud je tužbu odbacio.

Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda a pazeći pri tome i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. u svezi sa člankom 381. ZPP-a ovaj sud je, međutim, utvrdio da pravni zaključak prvostupanjskog suda nije pravno utemeljen.

Naime, uvidom u spis predmeta utvrđuje se da je tužitelj doista nakon što je Zaključkom ovršnog suda upućen na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a koja je određena temeljem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1188/10-5 od 27. listopada 2010. godine kojom je naloženo tužitelju plaćati uzdržavanje tuženoj u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna, počevši od 27. listopada 2010. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

Nadalje, proizlazi da je u ovom predmetu (P-2550/19-7) sud prvog stupnja rješenjem od 24. rujna 2019. odredio prekid postupka dok se pravomoćno ne završi ovaj parnični postupak.

Slijedom navedenog, eventualnim uspjehom u gore navedenoj parnici tužitelj može prestati plaćati uzdržavanje od dana podnošenja tužbe te nadalje dok bi za razdoblje od siječnja 2018. pa do podnošenja ove tužbe, odnosno 19 mjeseci bi ostalo u obvezi plaćanja uzdržavanja od strane tužitelja. Ne ulazeći u osnovanost tužbenog zahtjeva, uz napomenu da sukladno odredbi članka 221. stavka 2. ObZ-a pravo na uzdržavanje bivšeg bračnog druga prestaje kada taj bračni drug zasnuje izvanbračnu zajednicu ili kada prestane koja od pretpostavki, po shvaćanju ovog žalbenog suda tužitelj ima pravni interes za podnošenjem predmetne tužbe na utvrđenje.

Naime, prema odredbi članka 187. stavka 2. ZPP-a (a ne članka 182. stavka 2. ZPP-a kako to navodi prvostupanjski sud) takva tužba na utvrđenje može se podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije osnove zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kada tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Po shvaćanju ovog žalbenog suda u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj ima pravni interes na utvrđenje, kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja.

Radi svega iznesenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja te rješenje prvostupanjskog suda ukinuti, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje raspravljanje i odlučivanje.

U Splitu 15. travnja 2020.