1

Poslovni broj: 6 UsI-950/2019-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-950/2019-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja Z. V. iz Đ., kojega zastupa opunomoćenik J. J., odvjetnik u Đ.,  protiv tuženika Gradskog vijeća Grada Đ., Đ., radi prestanka mandata vijećnika, 14. travnja 2020.,

 

r i j e š i o  j e

 

I.                    Tužba se odbacuje.

 

II.                 Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu kojom po članku 22. stavku 2. točki 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS) zahtjeva poništenje odluke Gradskog vijeća Grada Đ. KLASA: 021-06/19-01/9 URBROJ: 2121/01-01/01-19-1 od 31. srpnja 2019. donesene na 15. sjednici tog tijela održanoj 31. srpnja 2019., a u kojoj se navodi mu je 04. travnja 2019. prestao vijećnički mandat na temelju članka 80. stavka 1. točke 3. Zakona o lokalnim izborima („Narodne novine“ 144/12. i 121/16.).

Prije toga je Mandatna komisija Gradskog vijeća Grada Đ., postupajući po članku 7. stavku 3. Poslovnika o radu Gradskog vijeća Grada Đ. („Službeni glasnik Grada Đ. 6/09. i 3/13.), zaključkom KLASA: 021-01/19-02/23, URBROJ:2121/01-01/03-19-2 od 24. srpnja 2019. izvijestila Vijeće da je tužitelj presudom Općinskog suda u Osijeku broj. 44 K-817/2016-14 od 22. listopada 2018. koja je postala pravomoćna 04. travnja 2019. osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te da mu po članku 80. stavku 1. točki 3. Zakona o lokalnim izborima prestaje mandat po sili zakona 04. travnja 2019.

Prema članku 80. stavku 1. točki 3. Zakona o lokalnim izborima članu predstavničkog tijela mandat prestaje ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci, danom pravomoćnosti sudske presude.

Tužba nije dopuštena.

Predmet upravnog spora, pred prvostupanjskim upravnim sudom, određen je u članku 3. stavku 1. točki 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS) na način da se u njemu ocjenjuje zakonitost pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

Što se ima smatrati upravnom stvari propisano je člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) na način da je to svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

Drugim riječima, da bi pojedinačna odluka javnopravnog tijela o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke bila predmetom ocjene zakonitosti u prvostupanjskom upravnom sporu mora biti donesena u upravnom postupku, ali je ostavljena i mogućnost posebnim zakonom izričito odrediti nekoj pravnoj stvari ili pravnom aktu upravno obilježje.

U konkretnom slučaju odluka predstavničkog tijela lokalne samouprave odnosno zaključak njezinog radnog tijela, kojima se deklarira prestanak vijećničkog mandata nastao po sili zakona iz razloga navedenih u članku 80. stavku 1. Zakona o lokalnim izborima, se ne donose u upravnom postupku pa samim time nemaju bitna obilježja upravnog akta niti su im ta obilježja dana posebnim zakonom. Identično pravno shvaćanje zauzeo je i Upravni sud Republike Hrvatske (sada Visoki upravni sud Republike Hrvatske) u svom rješenju poslovni broj: Us-11717/2005-5 od 30. ožujka 2006. kojom je odbacio tužbu protiv odluke predstavničkog tijela lokalne samouprave o prestanku vijećničkog mandata.

Dakle, takvi akti ne mogu biti predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu te je u točki I. izreke rješenja tužbu valjalo odbaciti na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, a slijedom toga i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u točki II. izreke na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

Bitno je još naglasiti da država radi zaštite ustavnosti i zakonitosti kao i zaštite prava građana obavlja nadzor nad zakonitošću rada i akata tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Međutim, prema članku 78.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 137/15 – ispravak, 123/17. i 98/19., dalje u tekstu Zakon) nadzor zakonitosti rada predstavničkog tijela obavlja tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (stavak 1.). Kada utvrdi nepravilnosti u radu predstavničkog tijela, tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu donijet će odluku kojom će sjednicu predstavničkog tijela ili njezin dio proglasiti nezakonitom, a akte donesene na sjednici proglasiti ništavim (stavak 2.).

Takvoj odluci odnosno onoj iz članka 78.a stavka 2. Zakona zakonodavac je u stavku 3. istog članka dao obilježja upravnog akta i propisao mogućnost pokretanja upravnog spora izravno pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Budući da je Sud odbacio tužbu tužitelja jer se njome osporavaju odluke koje ne mogu biti predmet upravnog spora, to nije bilo mjesta odlučivanju o predloženoj privremenoj mjeri.

 

U Osijeku 14. travnja 2020.

 

Sudac

Dario Mađaroš v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.