1

Poslovni broj Gž-1453/2020-

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1453/2020-

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Lidiji Oštarić Pogarčić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. O. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & partneri d.o.o. Z., pisarnica u V., protiv tuženika H. S. iz D. P., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-240/2018-27 od 8. siječnja 2020., 14. travnja 2020.

 

p r e s u d i o    j e

 

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-240/18 – 27 od 8. siječnja 2020. potvrđuje.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.874,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2017. do isplate, a točkom II. naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 3.525,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana.

              Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Sadržajno žalbom ukazuje na počinjenu apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da o odlučnoj činjenici za pravilno presuđenje u predmetnom sporu je nužno utvrditi da li je vozač znao za neispravnost vozila, a ne da li je do štete došlo zbog tehničke neispravnosti, o kojoj odlučnoj činjenici da sud u obrazloženju presude nije iznio nikakve razloge pa da presudu nije moguće ispitati.

              Pojašnjavajući iznesene navode o počinjenoj bitnoj povredi navodi kako je ostalo neutvrđeno da li je njemu bila poznata činjenica nedovoljno zategnutosti sigurnosnih matica lijevih kotača zadnje – pogonske osovine teretnog automobila te ističe kako mu ta okolnost nije bila poznata niti mu je mogla biti poznata. Za slučaj da mu je bila poznata da je najbolje što je mogao učiniti u takvoj situaciji jeste to da ne bi sjeo za volan takvog vozila, odnosno da je znao za nju u prvom redu bi ju otklonio. Navodi kako mu je bilo jedino poznato da je vozilo tehnički ispravno jer je periodičnom tehničkom pregledu bilo podvrgnuto 21. veljače 2017. kada je utvrđena njegova ispravnost. Međutim, sve kada bi zahtjev i bio osnovan da ne bi mogao biti usmjeren prema vozaču, već eventualno osiguraniku ali da niti on nije znao za ovu vrstu tehničke neispravnosti koja je dovela do štete a to je nedovoljna dubina utora na gumama ili različiti profili guma. Zbog svega navedenog da je presuda nezakonita pa predlaže da se uvaženjem žalbe ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja pred drugog suca, podredno preinači i tužbeni zahtjev odbije.

 

              Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom poriče osnovanost opisanih žalbenih tvrdnji tuženika. Ističe kako se veći dio žalbenih navoda odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koji žalbeni razlog nije dopušten u konkretnom slučaju s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti. Smatra da je sud prvog stupnja s obzirom na utvrđenja provedena dokaznim postupkom izveo pravilan zaključak da je tuženiku bila poznata tehnička neispravnost vozila, odnosno da mu je morala biti poznata, posebno iz razloga što je profesionalni vozač čija je i obveza pregledati vozilo prije stavljanja u promet, što je u konkretnom slučaju evidentno propustio. Stoga da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan naknaditi mu iznos koji je on platio na ime počinjene štete.

 

              Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Protivno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio razloge o svim odlučnim činjenicama te iste obrazložio pa tako i o činjenici na koju ukazuje žalba, tako da donošenjem presude nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354.s t. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa koji je isplatio kao osiguratelj teretnog vozila reg.oznake ... kojim je počinjena šteta na betonskom stupu dana 7. ožujka 2017., kada je istim upravljao tuženik.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je navedenog dana u Vukovarskoj ulici u Suhopolju tuženik upravljao navedenim vozilom sa priključnom prikolicom, da je došlo tijekom vožnje do ispadanja svih matica i oba kotača za osovine, tako da su se isti nastavili kretati, jedan kotač je udario i oštetio betonski stup javne rasvjete broj ..., dok je drugi kotač udario i oštetio dva metalna stupa i metalnu pletenu žicu dvorišne ograde kbr. .... Očevidnom na licu mjesta je utvrđeno da na teretnom vozilu nisu ispravni uređaji i oprema (na zadnjoj osovini unutarnja i vanjska guma su različitih marki, zadnje gume nisu imale dovoljnu dubinu utora, nedostajali su bočni katadiopteri), a tuženik je oglašen krivim za tu prometnu nezgodu Prekršajnim nalogom Policijske uprave V. P. P. V. od 7. travnja 2017. zbog prekršaja iz čl. 326. st. 1. kažnjivo po st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (za tegljač) te čl. 236. st. 8. citiranog zakona (za tegljač) kao i čl. 326. st. 7. i st. 8. toga Zakona (za poluprikolicu). Protiv tog prekršajnog naloga tuženik je podnio prigovor sa zahtjevom da mu se umanji izrečena novčana kazna po kojem je Prekršajni sud u Virovitici dana 22. svibnja 2017. donio presudu poslovni broj P-1042/17 kojom je preinačio izrečenu novčanu kaznu na način da mu je umjesto iznosa od 4.700,00 kn odredio novčanu kaznu u iznosu od 1.800,00 kn.

 

              Teretno vozilo kojim je počinjena navedena šteta vlasništvo je F. S. kao vlasnika obrta Posredovanje u trgovini S. koji je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti za razdoblje od 22. veljače 2017. do 22. veljače 2018.. Nakon što je popravljena šteta tužitelj je isplatio HEP-u – ODS d.o.o. Elektra V. kao oštećenoj osobi 27. lipnja 2017. iznos od 4.974,15 kn.

 

              Iz iskaza svjedoka F. S. – oca tuženika ujedno i vlasnika vozila utvrđuje da na istom gume nisu mijenjane unazad šest mjeseci prije štetnog događaja s time da vozilo duže vremena nije bilo na pregledu kod vuklanizera. Osim toga isti je naveo da vozači takvih teretnih vozila trebaju voditi računa o tehničkoj ispravnosti vozila te da trebaju vršiti zatezanje matica nakon prijeđenih 100 km. Navedeno da potvrđuje i tuženik u svom iskazu navodima da je bio upoznat s time da se treba izvršiti zatezanje matica odnosno da vuklanizer daje preporuku da li se matice zatežu nakon 100, 200 ili više kilometara ali da svaki vozač zna da mora provjeriti to radi vlastite sigurnosti te sigurnosti drugih.

 

              Ne prihvaća iskaz tuženika da nije uočio da bi na vozilu bile gume različitih marki te da je smatrao da su utori na gumama dovoljno duboki jer zaključuje da mu je kao profesionalnom vozaču trebalo biti poznato da su na vozilu gume različitih marki kao i dubina utora jer se te može utvrditi običnim mjerenjem i pregledom od strane vozača. Smatra da je prije početka upravljanja vozilom trebao izvršiti pregled istog da bi utvrdio da li je vozilo tehnički ispravno i sigurno za promet što konačno proizlazi i iz iskaza vlasnika obrta – njegova oca F. S..

 

              Prema odredbi čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP) društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovog zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova. Nadalje, odredbom čl. 24. st. 1. toč. 6. citiranog Zakona propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja između ostalog ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno a ta okolnost je vozaču vozila bila poznata, a prema stavku 3. toga članka društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točka 6. oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu isplaćenih iznosa štete, kamate i troškova do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izviješću Državnog zavoda za statistiku.

 

Pored utvrđenja da je tuženik kao profesionalni vozač upravljao predmetnim vozilom u okviru obrta u vlasništvu njegovog oca i ujedno osiguranika tužitelja kao i navoda iz iskaza svjedoka F. S. kojima potvrđuje da o tehničkoj ispravnosti vozila kao vlasnik vodi računa ali da je i obaveza vozača voditi računa o ispravnosti vozila, pravilno zaključuje da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnom postupku a time i u obvezi tužitelju isplatiti navedeni iznos. Naime, isti je potvrdio da se matice na vozilu zatežu kada se mijenjaju naplatci od strane vulkanizera a da nakon prijeđenih 100 km vozači sami zatežu matice s time da na osovini teretnog vozila kojim je upravljao tuženik više od pola godine nije bilo izmjene tih naplatki niti su bile mijenjane gume. Nadalje, iz iskaza tuženika sud utvrđuje kako navodi da je vozač u obvezi vizualno pregledati vozilo prije stavljanja u promet odnosno utvrditi da li su gume i kočnice u redu, da treba izvršiti zatezanje matica nakon 100 km prijeđenih ali da ponekada to bude i više, jer da u pravilu vulkanizer daje preporuku da se matice zategnu nakon 100, 200 ili više kilometara ali da svaki vozač zna da se to mora provjeriti radi vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih, s time da potvrđuje kako to teretno vozilo nije dulje vrijeme bilo kod vulkanizera niti su mijenjane gume.

 

              Iako je tuženik ustrajao od navoda da nije imao nikakvih saznanja o neispravnosti matica na kotaču odnosno nedostacima ili eventualnoj neispravnosti matica, guma ili vozila, pravilno ne prihvaća sud prvog stupnja takve njegove navode osnovanim.

 

              Naime, iz sadržaja Zapisnika o provedenom očevidu proizlazi da je u istom navedeno kako je utvrđena tehnička neispravnost vozila – neispravne gume, nedovoljna dubina utora i različite marke na istoj osovini te druge neispravnosti, tako da je zbog nedovoljne zategnutosti sigurnosnih matica lijevih kotača zadnje – pogonske osovine došlo do ispadanja svih matica i oba kotača sa osovine, nakon čega su kotači nastavili nekontrolirano kretanje i otkotrljali se na zelenu površinu gdje je jedan udario i oštetio betonski stup električne mreže i rasvjete a drugi udario i oštetio dva metalna stupa dvorišne ograde tako da su sa oba vozila zbog neispravnosti izuzete registarske tablice i uklonjena sa ceste. Opisane navode potvrdio je, kao što utvrđuje sud prvog stupnja i svjedok Ž. Z. koji je kao djelatnik policijske postaje obavljao očevid te potvrdio da su jedno i drugo vozilo (kamion i šleper) bili neispravni, da su bile neadekvatne gume, nedovoljna dubina utora i različite marke te da su oba vozila bila u izuzetno lošem stanju zbog čega su otpale sve matice na zadnjoj osovini i oba kotača koja su se nastavila kretati.

 

              Tuženik je već u odgovoru na tužbu poricao, kao što sada navodi u žalbi, da mu nije bila poznata okolnost da je vozilo tehnički neispravno predlažući na te okolnosti saslušanje svjedoka F. S. i uvid u karton izvršenih preventivnih pregleda kao dokaz da je vozilo 21. veljače 2017. prošlo tehnički pregled, pa da stoga nije imao razloga sumnjati da bi se radilo o neispravnom vozilu. Tužitelj je već u tužbi uz već navedene dokaze predložio i provođenje prometno-tehničkog vještačenja sa rekonstrukcijom na licu mjesta radi utvrđenja okolnosti dinamike i uzroka nastanka štetnog događaja, ali se tuženik protivio tom dokazu odnosno smatrao isti nepotrebnim. Međutim, u situaciji kada svi naprijed opisani dokazi potvrđuju da je upravo tuženik kao vozač bio u obvezi provjeriti tehničku ispravnost vozila prije uključivanja u promet kako šlepera tako i teretnog vozila kao i ispravnost guma, te da je do štetnog događaja došlo upravo zbog evidentne neispravnosti i neodržavanja vozila što tuženiku kao vozaču nije moglo biti nepoznato jer se radilo o takvim neispravnostima koje može uočiti i običnim obveznim pregledom prije upuštanja vozilom u promet, tada protivno njegovim tvrdnjama proizlazi da je utvrđeno kako je on znao odnosno morao znati da se radi o takvoj neispravnosti uslijed koje se sa vozilom nije smio upustiti u promet. U takvoj situaciji pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je osiguranik izgubio prava iz osiguranja kako to propisuje odredba čl. 14.a ZOOP-a. Prema odredbi čl. 24. st. 1. toč. 6. citiranog Zakona u tom slučaju sukladno st. 3. toga članka društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova pa pravilno zaključuje s obzirom na naprijed opisana utvrđenja da je to tuženik.

 

              Slijedom iznesenog daljnjom primjenom odredbe čl. 963. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos.

 

              S obzirom na ovakav ishod postupka pravilno je istog obvezao i na naknadu pripadajućih troškova tužitelju i to na ime zastupanja i sudskih pristojbi.

 

              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a ne radi o troškovima potrebnim za vođenje postupka.

 

              Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

 

 

                                                                      U Rijeci 14. travnja 2020.

 

                                                                     

 

                                                                                                                                            Sudac

 

                                                                                                                       Lidija Oštarić Pogarčić

 

 

 

             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Općinski sud u Čakovcu

 

Vraćamo vam spis sa pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.