1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić-Pogarčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. V., V., OIB: ..., protiv ovršenika C. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ..., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1079/18-5 od 4. siječnja 2019., dana 14. travnja 2020.

 

r i j e š i o   j e

I.Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1079/18-5 od 4. siječnja 2019. potvrđuje u točki II. izreke.

II.Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika ukida se citirano rješenje u točki I. izreke.

 

Obrazloženje

 

Citiranim rješenjem točkom I. izreke sud prvog stupnja oglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, dok je točkom II. odbacio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe podnesen dana 28. studenoga 2018. kao nedopušten.

Protiv tog rješenja ovršenik podnosi žalbu ne pozivajući se izrijekom na određene žalbene razloga iz čl. 353. st. 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1.  Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ).

Citirajući odredbu čl. 65. OZ-a ističe kako sud između ostalog na prijedlog ovršenika može donijeti rješenje o odgodi ovrhe ukoliko je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, pa smatra da je s obzirom da je protiv rješenja o ovrsi donesenih u upravnom postupku izjavio pravni lijek, stav suda prvog stupnja izražen u pobijanom rješenju nepravilan. Kako navedena zakonska odredba ne specificira koje su to "odluke na temelju kojih je određena ovrha", ističe da valja tu odredbu tumačiti na način da se to odnosi i na odluke donesene od strane upravnih tijela tako da i u odnosu na iste ovršenik može zatražiti sudsku zaštitu.

Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Žalba je osnovana, ali iz drugih razloga.

Sud prvog stupnja utvrđuje, kao što to proizlazi iz sadržaja spisa da je od strane Upravnog odjela za komunalne poslove, urbanizam i zaštitu okoliša G. V. doneseno više rješenja o ovrsi duga komunalne naknade u ovršnom postupku prisilne naplate komunalne naknade od ovršenika kao dužnika u kojima je između ostalog navedeno da žalba ne odgađa provedbu ovrhe, pozivajući se na odredbu čl. 142. st. 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 115/16; dalje OPZ). Prema tvrdnjama ovršenika isti je protiv tih rješenja izjavio žalbu pa ukoliko ista budu dostavljena Financijskoj agenciji (dalje; FINA) na provedbu da će za njega nastati nenadoknadiva šteta obzirom na mogućnost da ista po službenoj dužnosti podnese prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nadležnom sudu. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe.

Sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 16. st. 1. i 2. ZPP-a koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a utvrđuje da nije nadležan za postupanje po prijedlogu ovrhovoditelja te se oglašava nenadležnim i odbacuje prijedlog ovršenika. Pri tome utvrđuje da su predmetna rješenja o ovrsi donesena od strane Upravnog odjela za komunalne poslove urbanizam i zaštitu okoliša G. V. i odnose se na naknadu za uređenje voda i komunalne naknade, da je tim rješenjima određena ovrha na novčanim sredstvima po računima ovršenika, koja rješenja su donesena u postupku kojeg u primjeni odredbi čl. 136.-170. OPZ-a provodi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave koje je nadležno postupiti i po prijedlogu ovršenika radi odgode ovrhe.

Osnovano ovršenik ukazuje na neprihvatljivost pravnog stava suda prvog stupnja da za postupanje po prijedlogu za odgodu ne bi bio nadležan sud. Naime, ovršenik je prijedlog za odgodu ovrhe i temeljio činjenično na tvrdnjama da je naprijed citiranim upravnim rješenjima određena ovrha na njegovim novčanim sredstvima i ujedno naloženo, kao što to proizlazi iz točke II. i III. izreke tih rješenja, FINI da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika po svim njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te da iznos za koji je određena ovrha i koji se dostavom rješenja FINI plijeni ovršeniku zajedno sa troškovima ovrhe uplati u korist G. V. kao ovrhovoditelja. Kako je ujedno određeno da žalba ne odgađa provedbu ovrhe ovršenik tvrdi da će dostavom tih rješenja FINI njemu biti vršena pljenidba novčanih sredstava, a s obzirom na visinu iznosa za koji je određena ovrha tim rješenjima da će mu biti zaplijenjena novčana sredstva zbog kojih neće moći nastaviti poslovanje, pa da će mu nastati nenadoknadiva šteta.

Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a propisano je da ukoliko ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da između ostalog na temelju ovršne odluke upravnog tijela koje ima potvrdu ovršnosti, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava sa računa koji ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

Nadalje, u st. 7. navedenog članka propisano je da ukoliko Agencija u roku od 60 dana od dana kada joj je dostavljena isprava iz st. 1. ovog članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba ili prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave, na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

Odredbom čl. 210. OZ-a propisana su pravna sredstva koja ovršenik ima u takvom slučaju tako da je istim propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavane naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

S obzirom na izneseno za postupanje po prijedlogu ovršenika koji se u prijedlogu za odgodu od 28. studenoga 2018. i poziva na odredbu čl. 210. OZ-a, nadležan je sud. Međutim, s obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja iz očitovanja ovršenika da navedena rješenja nisu dostavljena Agenciji na provedbu, odnosno da ovrhovoditelj nije zatražio ovrhu na njegovim novčanim sredstvima valjalo je prijedlog odbaciti kao nedopušten, ali iz tih razloga.

Naime, kao što je prethodno navedeno ovršeniku sukladno citiranoj zakonskoj odredbi stoje na raspolaganju pravna sredstva (prijedlog za odgodu odnosno za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa), ali nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave, u konkretnom slučaju rješenja donesenog u upravnom postupku ili nakon što na drugi način sazna na to da je zatražena takva naplata protiv njega, a isti potvrđuje da ovrhovoditelj po upravnim rješenjima nije zatražio naplatu

Slijedom iznesenog valjalo je pobijano rješenje u točki II. izreke potvrditi iz naprijed navedenih razloga, dok je rješenje u točki I. izreke valjalo ukinuti, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Rijeci, 14. travnja 2020.

 

           Sutkinja

Lidija Oštarić-Pogarčić,v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik                                                                                                                                   Nikolina Jurković

 

 

 

 

 

Općinskom sudu u Varaždinu

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.