Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj: 25 -1263/2019-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: 25 -1263/2019-2

 

 

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu, po sucu toga suda Draženu Munđaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. I. (OIB ...), R., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženika R. H. (OIB ...), zastupane po O. d. o. u V., radi utvrđenja prava na obnovu i izvršenja činidbe, a povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima – Stalna služba u Županji broj P-217/2019-2 od 4. ožujka 2019., dana 14. travnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima – Stalna služba u Županji broj P-217/2019-2 od 4. ožujka 2019.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem broj P-217/2019-2 od 4. ožujka 2019. Općinski sud u Vinkovcima – Stalna služba u Županji oglasio se nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu.

 

Obrazlažući citirano rješenje prvostupanjski sud navodi da u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži utvrđenje da polaže pravo na obnovu stambene zgrade (sukladno Zakonu o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije), te nalaganje tuženiku da donese odluku o obnovi. Zaključak je prvostupanjskog suda da odlučivanje o tužbenom zahtjevu ne spada u nadležnost suda. Naime, tužitelju je pravna zaštita osigurana kroz primjenu čl. 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine Republike Hrvatske broj 47/09) i to prigovorom čelniku tijela (st. 1.). O prigovoru čelnik tijela donosi rješenje (st. 3.). Rješenje o prigovoru je upravni akt, protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor (čl. 12. Zakona o općem upravnom postupku). Slijedom navedenog, a primjenom čl. 16. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine Republike Hrvatske broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14) odlučeno je kao u izreci pobijanog rješenja.

 

Protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku. U žalbi se poziva na pravno stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-51/2016-2 od 23. ožujka 2016. (iz kojeg proizlazi da u ovome slučaju nije nadležan Upravni sud). Navodi da odluka o obnovi sukladno čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije nije upravni akt, pa je u ovom slučaju nadležan sud. Takva je uputa (u istovjetnoj pravnoj situaciji) bila i od strane Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske. Poziva se na određene primjere iz sudske prakse. Smatra da su mu povrijeđena ustavna prava, kao i pravo EU. Tvrdi da pogrešna uputa tijela državne vlasti ne može ići na njegovu štetu. Predlaže da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba je neosnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje sukladno čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku, a vodeći računa i o žalbenim navodima žalitelja, ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud nije počinio neku od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje se pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti onu iz toč. 11.

 

Kao što je već navedeno, tužitelj u ovoj pravnoj stvari (pozivom na primjenu Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije) traži utvrđenje da polaže pravo na obnovu stambene zgrade, kao i da se tuženiku naloži da donese odluku o obnovi.

 

Odluku o obnovi donosi ministar nadležan za graditeljstvo i prostorno uređenje. Odluka o obnovi nije upravni akt (čl. 20. st. 3. citiranog Zakona). Međutim, time nije isključena primjena čl. 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine Republike Hrvatske broj 47/09). Čl. 122. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela. Čelnik tijela odlučuje rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljenog prigovora (st. 3.). U st. 4. je određeno da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

 

Dakle, u konkretnom slučaju prema čl. 12. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku tužitelj ima pravo na prigovor. Rješenje povodom prigovora je upravni akt, a u tom slučaju tužitelju je osigurana zaštita pred upravnim sudom. Takav stav zauzet je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-210/2017-2 od 20. studenoga 2018.

 

Slijedom navedenog neosnovani su svi žalbeni navodi tužitelja, a pobijano rješenje je zakonito.

 

              Zbog toga ovaj sud temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbija kao neosnovanu i potvrđuje pobijano rješenje.

 

U Čakovcu 14. travnja 2020.

 

Sudac

Dražen Munđar

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu