Poslovni broj Gž R-594/2019-2

 

 

 

 

 

 

             

Poslovni broj Gž R-594/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja  P. H. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P. iz R., protiv tuženika HŽ I. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po generalnom punomoćniku K. B. dip. iur., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4943/2018 od 26. srpnja 2019., dana 10. travnja 2020. 

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4943/2018 od 26. srpnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja ukinute su sve radnje u ovom postupku te je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari.

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP).

 

Predlaže pobijano rješenje preinačiti podredno ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak te potražuje troškove sastava žalbe.

 

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije počinio povredu obveze iz radnog odnosa te da je nezakonito Upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza Ugovora o radu od dana 30. srpnja 2018. broj 6072/18 (dalje Upozorenje) kojim se upozorava tužitelja:

 

- da je učinio propust kao član Povjerenstva za nabavu novih vozila za posebne namjene (snjegočistači i TMD) prilikom otvaranja ponuda kada nije pročitan popust od 3% te popust nije ugrađen u potpisani ugovor, čime da je počinio povredu obveza iz radnog odnosa  iz članka 149. i članka 150. stavak 1. točka 5. Pravilnika o radu tuženika;

 

- da je dužan na radnom mjestu postupati u skladu s pisanim i usmenim uputama nadređenih, pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima i poslodavčevim internim aktima te da ne smije kršiti obveze iz radnog odnosa;

 

- da će poslodavac pratiti daljnji rad radnika te da mu u slučaju nastavka kršenja radnih obveza iz radnog odnosa prijeti mogućnost otkaza sukladno članku 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu i članka 89. stavak 1. alineja 3. Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o.

 

Uvažavajući sadržaj predmetnog tužbenog zahtjeva te činjenicu da tužitelj prije podnošenja tužbe nije pokrenuo postupak mirenja sukladno odredbama članka 133. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR) i članka 105. Kolektivnog ugovora tuženika od 20. studenog 2016. („Službeni vjesnik“ HŽ Infrastrukture d.o.o. broj 7/16. - dalje KU), uz daljnji zaključak da izricanjem upozorenja tuženik nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja iz radnog odnosa jer upozorenjem nije izmijenio sadržaj tužiteljevog radnog odnosa, to sud prvog stupnja smatra da zbog izrečenog upozorenja tužitelj nema pravo na pravnu zaštitu u smislu odredbe članka 133. ZR-a, pa donosi pobijano rješenje kojim tužbu odbacuje i ukida sve provedene radnje. 

 

U donošenju pobijanog rješenja nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a pa tako niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano tužitelj ukazuje u žalbi s obzirom da pobijano rješenje nije nerazumljivo, u istome su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 133. ZR-a kada je utvrdio da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa u konkretnom slučaju, koji zaključak tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u dvojbu.

 

Odredbom članka 133. ZR-a je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. toga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom (stavak 2.) te zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije podnio zahtjev iz stavka 1. toga članka, osim u slučajevima zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja (stavak 3.) te da ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnog rješavanja nastalog spora, rok od 15 dana za podnošenje tužbe teče od okončanja toga postupka (stavak 4.). 

 

Odredbom članka 105. KU propisano je da ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva za zaštitu prava, tome zahtjevu ne udovolji, na zahtjev radnika putem radničkog vijeća pokreće se postupak mirenja koji traje osam dana a ako istekom toga roka od osam dana nije postignuto mirno rješenje spora, radnik može u roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

Cijeneći sadržaj citirane odredbe ZR-a treba zaključiti da radnik u zadanim rokovima ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativan učinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada. Dakle, riječ je o odluci poslodavca koja neposredno djeluje na prava radnika iz radnog odnosa.

 

U konkretnom slučaju kada se sagleda sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se osporava zakonitost Upozorenja s utvrđenim povredama radnog odnosa, koje je tuženik dao tužitelju u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZR-a, članka 92. KU te članka 149., 150. i 151. Pravilnika o radu tuženika, onda proizlazi da to nije odluka  u smislu citirane odredbe članka 133. stavak 1. i 2. ZR-a već samo izjava koja nema neposredni pravni učinak i kojom još uvijek nije povrijeđeno tužiteljevo pravo iz radnog odnosa. Radi se o odluci kojom poslodavac izvršava zakonsku obvezu da radnika za kojeg smatra da krši obveze iz radnog odnosa upozori na to jer bez takvog upozorenja nema pretpostavki za otkaz ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika u smislu odredbe članka 115. ZR-a. Opravdanost takvog upozorenja ne može se neposredno pobijati pred sudom već se neosnovanost takvog upozorenja može dokazivati u eventualnom sporu protiv odluke o prestanku ugovora o radu pa se takva odluka poslodavca ne može osnovano pobijati pred sudom. 

 

Stoga, uvažavajući sadržaj predmetnog tužbenog zahtjeva te ocjenu da se ne radi o odluci poslodavca u smislu odredbe članka 133. stavak 1. i 2. ZR-a, već to je bilo dovoljno za pravilnost zaključka suda prvog stupnja da tužitelj za sada ne ostvaruje pravo na sudsku zaštitu predviđenu odredbom članka 133. ZR-a, pa je tužba pravilno odbačena kao nedopuštena.

 

Radi navedenog odlučeno je kao izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 10. travnja 2020.

 

 

Sutkinja

 

Branka Ježek Mjedenjak

 

 

 

 

Općinskom radnom sudu u Zagrebu

 

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja