1

Poslovni broj: 19 Povrv-601/2019-11

 

                                              

 

Poslovni broj: 19 Povrv-601/2019-11

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marine Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja O. društvo M. i partneri d.o.o., OIB: R., kojeg zastupa Valentina Smoković, OIB:, odvjetnica u O. društvu M. i partneri d.o.o, protiv tuženika E. bau & P. d.o.o., OIB: R. S., , radi isplate iznosa od 75.585,79 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 9. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.                 Odbija se zahtjev tužitelja O. društvo M. i p d.o.o., OIB: R., za isplatu iznosa od 75.585,79 kn (sedamdesetpettisućapetstosamdesetpetkuna i sedamdesetdevet lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. listopada 2019. pa do isplate, te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 1.419,83 kn (tisućučetiristodevetnaestkuna i osamdesettrilipe), kao i predvidivi trošak u iznosu od 37,50 kn (tridesetsedamkuna i pedesetlipa), zajedno s pripadajućim kamatama na te troškove, pa se platni nalog  iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. K. u V., Posl. br.: OVRV-1895/2019 od 29. listopada 2019., ukida u cijelosti.

 

2.              Zahtjev  tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.920,68 kn (jedanaesttisućadevetstodvadesetkuna i šezdesetosamlipa), odbija se kao neosnovan.

             

 

Obrazloženje

             

                            Tužitelj, kao ovrhovoditelj, podnio je protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 75.585,79 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, a iz razloga tuženik nije podmirio račun br. 154/2/1 od 2. listopada 2019., koji se odnosi na sastav ugovora o građenju. Javni bilježnik M. K. u V. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Posl. br.: OVRV-1895/2019 od 29. listopada 2019., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

 

                            Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi kako se prilikom dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prvi puta susreće sa predmetnim računom te kako isti prije nije vidio niti preuzeo. Dalje navodi kako ovdje sporan račun smatra nekorektnim i  neutemeljenim te kako je bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, ali po drugim osnovama. Tuženik priznaje činjenicu kako je tužitelj sastavio prijedlog ugovora, no navodi kako isti nikada do kraja nije definiran i nije mu nikada poslana ponuda niti dana uputa koliko bi mogao iznositi. Zaključno navodi kako nije potpisan ugovor o poslovnoj suradnji sa tužiteljem niti je predmetni ugovor do kraja definiran.

 

                            Dalje tijekom postupka tužitelj navodi kako je prije pokretanja ovršnog postupka tuženiku poslao putem pošte ovdje sporan račun, kao i opomenu. Nadalje, navodi kako je 27. kolovoza 2019. dobio od tuženika ponudu i zahtjev za izradom ugovora o građenju i kako su 28. kolovoza 2019. održali zajednički sastanak na kojem je tužitelj dobio podatke koje ugovor mora sadržavati te je 3. rujna 2019. putem e-maila tuženiku dostavio ugovor, na koji tuženik nije imao primjedbi. Dopisom od 18. rujna 2019. tužitelj je tuženika podsjetio na sastavljeni ugovor i račun za isti, na što tuženik nije odgovorio te su za 27. rujna 2019. dogovorili sastanak u Puli, kojemu tuženik nije pristupio.

 

                            Također, tužitelj je na ročištu održanom 11. ožujka 2020. pojasnio iznos koji potražuje za sastavljeni ugovor na način da je isti obračunao na osnovi ponude koju mu je poslao tuženik i to za nekretninu kč. br., k.o. G. Z., površine od 406 m2. Tužitelj je površinu od 406 m2 pomnožio sa 950 € po m2, što je cijena nadzemnog objekta, zatim istu površinu (406 m2) pomnožio sa 650 € po m2, što je cijena podzemnog objekta (garaže) te je površinu od 406 m2 pomnožio i sa 75 kn po m2. Nakon što se prethodno navedeni pojedinačni iznosi pomnože i preračunaju iz eura u kune dobiju se sljedeći iznosi:

- 2.854.180,00 kn (406 m2 x 950 € = 385.700,00 €; 385.700,00 € x  7.4 = 2.854.180,00 kn),

- 1.952.860,00 kn (406 m2 x 650 € = 263.900,00 €; 263.900,00 € x 7.4 = 1.952.860,00 kn) i

- 30.450,00 kn ( 406m2 x 74 kn = 30.450,00 kn).

Nakon što se svi pojedinačni iznosi zbroje dobije se vrijednost nekretnine od 4.837.490,00 kn, a prema predmetnoj vrijednosti nekretnine svaka radnja po Tar. br. 7. OT iznosi 48.374.90 kn što sa uvećanjem od 25% (Tar. br. 29 OT) iznosi 60.468,63 kn, a što uvećano za PDV iznosi 75.585,79 kn.

 

                            U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun br. 154/2/1 tužitelja na ime tuženika od 2. listopada 2019. (str. 7 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 8-10 spisa), predajni list za e-PK (str. 22 spisa), potvrdu zaprimanja pošiljaka iz e-PK (str. 23 spisa), opis poslane pošiljke tužitelja od 2. listopada 2019. (str. 24 spisa), ispis e-mail komunikacije između tužitelja i tuženika (str. 25-27 spisa), Ugovor o građenju (str. 28-36 spisa) i ponudu br. 32/19 tuženika od 23. kolovoza 2019. (str. 41-42 spisa).

 

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

                            U ovoj pravnoj stvari nisu sporne činjenice kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i kako je tužitelj sastavio ugovor o građenju.

 

 

                            Među parničnim strankama sporna je visina tužbenog zahtjeva (tuženik iznos računa smatra nekorektnim i neutemeljenim), odnosno sporna je činjenica je li tuženik u

 

obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno sastav spornog ugovora, obzirom, kako to navodi tuženik, ugovor nije do kraja definiran i tužitelj nije upoznao tuženika kolika bi bila cijena za sastav istog.

 

                            Uvidom u račun br. 154/2/1 tužitelja na ime tuženika od 2. listopada 2019. (str. 7 spisa) sud je utvrdio kako je predmetni račun izdan za sastav ugovor o građenju (prema Tar. br. 29. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT)), kako iznosi 60.468,63 kn bez obračunatog PDV-a, odnosno kako uvećano za PDV iznosi 75.585,79 kn.

 

                            Nadalje, sud je izvršio uvid i u predajni list za e-PK (str. 22 spisa), potvrdu zaprimanja pošiljaka iz e-PK (str. 23 spisa) i opis poslane pošiljke tužitelja od 2. listopada 2019. (str. 24 spisa), a iz kojih proizlazi kako je 2. listopada 2019. tužitelj preporučenom pošiljkom tuženiku poslao račun.

 

                            Iz ispisa e-mail komunikacije između tužitelja i tuženika (str. 25-27 spisa) razvidno je kako je tuženik 27. kolovoza 2019. tužitelju poslao, odnosno proslijedio, ponudu za koju je sastavljen ugovor o građenju, kako je tužitelj 3. rujna 2019. tuženiku (kao i S. C.) dostavio ugovor o građenju i kako je 18. rujna 2019. tužitelj tuženiku poslao e-mail u kojem navodi kako mu za sastavljeni ugovor o građenju mora izdati račun i kako su dogovorili sastanak za 27. rujna 2019. u Puli.

 

                            Nakon izvršenog uvida u ugovor o građenju (str. 28-36 spisa) sud je utvrdio kako je tuženik u istom naveden kao izvoditelj, a predmet ugovora jest izgradnja višestambene zgrade u Z., , kč. br., upisana u zk.ul.br., k.o. Grad Zagreb, a prema ponudi od 23. kolovoza 2019., koja je sastavni dio ugovora. Dalje je utvrđeno kako je cijena gradnje nadzemnog objekta 950,00 € po m2/bruto površini zgrade, a cijena podzemne izgradnje (garaže) je 650,00 € po m2/bruto te kako cijena idejnog projekta iznosi 75,00 kn po m2.

 

                            Zaključno, sud je izvršio uvid i u ponudu br. 32/19 tuženika na ime D. J. iz Z., a iz koje proizlazi kako se ista odnosi na izgradnju višestambene zgrade u Z., kč.br., k.o. Trešnjevka te kako je cijena izgradnje objekta nadzemno 950 € po m2/bruto površine zgrade, a cijena izgradnje podzemno (garaža) je 650 € po m2/bruto. Također, utvrđeno je kako je cijena projektne dokumentacije 75 kn/m2 bruto.

 

                            Nakon uvida u prethodno navedenu materijalnu dokumentaciju sud je utvrdio kako je tužitelj sastavio ugovor o građenju po ponudi koju mu je dostavio tuženik, što tijekom postupka i nije bilo sporno te je isti dostavio tuženiku.

 

                            U odnosu na sporne činjenice, tj. u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je uvidom u ugovor o građenju i ponudu br. 32/19 utvrdio kako cijena izgradnje višestambene zgrade u Z., , odnosno cijena gradnje nadzemnog objekta jest 950,00 € po m2/bruto površine zgrade i kako je cijena podzemne izgradnje (garaže) 650,00 € po m2/bruto te kako je cijena idejnog projekta 75,00 kn po m2.

 

                            Tbr. 29. OT propisano je kako odvjetnik za sastavljanje ugovora ima pravo na nagradu iz Tbr. 7. toč. 1. i 2. uvećano za 25%.

 

 

                            Tbr. 7. toč. 1. OT propisano je kako odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje tužbe, protutužbe, prijedloga ili zahtjeva, između ostalog, ako je vrijednost predmeta spora od 250.000,01 kn do 500.000,00 kn od 500 bodova (vrijednost boda iznosi 10,00 kn (Tar. br. 50 OT)) te ako vrijednost spora prelazi iznos od 500.000,00 kn do iznosa od 5.000.000,00 kn, odvjetnik pored nagrade od 500 bodova ima pravo obračunati nagradu od 1 boda na svakih započetih 1.000,00 kn.

 

                            Nakon izvršenog uvida u ugovor o građenju i ponudu koja je sastavni dio ugovora, sud nije utvrdio kolika je površina nekretnine za koju je sastavljen ugovor o građenju, odnosno iz istih ne proizlaze navodi tužitelja dani na ročištu održanom 11. ožujka 2020. kako je predmetna nekretnina, prema zemljišnim knjigama, površine 406 m2.

 

                            Čl. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je kako stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je čl. 219. st. 1. istoga Zakona propisano kako svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

                            Tijekom postupka sud nije mogao utvrditi kolika je vrijednost spora, odnosno kolika nagrada pripada tužitelju za sastav predmetnog ugovora, obzirom tužitelj nije predložio dokaz na kojem temelji svoj zahtjev, odnosno činjenicu kako površina nekretnine za koju je sastavio ugovor o građenju jest 406 m2.

 

                            Čl. 8. ZPP-a propisano je kako koje će činjenice sud uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a čl. 221.a ZPP- a propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

                            Cijeneći gore navedene dokaze i pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio kako tužitelj nije dokazao svoju tražbinu, odnosno nije dokazao kako je površina nekretnine za koju je sastavio ugovor o građenju 406 m2, a upravo na temelju te površine tužitelj je i obračunao nagradu za sastav ugovora o građenju, te je odbio tužbeni zahtjev i platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuo u cijelosti, a u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a.

                           

Također, obzirom tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 11.920,68 kn.

 

                            Sud ostale dokaze, odnosno izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 8-10 spisa) nije posebno cijenio, obzirom iz istog proizlaze nesporne činjenice, odnosno činjenice koje nisu odlučne za rješavanje ovoga spora.

 

                            Tuženik tijekom postupka nije postavio zahtjev za naknadu troškova pa sud o istima nije odlučivao.

 

 

 

 

                                         

                            Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.                           

                           

 

U Osijeku 9. travnja 2020.  

 

Zapisničar: Sanda Gučić

Sudac:

mr.sc. Mirjana Baran

 

 

Viša sudska savjetnica:

Marina Ljubičić Knežević

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno u 4 primjerka putem ovog suda.