1

Poslovni broj: 6 UsIpor-65/20-2

 

 

Poslovni broj: 6 UsIpor-65/20-2

 

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužiteljice J. K. iz P. G., Š….., zastupana po opunomoćeniku K. Ć., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o., Z., M…., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, bez održavanja glavne rasprave, 9. travnja 2020.,

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/16-01/55, Urbroj: 513-04/18-2 od 23. studenoga 2018., rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostava V. G., Klasa: UP/I-416-02/15-01/02, Urbroj: 513-07-25-09/2015-05 od 2. travnja 2015. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-23/16-01/55, Urbroj: 513-04/18-2 od 23. studenoga 2018. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostava V. G., Klasa: UP/I-416-02/15-01/02, Urbroj: 513-07-25-09/2015-05 od 2. travnja 2015., kojim je zahtjev tužiteljice djelomično uvažen na način da je utvrđeno da je na dan 1. siječnja 2015. nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 271.325,86 kuna s osnova kamate poreza i prireza na dohodak šifre vrste prihoda 1619 za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. i poreza na promet nekretnina šifre vrste prihoda 2848 za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005., te je odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 234.687,99 kuna s osnova glavnice poreza i prirez na dohodak šifre vrste prihoda 1619 za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. i poreza na promet nekretnina šifre vrste prihoda 2848 za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005.

Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog propisa, prigovara kako se drugostupanjsko tijelo u obrazloženju osporenog rješenja poziva na odredbe Općeg poreznog zakona iz 2016. i odredbe Općeg poreznog zakona iz 2008. što nikako nije prihvatljivo, jer ne mogu oba OPZ-a biti istodobno mjerodavna. Nadalje, prigovara kako porezno tijelo nije postupilo u skladu sa relevantnim odredbama OPZ-a (iz obje verzije 2008. i 2016.), budući je u obje verzije OPZ-a jasno propisan rok od šest godina kao ključan za nastup apsolutne zastare. Tvrdi kako je u tom smislu pogrešna tvrdnja oba porezna tijela kako u konkretnom slučaju nije došlo do nastupa zastare za onaj dio poreznog duga koji se odnosi na glavnicu i to u ukupnom iznosu od 234.687,99 kuna. Navodi kako iznimka sadržana u obje verzije OPZ-a, koje se odnose na mogućnost naplate nakon nastupa apsolutne zastare još ne znače da do nastupa apsolutne zastare nije došlo već samo da iznimka u pitanju omogućava naplatu. Tvrdi kako je rezoniranje oba porezna tijela pogrešna, a na to jasno ukazuje i okolnost da je normativno određenje apsolutne zastare sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a iz 2016., odnosno sukladno članku 94. stavku 1. OPZ-a iz 2008. regulirano bez razdvajanja posebne zastarne situacije naspram glavnice i/ili kamata poreznog duga, već se predmetna norma u pitanju odnosi na cjelinu poreznog duga, odnosno sve njegove sastavnice. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Us - …./2008-5 od 2. rujna 2011. Nadalje, prigovara kako se tuženo tijelo nije očitovalo na sve žalbene navode, i to o bitnoj povredi postupovnih odredbi, čime je povrijeđena odredba članka 120. stavka 3. ZUP-a.  Prigovara kako je povrijeđena i odredba članka 30. stavka 1. ZUP-a, jer tužiteljici nije omogućeno izjašnjavanje tijekom upravnog postupka. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.              

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja od 21. siječnja 2015. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.

              Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da je 1. siječnja 2015. nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 271.325,86 kuna s osnova kamate poreza i prireza na dohodak šifre vrste prihoda 1619 za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. i poreza na promet nekretnina šifre vrste prihoda 2848 za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005.

Nadalje, utvrdilo je kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Služba za ovrhu dana 28. travnja 2008. donijela rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, Klasa: UP/I-415-02/2008-001/1808, Urbroj: 513-07-01-08-02, te je dana 31. srpnja 2008. Policijska uprava zagrebačka izvijestila Odjel za ovrhu o evidentiranoj zabrani otuđenja i opterećenja za osobni automobil marke ……….., reg. oznaka ……...

Utvrdilo je kako je dana 25. kolovoza 2008. Općinskom državnom odvjetništvu u Z. upućen zahtjev za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama, Klasa: UP/I-415-02/2008-01/01808, Urbroj: 513-07-01-08-12, upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Z. k.o. P., zk.ul. …, i temeljem navedenog zahtjeva Općinski sud u Z. donio je 2. rujna 2008. rješenje o osiguranju poslovni broj: Ovr - …./08 kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist Republike Hrvatske.

              Utvrdilo je kako zastara prava na naplatu na dan 1. siječnja 2015. nije nastupila za porezni dug s osnova glavnice poreza i prirez na dohodak šifre vrste prihoda 1619 za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. i poreza na promet nekretnina šifre vrste prihoda 2848 za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005. u ukupnom iznosu od 234.687,99 kuna, jer je tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini i pokretnini tužiteljice, te se ima pravo zahtijevati namirenje zastarjele glavnice, dok je za kamatu po navedenim obvezama utvrdilo kako je nastupila zastara prava na naplatu.

              Odredbom članka 197. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16.) propisano da postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

              Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

Odredbom članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dalje u tekstu: OPZ-a), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 197. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/116., dalje u tekstu Novog OPZ-a) propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

Stavkom 6. istog članka Zakona propisao je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

Stavkom 10. istog članka Zakona propisano je kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

Odredbom članka 95. stavka 1. OPZ-a propisano je da tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

Stavkom 3. istog članka Zakona propisao je da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

              Odredbom članka 96. stavka 1. OPZ-a propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona.

Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

              Prema stajalištu Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako za glavnicu poreza i prirez na dohodak šifre vrste prihoda 1619 za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. i poreza na promet nekretnina šifre vrste prihoda 2848 za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005. u ukupnom iznosu od 234.687,99 kuna, nije nastupila zastara prava na naplatu duga, jer je tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini i pokretnini tužiteljice, i porezno tijelo, u skladu sa odredbom članka 94. stavka 10. OPZ-a, ima pravo naplatiti se iz opterećene stvari, slijedom čega pravilno odbilo zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga u navedenom dijelu.

U odnosu na prigovor tužiteljice kako tuženik nije odgovorio na žalbene navode, valja kazati kako je odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) propisano da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. Obzirom kako je prvostupanjsko tijelo na pravilan i potpun način utvrdilo činjenično stanje i obrazložilo svoja utvrđenja, to se tuženo tijelo temeljem citirane odredbe moglo pozvati na obrazlože istog. Stoga, navedeni prigovor ovaj Sud je ocijenio neosnovanim.

Prigovor tužiteljice kako je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., dalje u tekstu ZUP-a), jer joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim. U smislu odredbe članka 50. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke: 1. kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, 2. kad je propisano da se stvar može riješiti na temelju činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju pa su činjenice ili okolnosti učinjene vjerojatnima, a iz svih okolnosti slučaja proizlazi da se zahtjevu stranke može udovoljiti. Dakle, kako je porezno tijelo činjenično stanje moglo utvrditi temeljem svojih službenih podataka, Sud smatra kako nije povrijedilo zakon na štetu tužiteljice kada je neposredno riješilo predmetnu upravnu stvar, u skladu sa citiranom odredbom članka 50. točke 1. ZUS-a.

Prema stajalištu ovog Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Splitu, 9. travnja 2020.

                                                                                                                                              S U T K I N J A

 

                                                                                                                                         Nela Mešin

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

DNA:  1.  Opunomoćeniku tužiteljice K. Ć., odvjetniku u Odvjetničkom

                 društvu Ć. i Š. d.o.o., Z., M…, uz odgovor na tužbu

                 tuženika

              2.  Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za 

                 drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

              3.  U spis,

              4.  Kalendar 30 dana.

 

 

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude 

     uložena,  po pravomoćnosti, u  skladu sa odredbama ZSP-a

3. Kalendar 30 dana