- 1 -              I Kž 214/2020-4

Broj: I Kž 214/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika H. K. A., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 9. ožujka 2020. broj Ik I-19/2020-11, u sjednici održanoj 9. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba zatvorenika H. K. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11-19.) u svezi članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11.- Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11.- Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika H. K. A. za uvjetni otpust sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci izrečene presudom Županijskog suda u Šibeniku, od 7. ožujka 2019. broj Kž-34/2019., kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 21. prosinca 2018. broj K-371/18., zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 i članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11. Zatvorenik kaznu izdržava u Kaznionici u G., a predviđeni puni istek kazne je 2. travnja 2021.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik po opunomoćeniku, odvjetniku D. K., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači te da mu se odobri uvjetni otpust.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da na strani zatvorenika nisu ispunjeni uvjeti da bi mu se odobrio uvjetni otpust. Ističe kako je on, osoba mlađe životne dobite da je u izvršenju kazne postigao napredak, da je urednog ponašanja, bez stegovnih postupaka i da mu teško pada izdržavanje kazne zatvora daleko od obitelji koja živi u Republici Austriji. Osim toga, obzirom da ne govori hrvatski jezik, ograničen je u komunikaciji kako sa ostalim zatvorenicima, tako i sa liječnikom kojem ne može pojasniti zdravstvene tegobe od kojih pati. Kao i u prijedlogu za uvjetni otpust, zatvorenik i u žalbi ponavlja kako je došlo do pozitivnih promjena u njegovom ponašanju.

Suprotno tvrdnji žalbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust prihvaćajući činjenice iznesene u mišljenju Kaznionice u G., gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, te druge utvrđene okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu.

Prvenstveno, zatvorenik H. K. A. se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora zbog četiri kaznena djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. (od koja su dva ostala u pokušaju, s time da je u počinjenju onog od 28. rujna 2018. zatečen po djelatnicima policije). Kaznena djela za koja aktualno izdržava kaznu počinio je u razdoblju od kolovoza do rujna 2018., i to nakon što je tijekom 2018. otpušten sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci na koju je osuđen u Republici Austriji zbog istog kaznenog djela. Prema mišljenju Kaznionice u G., kod zatvorenika postoji srednja do niska vjerojatnost kriminalnog povrata. Aktualno je za provedbu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen na razinu uspješan, pridržava se odredbi Kućnog reda, primjerenog je odnosa prema službenicima i drugim zatvorenicima, održava osobnu higijenu i čistoću prostorija, dostupan je tretmanskom radu. Počinjenje predmetnih kaznenih djela priznaje, no otklanja vlastitu materijalnu korist, s kaznom se pomirio. Stegovno nije kažnjavan, radno nije angažiran, nema odobrene izvankaznioničke pogodnosti. Sa članovima obitelji, koji žive u Republici Austriji, kontaktira putem pisama, telefona i posjeta. Mišljenje Kaznionice u G. o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika je da se isti odbije, imajući u vidu i preostali neizdržani dio kazne.

S obzirom na sve iznesene okolnosti i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, unatoč pojedinim pozitivnim pomacima na strani zatvorenika, ocjenjuje da nisu utvrđeni pouzdani pokazatelji pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora, te je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11-19., pa je radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Naime, prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski je sud, suprotno stavu žalitelja, uzeo u obzir i okolnosti koje se odnose na prijašnji život zatvorenika, pa je ispravno vrednovao činjenicu da je zatvorenik, neposredno po otpuštanju sa izdržavanja kazne zatvora koju je izdržavao u Republici Austriji za istovrsno kazneno djelo, nastavio sa kriminalnim ponašanjem, sada u Republici Hrvatskoj.

Stoga žalba zatvorenika nije osnovana, a na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja nije od utjecaja niti činjenica da zatvorenik kaznu izdržava u zemlji čiji jezik ne poznaje kao ni okolnost da mu članovi obitelji žive u drugoj državi.

Slijedom navedenog, kako žalbom zatvorenika nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, sukladno članku 494. stavku 3. točki 2. ZKP/08.

Zagreb, 9. travnja 2020.