- 1 -              I Kž 211/2020-4

Broj: I Kž 211/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. S., zbog kaznenih djela iz članka 224. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 16. ožujka 2020. broj Ik I-75/2020-9, u sjednici održanoj 9. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba zatvorenika K. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11-19.) u svezi članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne Novinen128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje u tekstu - ZIKZ), odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika K. S. za uvjetni otpust sa izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju 15 godina izrečene presudom Općinskog suda u Vukovaru, od 16. siječnja 2017. broj Kv-283/16., zbog počinjenja više kaznenih djela pobliže navedenih u toj odluci (mahom imovinskog karaktera). Zatvorenik kaznu izdržava u Kaznionici u G., a predviđeni puni istek kazne je 16. travnja 2022.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, ne navodeći izrijekom zakonsku osnovu, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, da se prvostupanjsko rješenje preinači te da mu se odobri uvjetni otpust.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust prihvaćajući činjenice iznesene u mišljenju Kaznionice u G., gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, te druge utvrđene okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu.

Prvenstveno, zatvorenik K. S. se trenutno nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora zbog kaznenih djela imovinskog karaktera koje je počinio u razdoblju od 2002. pa do 2007. I mimo kaznenih djela za koja aktualno izdržava kaznu, u razdoblju od 2003. do 2008. osuđivan je čak 13 puta na uvjetne osude zbog istovrsnih kaznenih djela, a osuđen je dva puta i na zatvorske kazne (2004. na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te 2007. na kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca). Osim toga, prema mišljenju Kaznionice u G., kod zatvorenika postoji visoka vjerojatnost kriminalnog povrata, s obzirom na raniju osuđivanost zatvorenika te nejasne planove za budućnost, a i činjenice da se radi o osobi kojoj je kriminal način života. Zatvorenik je neujednačenog tijeka izdržavanja kazne, s obzirom na to da je u razdoblju od 2010. do 2014., u vrijeme izdržavanja kazne u Kaznionici u L., stegovno tretiran 11 puta, dok je u Kaznionici u G. stegovno tretiran jednom za lakši stegovni prijestup. Nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, s obzirom na to da se procjenjuje visoko sigurnosno rizičnim za njihovo korištenje. Nad njim se provodi pojačani nadzor zbog mogućeg bijega, obzirom da je tijekom izdržavanja kazne bio u bijegu 10 dana. Do punog isteka kazne preostalo je dvije godine. Zatvorenik je aktualno za provedbu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen na razinu uspješan, a i u ranom angažmanu ocijenjen je ocjenom uspješan. Kaznena djela priznaje, a s kaznom se pomirio. Zadržao je podršku majke. Lišen je roditeljske skrbi nad djecom koja su izdvojena iz obitelji. Kaznionica u G. je dala mišljenje da se prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika odbije.

S obzirom na sve iznesene okolnosti i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, unatoč pojedinim pozitivnim pomacima na strani zatvorenika, ocjenjuje da nisu utvrđeni pouzdani pokazatelji pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora, te je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11-19., pa je radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome okolnost koju zatvorenik iznosi u svome prijedlogu, a potom i u žalbi, da želi brinuti o djeci koja se danas nalaze u alternativnim smještajima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Stoga, kako žalbom zatvorenika nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, sukladno članku 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 9. travnja 2020.