- 1 -              I Kž 208/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 208/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. P., zbog kaznenog djela iz članka 311. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 16. ožujka 2020. broj Ik I-13/20-17, u sjednici održanoj 9. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se prijedlog zatvorenika N. P. za uvjetni otpust odbija.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) uvjetno otpustio s izdržavanja kazne zatvora zatvorenika N. P. Zatvorenik je osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. studenog 2019. broj Kv-835/2019-15 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 311. stavaka 1. i 2. KZ/97. i drugih. Nadalje je rješenjem određeno da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a, a trajat će do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 4. travnja 2021.

 

Također je rješenjem određeno, na temelju članka 163. ZIKZ-a u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11., da se uvjetno otpušteni zatvorenik, u roku dva dana od otpuštanja na uvjetni otpust te potom jednom mjesečno do isteka uvjetnog otpusta, dužan javljati Policijskoj upravi, Policijskoj postaji D. S., kao i da se u istom roku i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured izraditi za njega, dužan javljati tom Probacijskom uredu.

 

Prvostupanjskim je rješenjem, na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a, odlučeno i da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu, kojem se u roku dva dana po uvjetnom otpustu treba javiti radi nadzora i u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sve sukladno članku 165. ZIKZ-a.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno da predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada ističe da, ocjenjujući sve posebne pretpostavke predviđene odredbom članka 59. stavaka 1. i 2. KZ/11., kod zatvorenika N. P., za sada, nisu ostvareni uvjeti koji opravdavaju njegov uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora.

 

Naime, točno je da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, prema izvješću Kaznionice u G., sada procijenjen „uspješnim“ (pobijanim rješenjem pogrešno naznačeno „naročito uspješan“), radno je angažiran, kao i da je završio program „Super tata bez prepreka“ i „Kontrola ljutnje kod zatvorenika“. Jednako tako, točno je da zatvorenik N. P. poštuje Kućni red, primjerenog je odnosa prema službenom osoblju te nije stegovno tretiran, a zadržao je podršku primarne obitelji, koja mu je spremna osigurati postpenalni prihvat.

 

Međutim, valja ovdje sagledati i preostali sadržaj izvješća kaznionice, čije je mišljenje glede uvjetnog otpuštanja zatvorenika negativno, a prema kojem je rizik kriminalnog povrata kod zatvorenika N. P. ocijenjena vrlo visokom sve uzimanjem u obzir njegove ranije osuđivanosti, visoke kriminaliziranosti u odnosu na životnu dob i osobina ličnosti zatvorenika koje se očituju u impulzivnosti, eksplozivnoj osobnosti, rigidnosti mišljenja i slabo razvijenoj empatiji. S tim u vezi treba imati u vidu da je zatvorenik u periodu od 2011. do 2016. u šest navrata pravomoćno osuđivan zbog raznih kaznenih djela (krađa, teška krađa, prijetnja, krivotvorenje isprava). Nadalje, iz izvješća kaznionice, ali i potvrde s lista 11. spisa proizlazi da je protiv zatvorenika N. P. u tijeku kazneni postupak pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici zbog kaznenog djela prijevare.

 

Dovodeći sve izloženo u vezu s preostalim vremenom kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen (gotovo godinu dana), osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud, odlučujući o uvjetnom otpustu, zanemario negativne, a precijenio pozitivne okolnosti kod ovog zatvorenika. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da kod zatvorenika N. P. još nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11., kao i da sagledavajući sve izložene činjenice, za sada, nije osnovano očekivati da u budućnosti neće činiti kaznena djela pa je radi ostvarenja tog cilja nužno da on s izdržavanjem kazne zatvora nastavi. Kod takvog stanja stvari, nije od utjecaja zdravstveno stanje njegovog maloljetnog sina, kao ni okolnost da ga na slobodi čeka zaposlenje, a što je zatvorenik isticao u svom prijedlogu za uvjetni otpust.

 

Slijedom navedenog, a obzirom na to da Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsko rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika trebalo preinačiti prvostupanjsko rješenje i na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.