- 1 -              I Kž 212/2020-4

Broj: I Kž 212/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog L. Š., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavaka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2020. broj Kov-7/2020., u sjednici održanoj 9. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba okrivljenog L. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu, na temelju članka 351. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), odbijen je prijedlog okrivljenog L. Š. za izdvajanje iz spisa, kao nezakonitih dokaza, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta – snimke kamere broj … i zapisnika (listovi 13. – 14. spisa), video snimke nadzorne kamere na CD mediju (list 15. spisa) i izdvojenih fotografija (listovi 29. – 31. spisa), zapisnika o ispitivanju svjedoka – oštećenika – žrtve A. P. (listovi 78. – 82. i 105. – 108. spisa), zapisnika o ispitivanju svjedoka S. P. (listovi 87. – 89. spisa) te zapisnika o ispitivanju svjedoka I. B. (listovi 84. – 86. spisa).

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni L. Š. po branitelju, odvjetniku S. K., bez uvodne naznake žalbenih osnova. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog obrane za traženo izdvajanje dokaza iz spisa predmeta.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Naime, u odnosu na potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta kojom je od poslovođe trgovine K. P. d.o.o. A. P. oduzeta snimka video nadzora te CD medij s tom snimkom, žalitelj u bitnome ističe kako u spisu ne postoji dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je na trgovini postavljena oznaka da je objekt pod video nadzorom, kao niti dokaz da je poslovođa trgovine „ovlašten u ime poslodavca davati snimke nadzornih kamera“, sve uzimajući u obzir „pravo na zaštitu privatnosti radnika i posjetitelja poslovnice.

Naprotiv ovim žalbenim prigovorima, osnovano prvostupanjski sud pobijanim rješenjem utvrđuje da CD snimke video nadzora, iz istog izdvojene fotografije te potvrda i zapisnik kojima je CD snimka privremeno oduzeta ne predstavljaju nezakoniti dokaz ni po kojoj osnovi iz članka 10. stavka 2. točaka 1. – 4. ZKP/08.

Naime, iz iskaza A. P., poslovođe konkretne trgovine u kojoj se inkriminirani događaj zbio, proizlazi da je ista, zbog sigurnosti, opremljena video nadzorom, i to jednom kamerom na ulazu, jednom na izlazu trgovine te s nekoliko kamera razmještenih po trgovini. Sve kamere vidljivo su postavljene, a na ulaznim vratima trgovine nalazi se oznaka „Objekt je pod video nadzorom“. Stoga, a imajući u vidu da se radi o javnom prostoru trgovine, koji je svim građanima jednako dostupan, da su kamere u istoj postavljene vidljivo i uz jasnu oznaku o njihovom postojanju u prostoru, evidentno je u konkretnom slučaju riječ o video nadzoru koji je vlasnik trgovine ovlašteno instalirao radi zaštite ljudi i imovine te pravne osobe, a ne u svrhu narušavanja privatnosti „radnika i posjetitelja poslovnice“, kako to žalitelj neosnovano nastoji ukazati. Stoga, video snimka nadzorne kamere na CD mediju i izdvojene fotografije nisu nezakonit dokaz u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08., kako se to žalbom sugerira.

Jednako tako, a imajući u vidu odredbu članka 261. ZKP/08. u vezi s odredbom članka 207. ZKP/08., potpuno neosnovano žalitelj ističe da za pribavljanje snimki nadzornih kamera u konkretnom slučaju nedostaje nalog suca istrage, kao i dokaz da je upravo poslovođa trgovine ovlašten davati snimke nadzornih kamera. Naime, sukladno ranije citiranim odredbama onaj tko drži predmete koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku, dužan ih je predati na zahtjev državnog odvjetnika, istražitelja ili policije, a ukoliko tako ne postupi bez opravdanog razloga, može biti kažnjen. Slijedom izloženog, u konkretnom slučaju, vršeći izvide kaznenog djela u svrhu pronalaska počinitelja, policija je sukladno odredbi članka 261. ZKP/08. bila ovlaštena privremeno oduzeti CD medij sa snimkom video nadzora, dok je poslovođa trgovine bio dužan, na zahtjev policije, isti CD medij predati, i to sve bez naloga suca istrage. Stoga, a s obzirom na to da je radnja privremenog oduzimanja predmeta izvršena, a potvrda i zapisnik sačinjeni, u cijelosti sukladno odgovarajućim odredbama ZKP/08, to se ovdje, protivno žalbenim navodima, ne radi ni o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Žalbom se nadalje tvrdi da su zapisnici o ispitivanju svjedoka A. P., S. P. i I. B. nezakoniti dokazi sukladno članku 10. stavku 2. točkama 2. i 3. ZKP/08. jer da je prilikom ispitivanja ovih svjedoka povrijeđeno pravo obrane iz članka 64. stavka 1. točaka 9. i 10. ZKP/08., budući da okrivljenik nije bio obaviješten o radnjama ispitivanja svjedoka provedenim po državnom odvjetniku.

Protivno izloženim žalbenim navodima, osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da zapisnici o ispitivanju svjedoka koje je proveo državni odvjetnik, ne predstavlja nezakoniti dokaz u smislu članka 10. stavka 2. točaka 2. i 3. ZKP/08.

Naime, nije u pravu žalitelj kada ističe da su zapisnici o iskazima svjedoka, koje je tijekom istrage ispitao državni odvjetnik bez prethodno upućene obavijesti obrani o vremenu i mjestu poduzimanja ovih radnji, pribavljeni povredom načela konfrontacije i kontradiktornosti, odnosno povredom prava obrane zajamčenih Ustavom i zakonom, u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. Spomenuta načela odnose se na cjelokupni kazneni postupak u cilju ostvarenja prava na pravično suđenje koje se u punini ostvaruje pred nadležnim sudom, dok istražni dio postupka ima za cilj prikupljanje dokaza radi utvrđivanja osnovane sumnje da je osoba počinila kazneno djelo, o čemu će se u postupku pred sudom, raspraviti uz neposredno, kontradiktorno i konfrontirano izvođenje dokaza. Stoga se, pitanje povrede prava na obranu zbog (ne)poštivanja prava na ispitivanje svjedoka optužbe u smislu povrede „jednakosti oružja“, ispituje i utvrđuje u odnosu na mogućnost ostvarenja tog prava kroz cjelokupni postupak, a ne samo u odnosu na ispitivanje svjedoka u tijeku istrage.

Nadalje, imajući u vidu članak 219. ZKP/08. prema kojem istragu provodi državni odvjetnik, kao i članak 234. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. ZKP/08. sukladno kojem je državni odvjetnik dužan obavijestiti obranu o vremenu i mjestu provođenja dokazne radnje koju je predložila obrana, što konkretno ovdje nije bio slučaj, jasno je da zapisnici o ispitivanju svjedoka koje obrana predlaže izdvojiti iz spisa predmeta kao nezakonite, nisu pribavljeni ni povredom odredaba kaznenog postupka. Zbog navedenog, osporavani zapisnici o ispitivanju svjedoka koje je proveo nadležan državni odvjetnik u tijeku istrage ne predstavljaju dokaze koji bi bili nezakoniti ni u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Stoga, a kako navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem pobijanog rješenja ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. travnja 2020.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.