- 1 -              II Kž 137/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 137/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. Č., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 10. ožujka 2020. broj K-20/2019-66, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog K. Č. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. Č., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 124. u vezi s člankom 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), pod točkom I. izreke, produljen istražni zatvor protiv optuženog K. Č. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Nadalje je, točkama II. i III izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno da istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, kao i da sukladno članku 134. stavku 2. ZKP/08. žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. Č. po branitelju, odvjetniku H. R. iz Odvjetničkog društva R.&O., uvodno ne ističući žalbene osnove, no iz sadržaja žalbe proizlazi da isto pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te, nadalje, prigovorima činjenične naravi. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „donese rješenje kojim se ukida istražni zatvor i okrivljenika se pušta na slobodu“.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog koje da se rješenje ne može ispitati te u tom smislu ističe da pobijano rješenje nije valjano obrazloženo u odnosu na zaključak o daljnjem postojanju opasnosti od ponavljanja djela kao razlogu za produljenje primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Nasuprot navedenom, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge u odnosu na konkretnog optuženika i konkretno njemu inkriminirano kazneno djelo, zbog kojih nalazi da je mjera istražnog zatvora zbog preveniranja opasnosti od ponavljanja djela i dalje potrebna, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika kojim ističe da pobijana odluka ponavlja obrazloženje iz ranijeg rješenja i „ignorira ključne činjenice“, čime zapravo upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja slijedom ranije izloženog, pobijanim rješenjem, nije počinjena.

 

Naime, upravo način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, koji prvostupanjski sud apostrofira razlozima pobijanog rješenja, i po ocjeni ovog suda ukazuje na, po optuženiku, iskazanu odlučnost, bezobzirnost i iznimnu agresivnost, koje u ukupnosti s drugim utvrđenim okolnostima, osnovano ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, dok je, s obzirom na činjenicu postojanja potvrđene optužnice i dokaza izvedenih u dosadašnjem tijeku postupka, upravo optuženik osnovano sumnjiv da je terećeno mu djelo počinio.

 

Točno je da optuženi K. Č. nije kazneno osuđivana osoba, a kako se to pravilno žalbom ističe. Međutim, u ovom kaznenom postupku optuženik se potvrđenom optužnicom tereti da je, kritične zgode prvo oštećenika udario šakom u glavu, srušio ga na pod, gdje ga je nastavio udarati, a nakon što je od treće osobe spriječen u daljnjem napadu, on s istim ne prestaje, već ponovno nasrće na oštećenika, na način da ga, bocom punom piva, udara po glavi i potom staklenom krhotinom razbijene pivske boce, prolazi po vratu oštećenika te mu na taj način nanosi tešku tjelesnu ozljedu koja, zahvaljujući sretnim okolnostima, nije dovela do oštećenikove smrti. Pri tome, osnovano prvostupanjski sud uzima u obzir sadržaj, inkriminiranom događaju neposredno predstojeće, SMS komunikacije (listovi 108. do 112. spisa predmeta), a koja doista obiluje uvredama i verbalnim nasiljem te ukazuje na snažnu međusobnu netrpeljivost optuženika i oštećenika, sve neovisno o tome tko je prvi inicirao kontakt, na što se žalbom neosnovano upire. Razmatrajući način počinjenja terećenog djela, i ovo vijeće cijeni da tako iskazana veća kriminalna količina protupravnog postupanja optuženika inkriminirane zgode jasno upućuje na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će on na slobodi počiniti isto ili teže kazneno djelo.

 

Ranije izložene okolnosti, pri odluci o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora, osnovano prvostupanjski sud povezuje sa zaključkom provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je optuženik osoba sa simptomima miješanog poremećaja ličnosti uz dominaciju narcističkih, antisocijalnih i emocionalno nezrelih, impulzivnih crta te paničnog poremećaja, sklon impulzivnim reakcijama i emocionalnim ispadima koji ukazuju na snažnu srdžbu i hostilnost, uz to sniženog praga tolerancije na frustraciju, koji ne prihvaća odgovornost za svoje ponašanje.

 

Ova utvrđenja, sve neovisno o žalbenom upiranju na činjenicu da se sada oštećenik nalazi u zatvoru, kao i na okolnost da ni na slobodi optuženik i oštećenik ne žive u istom gradu (jedan stanuje u K., a drugi u D. R.), dodatno potvrđuju valjan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, sve u svrhu preveniranja kod optuženika utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Uz to, a vezano uz vještačko utvrđenje da je zbog ranije opisanih crta ličnosti optuženik sklon reagirati eksplozivno te da na njega raniji sukob može djelovati poticajno na burnije reagiranje, naročito u kombinaciji s dezinhibirajućim djelovanjem alkohola, nije bez značaja činjenica da je optuženik i inkriminiranog dana bio alkoholiziran.

 

Slijedom svega izloženog, opisani način počinjenja optuženiku terećenog djela, njegova upornost i odlučnost da bez nekog posebnog povoda oštećenika liši života, raniji sukob koji je rezultirao napadom na život oštećenika, okolnost da je optuženik osoba mlađe životne dobi (tek navršenih 23 godine), a već je osnovano sumnjiv za teško kazneno djelo, u svojoj ukupnosti daju posebnu težinu terećenom kaznenom djelu i ukazuju na viši stupanj ugrožavanja najviše zaštićenog dobra – života druge osobe. Stoga, osnovano i s pravom prvostupanjski sud zaključuje da kod optuženika i dalje postoji predvidiva i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo, koja, nasuprot navodima žalbe, po ocjeni ovog suda nije prestala postojati samom činjenicom optuženikove dosadašnje neosuđivanosti za kaznena djela, a niti činjenicom što se trenutno oštećenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

 

Žalbom se nadalje tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, što da se očituje u činjenici da se produljenje mjere istražnog zatvora obrazlaže identičnim razlozima, a bez navođenja novih okolnosti koje opravdavaju zaključak o postojanju iteracijske opasnosti. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Naime, u uređenoj društvenoj zajednici nedopustivo je postupanje za koje se i kakvo tereti ovdje optuženik, osobito vodeći računa o činjenici da se ustrajan i odlučan napad na najviše društveno dobro – život odvio u javnom prostoru (ugostiteljskom objektu) u kojem se svekolika javnost ima pravo osjećati sigurno i zaštićeno od ovakvih i sličnih događaja. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno i na zakonu osnovano ocijenio da su u odnosu na optuženog K. Č., i dalje, ispunjene pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. S obzirom na izloženo, a uz uvažavanje činjenice da je riječ o neosuđivanoj osobi, i ovaj sud nalazi da se mjera istražnog zatvora ne može, još uvijek, svrhovito zamijeniti primjenom koje druge, blaže mjere, zbog čega je protiv optuženika istražni zatvor trebalo produljiti.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, dok ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08. koje ovaj sud ispituje po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. travnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.