- 1 -              II-4 Kr 18/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II-4 Kr 18/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ane Garačić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. Lj. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17, dalje: KZ/11), odlučujući o prijedlogu optuženika za prenošenje mjesne nadležnosti u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj K-634/2017, u sjednici održanoj 9. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se prijedlog optuženika R. Lj. za prenošenje mjesne nadležnosti.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Osijeku, u skladu s odredbom članka 28. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08), dostavio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske spis u uvodno naznačenom kaznenom predmetu protiv optuženika R. Lj. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. KZ/11, s prijedlogom optuženika da se za vođenje kaznenog postupka kao stvarno i mjesno nadležan sud odredi „nadležni sud u Z.“, podredno „sud u R.“.

 

U prijedlogu optuženika, podnesenom po braniteljima I. Ž. i L. A., odvjetnicima u Z., navedeno je da optuženik ima prebivalište u Z. pa mu putovanje u O. stvara velike troškove, budući da je bez zaposlenja, prihoda i vlastite imovine iz kojeg razloga je predloženo da se predmet delegira nadležnom sudu u Z., odnosno u R. gdje će biti mjesto rada optuženika.

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom očitovanju od 12. ožujka 2020. broj Ksm-DO-46/2020 izrazilo je mišljenje da prijedlog treba odbiti.

 

Prijedlog nije osnovan.

 

Naime, unatoč tome što iz stanja spisa proizlazi da optuženik ima prijavljeno prebivalište u Z., ta okolnost nije od utjecaja na odluku o prenošenju mjesne nadležnosti na drugi sud, neovisno o imovinskom stanju optuženika, jer bi se na takav način optuženiku neosnovano pogodovalo, a što svakako nije svrha instituta prenošenja mjesne nadležnosti.

 

Slijedom iznijetoga, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 28. stavka 1. ZKP/08 za prenošenje mjesne nadležnosti pa je prijedlog optuženika trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. travnja 2020.