- 1 -              I Kž-Us 28/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 28/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog C. B., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 20. prosinca 2019. broj Kov-Us-12/2019, u sjednici održanoj 9. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog C. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu na temelju članka 86. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog C. B. za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza audio zapisa razgovora okrivljenog C. B. i Lj. A. od 19. studenog 2018. i 26. studenog 2018., fotografija telefonskog kontakta okrivljenog C. B. i B. Č. od 19. studenog 2018. u 17:21 sati s pripadajućim CD-om, zapisnika o ispitivanju svjedoka B. Č., svjedoka J. A., svjedoka I. M., svjedoka  J. A., svjedoka B. K. te svjedoka D. M.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni C. B. po branitelju V. Lj., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje dokazi koje je okrivljenik predložio, podredno da se pobijano rješenje ukine i uputi prvostupanjskom sud na ponovni postupak i odluku.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj se u žalbi prvenstveno osvrće na audio zapise razgovora te na fotografiju telefonskog kontakta okrivljenog C. B. i B. Č., držeći kako se radi o dokazima prikupljenim kriomice, bez valjanih naloga, što te dokaze čini nezakonitima. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da je rješenje proturječno samo sebi, odnosno da nema razloga o odlučnim činjenicama. Osim toga, drži kako je članak 10. stavak 3. ZKP/08. protuustavan, pa da je sud pogriješio kada je u konkretnom slučaju primijenio citirani propis na temelju kojeg je odbio njegov prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza.

 

Protivno navodima žalbe, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da audio zapisi razgovora okrivljenog C. B. i Lj. A. od 19. studenog 2018. i 26. studenog 2018., fotografija telefonskog kontakta okrivljenog C. B. i B. Č. od 19. studenog 2018. u 17:21 sati s pripadajućim CD-om, a i zapisnici o ispitivanju svjedoka B. Č., svjedoka J. A., svjedoka I. M., svjedoka J. A., svjedoka B. K. i svjedoka D. M. nisu nezakoniti dokazi te da nema mjesta njihovom izdvajanju, kako je to predložio okrivljenik. Za ovakav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao valjane, potpune i jasne razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, u pogledu citiranih audio zapisa razgovora, u odnosu na koje je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 10. stavak. 3. ZKP/08., i ovaj drugostupanjski sud drži da se radi o situaciji u kojoj je primjena te odredbe opravdana. Nedvojbeno je da je stavak 3. članka 10. ZKP/08. izuzetak od pravila kojeg treba restriktivno tumačiti, posebno kada su ugrožena ustavna prava građana na slobodu i tajnost dopisivanja te drugih oblika općenja. Međutim, kako je ispravno utvrdio prvostupanjski sud, okrivljenikova ustavna prava nisu neprikosnovena u situaciji kada se protiv njega vodi kazneni postupak za teško kazneno djelo iz županijske nadležnosti, a interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom njegovog prava.

 

Prvenstveno, nedvojbeno je da je okrivljeniku optužnicom na teret stavljeno počinjenje kaznenog djela primanja mita iz članka 293. stavak 2. KZ/11. za koje je, na temelju članka 19. c stavak 1. točka b) ZKP/08. u svezi sa člankom 21. stavak 2. točka 1. i člankom 31. Zakona o uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, propisana nadležnost županijskog suda. Nadalje, okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv kao i činjenica da je to kazneno djelo, prema optužbi, počinio kao liječnik, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda čini konkretno kazneno djelo teškim, a interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom njegovih prava.

 

Naime, okrivljenik liječnik - kardiokirurg je, unatoč činjenici da svoj posao obavlja kao profesionalni, za što prima plaću, te usprkos okolnosti da bi, kao liječnik, prema članku 2. stavku 1. i 2. Kodeksa liječničke etike bio dužan poštovati prava pacijenta smatrajući zdravlje i dobrobit pacijenta svojom prvom i osnovnom brigom te da je svoj posao dužan obavljati stručno i etički, besprijekorno, ne iskorištavajući pacijenta ni emotivno, ni tjelesno, ni materijalno, od obitelji pacijenta I. A. tražio mito i to u dva navrata, pri čemu je u trenutku sklapanja sporazuma radi dobivanja mita najprije odugovlačio sa službenom radnjom koju treba obaviti, operacijom, a potom istu nudio kao uslugu koju je inače ovlašten izvršiti.

 

Na opisani je način okrivljenik iskazao namjeru da svoje radno mjesto liječnika iskoristi radi stjecanja materijalnih dobara na štetu pacijenta i njegove obitelji, uvjetujući pružanje zdravstvene usluge darom. Postupajući na opisani način, okrivljenik je pacijenta, sada pokojnog, I. A., ali i njegovu obitelj, doveo u situaciju da, prema traženju okrivljenika, moraju platiti za  liječničku pomoć koja im pripada i bez ikakvih dodatnih plaćanja. Kada se uzme u obzir da je primanje mita liječnika, osobito na način kako se odvijalo u konkretnoj situaciji, pogibeljnije od primanja mita u nekim drugim profesijama, očito je da postoji jasan interes hrvatskog društva za vođenje ovog kaznenog postupka te eventualnog kažnjavanja počinitelja, sve u svrhu prevencije od takvih koruptivnih aktivnosti liječnika. Pri tome nije zanemarivo kako je ovako opisanim postupanjem okrivljenik i sam pacijentu povrijedio jedno od osnovnih ljudskih prava zagarantirano Ustavom te Općom deklaracijom UN o ljudskim pravima, a to je pravo na dostupnost i kvalitetu liječenja, posebno na pristupačnost koja podrazumijeva nediskriminaciju, fizičku pristupačnost, pristupačne cijene i informacije.

 

Stoga sve okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio, a potom ih jasno i cjelovito iznio u pobijanom rješenju, protivno žalbenim navodima okrivljenika, opravdavaju konvalidaciju izvorno nezakonitog dokaza, u konkretnom slučaju onog koji je nastao povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, kako je to i predviđeno člankom 10. stavak 3. ZKP/08.

 

I u pogledu fotografija telefonskog kontakta okrivljenog C. B. i B. Č. od 19. studenog 2018. u 17:21 sati s pripadajućim CD-om, koje okrivljenik predlaže da se izdvoje kao nezakoniti dokazi, prvostupanjski je sud utvrdio te iznio razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, svjedokinja B. Č. samoinicijativno je iščitala sadržaj svog mobitela o kontaktu s okrivljenim C. B. te je policijskim službenicima dobrovoljno predala mobitel kako bi o istom sačinili fotografiju tog kontakta. S obzirom na takve okolnosti pribavljanja ovog dokaza, a budući da se radi o dobrovoljnoj predaji predmeta od strane držatelja - vlasnika predmeta, nije bio potreban nalog suca istrage, pa je prvostupanjski sud ispravno zaključio da se, suprotno navodima žalitelja, ne radi o nezakonitom dokazu.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima okrivljenog C. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. travnja 2020.