1

Poslovni broj Gž Zk-59/2020-2

 

Poslovni broj Gž Zk-59/2020-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja G. B., OIB..., protiv protustranke R. H., OIB..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Z-8397/2017 od 10. srpnja 2019. godine, 9. travnja 2020.,

 

riješio je

 

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Z-8397/2017 od 10. srpnja 2019. godine.

Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe određeno rješenjem broj Z-26032/2019 od 5. studenoga 2019. godine.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prigovor protustranke podnesen protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj Z-5062/2016 od 14. ožujka 2016. godine i naložio brisanje zabilježbe prigovora.

 

Protiv navedenog rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je protustranka  dana 30. listopada 2019. godine zbog svih žalbenih razloga, a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje o prigovoru i odbije prijedlog predlagatelja.

Odgovor na žalbu nije dan.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ovlašteni zemljišnoknjižni referent je odlučujući o prijedlogu predlagatelja donio rješenje broj Z-5062/2016 dana 14. ožujka 2016. godine kojim je na temelju odredbe čl. 129. st. 1. i čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst) i Uvjerenja Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, I. B., KL: 350-07/16-01/25, Urbr: 2198/1-11-1/3-16-2 od 8. ožujka 2016. godine dopustio u zemljišnoj knjizi za k.o. Š. otpis čest. zem. 1248/307 pašnjak, površine 1232 m2 i čest. zem. 1248/308 pašnjak, površine 1212 m2 sa Općenarodne imovine s Narodnim odborom gradske Općine B., iz zk.ul. 10, te upis navedenih nekretnina u novi zk. uložak, a u novom zk. ulošku uknjižbu prijenosa prava vlasništva u korist Grada B. za cijelo.

Prigovor je podnijela R. H. navodeći da su predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 41/90, dalje: ZID ZŠ), odnosno na dan 16. listopada 1990. godine bile šumsko zemljište, društveno vlasništvo, a temeljem odredbe čl. 16. st. 1. navedenog zakona da je to bilo vlasništvo Republike Hrvatske.

Prvostupanjski sud je utvrdio da su čest. zem. 1248/307 i 1248/308 k.o. Š. upisane kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja upisan je Narodni odbor B., te da su se obje čestice na dan 16. listopada 1990. godine, odnosno na dan 24. srpnja 1991. godine nalazile unutar građevinskog područja.

R. H. da se pokušala upisati kao vlasnik na tim česticama, ali da je sa istim odbijena što je potvrđeno i odlukom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-23/2016 od 8. veljače 2016. godine, pa je na taj način pravomoćnom odlukom utvrđeno da na dan stupanja na snagu ZDIZŠ-a, odnosno na dan 24. srpnja 1991. godine navedene nekretnine su bile unutar građevinskog područja, pa stoga vlasnik tih nekretnina može biti samo Grad B. sukladno odredbi čl. 67. i 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi („Narodne novine“ br. 90/92) te da su bivše općine prema čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 54/80, 42/86, 41/88, 16/19 i 53/90) upravljale građevinskim zemljištem na svom području.

Zbog toga je odbijen prigovor protustranke.

Protustranka ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da je nebitno što su navedene nekretnine bile unutar građevinskog područja na dan stupanja na snagu ZIDZŠ, obzirom da su iste bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. godine, te da je Zakon o šumama kojim su šume i šumsko zemljište na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, postale državno vlasništvo Republike Hrvatske, stupio na snagu ranije nego Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu da je izvršena 16. listopada 1990. godine, pa Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi koji je donesen 1992. godine nije mogao mijenjati vlasnički status na takvim nekretninama. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/2011 od 11. siječnja 2012. godine. U odnosu na odluku Županijskog suda u Varaždinu protustranka navodi da se radilo o predmetu u kojemu je Republika Hrvatska tražila upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama po drugom osnovu, pa se ista ne može koristiti kao obrazloženje za odbijanje prigovora protustranke.

U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/2011 od 11. siječnja 2012. godine izneseno je stajalište  da „šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. godine nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina nalazila se i u šumsko gospodarskoj osnovi, te sukladno čl. 17. ZŠ za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove“, stoga da „Nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da su sukladno odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ br. 90/92, 94/93, 117/97 – dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršeno je 16. listopada 1990. godine, te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postalo vlasništvo Republike Hrvatske, pa se niti ZLSU koji je donesen 1992. godine nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta, te niti jednom odredbom tog Zakona nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi.“

Odlukom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž Zk-23/2016 od 8. veljače 2016. godine potvrđena je odluka Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj Z-1167/2010 od 6. kolovoza 2015. godine kojom je odbijen prijedlog Republike Hrvatske za upis prava vlasništva na istim nekretninama jer da iz potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. za navedene nekretnine proizlazi da iste nisu bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem Benkovačkog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. godine.

U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je stajalište da su šume i šumska zemljišta bez obzira jesu li se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ, 16. listopada 1990. godine nalazila unutar građevinskog područja ili ne, postala vlasništvo Republike Hrvatske, te da se stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi, stečeni status vlasništva na šumama i šumskom zemljištu nije mogao mijenjati. Ta odluka temelji se na nesporno utvrđenoj činjenici da su nekretnine koje su bile predmet postupka u kojem je izjavljena revizija bile na dan 16. listopada 1990. godine u šumsko gospodarskoj osnovi, te da nikada nije izvršeno izdvajanje iz šumsko gospodarske osnove.

U ovo predmetu navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi se vode kao pašnjak, a ne kao šuma ili šumsko zemljište, a prema Potvrdi Hrvatskih šuma, Uprave šuma S., Podružnica S. Ur. br. ST-05-11-1198/02 od 14. travnja 2011. godine navedene čestice zemljišta nisu bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982. do 1991. godine, odnosno na dan 16. listopada 1990. godine kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

Ako su podaci iz ove Potvrde točni tada protustranka nije po samom zakonu postala vlasnica predmetnih nekretnina, jer one na dan 16. listopada 1990. godine nisu bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem benkovačkog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. godine.

Kako zemljišnoknjižni sud ne utvrđuje sporne činjenice već o prijedlozima stranaka odlučuje na temelju priloženih isprava, to u konkretnom slučaju znači da je isti pravilno odbio prigovor protustranke izjavljen protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta jer protustranka nije podnijela dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su predmetne nekretnine bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem na dan 16. listopada 1990. godine, a iz podataka u zemljišnoj knjizi ne može se zaključiti da se radi o šumi ili šumskom zemljištu te je predlagatelj priložio dokaz da se te nekretnine nalaze unutar građevinskog područja te je Općina B. temeljem čl. 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi postala vlasnik nekretnina koje su bile upisane kao općenarodna imovina sa organom upravljanja Mjesni narodni odbor.

Ukoliko protustranka smatra da joj pripada vlasništvo na navedenim nekretninama morat će radi utvrđenja svog prava vlasništva pokrenuti drugu vrstu postupka u kojem će se otkloniti sve sumnje o statusu predmetnih nekretnina na dan 16. listopada 1990. godine.

Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu protustranke te je potvrdio pobijano rješenje primjenom odredbe čl. 128. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96,

68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/ 08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) i naloženo je brisanje zabilježbe žalbe.

 

Koprivnica, 9. travnja 2020.