- 1 -              II Kž 140/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 140/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. S., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. i 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 19. ožujka 2020. broj Kov-4/2020-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj 9. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog B. S. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog B. S., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. i 4. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.). Na temelju članka 124. stavka 2. točka 4. ZKP/08. okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja i lišenja slobode od 22. prosinca 2019., kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. S. osobno, kao i po branitelju, odvjetniku K. A., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku istražni zatvor ukine ili zamijeni mjerama opreza, podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. S obzirom na to da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, obje žalbe okrivljenika razmatrane su kao jedna žalba.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. S. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio sve relevantne činjenice, a potom ih, suprotno stavu žalitelja, cjelovito i jasno izložio u pobijanom rješenju.

 

Naime, postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavcima 1. i 4. KZ/11. kao i kazneno djelo nepružanja pomoći opisano u članku 123. stavku 2. KZ/11., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju. Okolnosti koje okrivljenik iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje dokaza o kojima ovisi osnovana sumnja, u ovom trenutku nisu od utjecaja na utvrđeno postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje, kao osnovne pretpostavke za određivanje i produljenje mjere istražnog zatvora.

 

Da na strani okrivljenika postoje okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, a time i ispunjenje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora, i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici da je okrivljeni B. S. prema pravomoćnim presudama Prekršajnog suda u Osijeku od 27. rujna 2017. broj Pp 7 P-2340/17-7 (gdje je prouzročio prometnu nesreću u kojoj su dvije osobe zadobile tjelesne ozljede) te od 29. ožujka 2019. broj 76 Pp P-497/2019-10 kažnjavan novčanim kaznama zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je upravljao osobnim automobilom bez vozačke dozvole. Unatoč ranije izrečenim kaznama, koje očito na okrivljenika nisu djelovale, on je, prema inkriminaciji, nastavio upravljati automobilom svjestan da nema potrebno znanje i vještine niti važeću vozačku dozvolu, te je osnovano sumnjiv da je, kršenjem više odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izazvao prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom, te napustio mjesto prometne nesreće bez pružanja pomoći ozlijeđenoj osobi. Iz navedenih je okolnosti razvidno kako je protupravno ponašanje okrivljenika progrediralo, od ranijeg prekršajnog postupanja do, sada, počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, a koje ponašanje je dovelo do smrti oštećenog A. B.

 

Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada, suprotno stavu žalitelja, drži da se u ponašanju okrivljenika očituje upornost u protupravnom postupanju te da na strani okrivljenika postoji realna opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Pri tome se ne mora raditi o ponavljanju kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina, kako to pogrešno u žalbi tumači okrivljenik, s obzirom na to da su razlozi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. postavljeni alternativno (opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti ), a ne kumulativno, a kako to drži žalitelj.

 

Sve gore istaknute okolnosti, u međusobnoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik, boravkom na slobodi, počiniti nova kaznena djela, a ta se opasnost, suprotno navodima žalbe, zbog značaja i karaktera izloženih okolnosti, za sada ne bi mogla uspješno ostvariti mjerama opreza, koje u žalbi predlaže okrivljenik.

 

Zbog toga je osnovano protiv okrivljenika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. travnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.