Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj P Ob-24/19-29
Poslovni broj P Ob-24/19-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola., po sucu toga suda Nataši Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M. M. iz P., K. …, OIB.: .. zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku iz P., protiv tužene K. M. iz V., V. …, OIB.: …, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku iz P., uz sudjelovanje mlt. A. M. iz V., V. …, zastupan po posebnoj skrbnici D. V., zaposlenoj u C. za posebno skrbništvo, D. jedinica u R., F. Č. 23 B, radi razvoda braka i dr., nakon zaključene glavne rasprave održane 5. ožujka 2020., uz isključenje javnosti, u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Nikolu Delića, odvjetnika iz Pule i tužene osobno uz punomoćnika Igora Belića, odvjetnika iz Pule i odsutnosti posebne skrbnice, a presude objavljene dana 8. travnja 2020.,
p r e s u d i o j e
I. R a z v o d i s e brak sklopljen između Ivana M. M., OIB.: … i K. M., rođ. P., OIB.: …, sklopljen ..., upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja P., za godinu ..., pod rednim brojem …
I.. Zajedničko dijete stranaka, mlt. A. M., OIB.: …, rođen ..., nastaviti će stanovati s majkom K. M. na adresi u V., Valtura …, te će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb.
III. Tužitelj I. M. M., OIB…, dužan je za uzdržavanje mlt. A. M., O.: …, doprinositi 1.061,00 kn mjesečno, počev od 15. veljače 2019. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi, na način da je obroke koji budu dospjeli do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a buduće dospijevajuće svakog mjeseca, najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun majke i zz K. M..
IV Osobni odnosi između oca I. M. M. i mlt. A. M. odvijati će se svaki drugi vikend, subotom i nedjeljom od 9,00 do 11,00 sati u prisutnosti majke na način da će otac svoje vrijeme sa sinom provoditi na adresi na kojoj dijete stanuje sa majkom.
V. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
Obje parnične stranke su ustale tužbama radi razvoda braka i to tužitelj 15. siječnja 2019., a tužena 15. veljače 2019. zbog čega je sud dana 6. svibnja 2019. donio rješenje o spajanju postupaka radi zajedničkog raspravljanja.
Tužitelj predlaže da sud ovjeri Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su stranke potpisale dana 13. kolovoza 2018. te razvede brak stranaka, dok se tužena tome protivi. Tužena predlaže da se brak stranaka razvede, da zajedničko mlt. dijete nastavi s njom stanovati budući od rođenja ista o njemu skrbi. Nije suglasna da se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrb ovjeri budući tužitelj ne pokazuje nikakvo emotivno zanimanje za svoje dijete, ne posjećuje ga ni na koji način. Zbog navedenom smatra da ona kao majka treba imati samostalnu roditeljsku skrb. Ista je nezaposlena, dok je tužitelj zaposlen u Njemačkoj gdje zarađuje oko … eura. Doprinosio je uzdržavanju djeteta u iznosu od oko … eura mjesečno, međutim smatra da bi obzirom na njegove mogućnosti mogao doprinositi u visini od .. kn mjesečno.
Posebna skrbnica nije provela razgovor s mlt. A. M. zbog niske kronološke dobi.
U dokaznom postupku izvršen je uvid u vjenčani list, rodni list, izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja, mišljenje i prijedlog C. P., obavijest obiteljske medijacije, proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.
S. su suglasne oko razvoda braka kao i oko prijedloga tužene da mlt. dijete nakon razvoda braka roditelja nastavi stanovati sa majkom. Prijepor između stranaka postoji isključivo u odnosu na pitanje samostalne roditeljske skrbi majke, načina ostvarivanja osobnih odnosa između djeteta i oca te visine uzdržavanja mlt. djeteta.
Obzirom da je tužena u odgovoru na tužbu izjavila da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razvod braka sud je tužbu tuženika na temelju odredbe čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15; u daljnjem tekstu ObZ) smatrao sporazumnim zahtjevom za razvod braka. Sud je stoga brak stranaka razveo na temelju odredbe čl. 51. st. 1. ObZ.
Sukladno odredbi čl. 409. ObZ-a propisano je da ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta. Između stranaka nije sporno da su stranke pred Centrom za socijalnu skrb Pula dana 13. kolovoza 2018. u postupku obveznog savjetovanja zaključen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, međutim tužena više nije suglasna da se isti pred sudom ovjeri. Naime u vrijeme zaključenja Plana tužitelj je živio i radio u Njemačkoj, u vrijeme pokretanja postupka u Puli, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave u Z., zbog čega je veoma teško dogovoriti optimalne načine ostvarivanja osobnih odnosa.
Odredbom čl. 95. ObZ-a propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, a roditelj s kojim dijete stanuje ima dužnost i odgovornost omogućiti i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne je važnosti za djetetovu dobrobit. Sukladno odredbi čl. 417. st. 3. ObZ-a upozoravaju se roditelji na pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i to na mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do trideset tisuća kuna, mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.
Sud je od C. za socijalnu skrb P.-P. sukladno čl. 416. st. 1. t. 3. O.-a zatražio mišljenje i prijedlog koji je zaprimljen 7. lipnja 2019. I. istog proizlazi da je tuženik oko dvije godine radio u R. H., isto toliko u Njemačkoj te da sada očekuje radno mjesto bravara sa mjesečnim primanjima od oko 3.000,00 kn. Tužiteljica ima oko 7-8 godina radnog staža, trenutno radio kao osobni asistent u OŠ C.. Zajedno sa djetetom stanuje u kući u L., dok je tužitelj renovirao stan u Puli. Kako tužitelj nema automobil tužena je spremna osobnim vozilom svoje majke dovoziti dijete kod oca u Pulu kako bi se susreti i druženja odvijali. Ne protivi se ostvarivanju osobnih odnosa međutim smatra da bi trebala imati samostalnu roditeljsku skrb kako bi npr. samostalno mogla obavljati sve liječničke preglede sa djetetom. Postigli su sporazum da se osobni odnosi odvijaju ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16,30 do 18,00 sati te nedjeljom od 16,00 do 19,00 sati u nazočnosti majke.
Iako su stranke pred C. za socijalnu skrb postigle suglasnost pred sudom su od navedenog odustale, odnosno tužitelju nije prihvatljivo da se susreti odvijaju u nazočnosti tužene, veće predlaže da se isti odvijaju uz voditelja mjere nadzora. S. je na koji način će tužitelj dolaziti po dijete, obzirom da nema auto, a tužena više ne može dijete dovoziti u P. jer se sezonski zaposlila.
Sud je parnične stranke uputio i na provođenje postupka obiteljske medijacije te je dopisom od 25. rujna 2019. ovaj sud izviješten da su stranke pokazale spremnost na suradnju i postizanje sporazuma. Tako su se dogovorili da će se susreti i druženja odvijati svaku srijedu i nedjelju od 17,30 do 19,30 sati i to u Puli u prisutnosti majke. Dogovorili su se da će otac sudjelovati u podmirenju troškova prijevoza majke i djeteta od mjesta stanovanja do Pule u iznosu od 200,00 kn mjesečno.
Na opisani način ostvarila su se samo dva susreta budući je dijete bilo bolesno, a o čemu je tužena obavijestila tužitelja. Ista ga je obavijestila i o terminu kada je zakazan pregled kod pedijatra.
Iz iskaza tužene proizlazi da je njihova bračna zajednica prestala mjesec dana nakon vjenčanja kada je tužitelj otišao na rad u N.. U. P. se vratio u svibnju 2019. kada više zajednicu nisu obnavljali. T. 2020. tužitelj uopće nije vidio sina, nije joj se javljao, niti je djetetu čestitao rođendan. T. 2019. postigli su dogovor da se susreti i druženja odvijaju dva puta tjedno od 17,30 do 19,30 sati u njenoj nazočnosti na način da ona dolazi u P., budući da on kod njih u V. nije žalio dolaziti. Susreti se nisu odvijali samo u vrijeme kada je dijete bilo bolesno, a posljednji susret bio je 8. prosinca 2019.. Do 2020. za sinovo uzdržavanje doprinosio je … kn a od 2020. ne doprinosi njegovom uzdržavanju. Kako bi uzdržavala sebe i sina radi dva posla, ujutro u školi gdje joj je plaća … kn, a poslijepodne u kafiću gdje zaradi oko … kn. Slobodna je vikendom u jutarnjem terminu, zbog čega predlaže da se susreti i druženja odvijaju vikendom od 9,00 do 11,00 sati u njezinoj nazočnosti u V. u stanu u kojem stanuje sa sinom, a da se postepeno ti susreti odvijaju bez nje. N. režijske troškove potroši oko 1.300,00 kn, na tetu čuvalicu 1.500,00 kn, na vrtić 650,00 kn i na glazbeni vrtić 200,00 kn. Djetetu je potrebno kupovati odjeću, obuću, hranu, odnosno mjesečno oko 1.200,00 kn.
Iz iskaza tužitelja proizlazi da sa tuženom iako su se vjenčali faktički nikada nije stanovao budući je on živio i radio u N. te je u početku slao tužiteljici 1.000,00 eura a kasnije nešto manje. O. sinovog rođenja slabo ga je viđao, a kako bi intenzivirao njihov odnos preselio se u P. u svibnju 2019. S. je posljednji put vidio u prosincu 2019. K. sa tuženom je jako loša. N. nikakav prijedlog na koji način bi se susreti i druženja sa sinom trebali odvijati budući trenutno postoji mogućnost da odseli u N.. V. ne stanuje u P., već u Z. kod bake i djeda. Nije zaposlen iako je dobrog zdravstvenog stanja, tako da je do 2020. doprinosio za uzdržavanje sina 1.000,00 kn mjesečno, a od 2020. više ne doprinosi. Posao ne traži jer je nedavno izašao iz psihijatrijske ustanove.
Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu 5. ožujka 2020. istaknuo kako je tri tjedna bio hospitaliziran u psihijatrijskoj ustanovi, da je tek nedavno pušten, a razloge hospitalizacije i dijagnozu nije želio navesti. Trenutno uzima terapiju, te se obvezao sudu dostaviti medicinsku dokumentaciju. Valja istaknuti kako je sud raspravnim rješenjem pozvao tužitelja da sudu dostavi medicinsku dokumentaciju radi opravdanja izostanka sa ročišta 31. siječnja 2020 i 17. veljače 2020. međutim navedeno nije dostavljeno.
Sud je prihvatio prijedlog tužene te je, budući roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom trajanja ovog postupka, sukladno čl. 105. st. 3. ObZ-a odlučio da će samo majka imati roditeljsku skrb, ocjenjujući da je majka onaj roditelj koji dominantno skrbi o djetetu od njegovog rođenja, spremnija je na suradnju i sporazum, dok otac iako verbalizira spremnost na dogovor od tog dogovora u konačnici odustaje. Tako kao razlog nemogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa u vrijeme dok je živio u P. navodi kako nema automobil kojim bi iz P. došao do V., koja je udaljena cca. 12 km i postoji javni prijevoz, pred C. za socijalnu skrb pristaje da se osobni odnosi odvijaju u prisutnosti majke dok pred sudom predlaže da se isti odvijaju u prisutnosti voditelja mjere nadzora, nema jasnu viziju budućnosti ne samo u odnosu na zaposlenje već i u odnosu na mjesto stanovanja, tako trenutno živi u Z., verbalizira mogući odlazak u N. i sl. N., ono što je bilo odlučno je činjenica da je tužitelj veći dio života djeteta odsutan iz njegova života, (najprije je bio u N., danas u Z., sa mogućnosti preseljenja u N.), te je na taj način, zbog fizičke udaljenosti, gotovo nemoguće promptno i zajednički donositi žurne odluke u interesu djeteta, dok majka to ionako neprestano čini od djetetovog rođenja pa sve do danas.
Iako je tužena roditelj koji će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djetetom ista je zajedno sa tužiteljem sukladno odredbi čl. 111. ObZ-a dužna razmjenjivati informacije o očuvanju djetetovog zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta. Razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.
Budući tužitelj prilikom davanja svog iskaza sudu nije predložio određeni način ostvarivanja osobnih odnosa sa sinom, sve imajući u vidu novonastalu situaciju njegovog preseljenja u Z., te mogućeg daljeg preseljenja u N., sud je prihvatio prijedlog tužene da se osobni odnosi odvijaju svaki drugi vikend, subotom i nedjeljom od 9,00 do 11,00 sati u nazočnosti majke, na način da će otac vrijeme sa sinom provoditi u stanu u kojem on stanuje sa majkom. S. je naročito cijenio činjenicu da majka u poslijepodnevnim satima radi te nije u mogućnosti biti nazočna susretima i druženjima, te činjenicu da otac trenutno živi u Z..
R. su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. T. na ime uzdržavanja od podnošenja tužbe potražuje mjesečni iznos od 3.000,00 kn. S. odredbi čl. 310. st. 1. O.-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. P. ocjenjivanju potreba djeteta sud je uzeo u obzir potrebe mlt. A. starog … godina to prvenstveno potrebu za hranom, odjećom, obućom, kozmetikom, igračkama, snošenju troškova dječjeg vrtića i glazbenog vrtića i sl., budući nije sporno da isti nema posebne povećane potrebe. B. je minimalni novčani iznos uzdržavanja za dijete do 6 godina 1.061,00 kn (NN 32/19) a tužiteljica tužbom potražuje iznos od 3.000,00 kn sud je ocjenjivao mogućnosti tuženika kao roditelja obveznika uzdržavanja. Naime, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je isti trenutno nezaposlen, da je u Puli radio kao bravar sa primanjima od .. kn, da trenutno stanuje sa bakom i djedom, da nije u obvezi uzdržavanja druge mlt. djece, da je do siječnja 2020. na ime uzdržavanja sina doprinosio u iznosu od … kn, te da je prema njegovim navodima dobrog zdravstvenog stanja iako je nedavno izašao iz psihijatrijske ustanove. Ukoliko se uzme u obzir da je tuženik nezaposlena osoba, sud je istog obvezao da na ime uzdržavanja doprinosi u minimalnom novčanom iznosu koji je gotovo jednak iznosu kojega je doprinosio do siječnja 2020. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi plaćanja uzdržavanja, bez obzira na činjenicu što je isti nezaposlen. Budući tužena tužbom potražuje iznos od 3.000,00 kn (budući je isti ranije radio u Njemačkoj) valjalo je u preostalom dijelu zahtjev odbiti.
Budući je tužitelj do siječnja 2020. za uzdržavanje mlt. sina doprinosi u visini od 1.000,00 kn, a ovom presudom je obveza uzdržavanja u visini od 1.061,00 kn određena od 15. veljače 2019. kao dana podnošenja tužbe, tužitelj je dužan isplatiti razliku dosuđenog iznosa uzdržavanja kako je to određeno u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, budući su parnične stranke u približeno jednakim dijelovima uspjele u ovom postupku.
U Puli, 8. travnja 2020.
S. u d a c
Nataša Horvat, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O. žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženoj po pun.
- posebnoj skrbnici
- C. za socijalnu skrb P.-P. - po pravomoćnosti
- M. ured P. - po pravomoćnosti
- M. ured Z. – po pravomoćnosti