-   -              Poslovni broj: 8 UsImio-72/20-2

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja Z. F. iz S., Lj. P. … protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi doplatka za djecu, odlučujući izvan rasprave, 08. travnja 2020. godine,

 

 

                                                           p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, KLASA: UP/II-143-02/18-01/03107373330, URBROJ: 341-99-05/3-18-009413 od 15. siječnja 2019. godine.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je  dana 28. veljače 2019. godine Upravnom sudu u Zagrebu dostavo tužbu kojom je zatražio poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa:  UP/II-143-02/18-01/03107373330, Urbroj: 341-99-05/3-18-009413 od 15. siječnja 2019. godine, koja je kod navedenog suda zavedena pod poslovnim brojem Usl-667/19-I, a radi doplatka za djecu. Sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor, te je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.

Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-122/2020-2 od 23. siječnja 2020. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana 28. siječnja 2020. godine.

U tužbi tužitelj  u bitnom navodi: da tuženik nije uzeo u obzir da je nezakonito odjavljen sa prebivališta; da je boravio u Republici Hrvatskoj na adresi koja je bila poznata. Osporava rješenje tuženika i traži da mu se prizna pravo na doplataka za djecu.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana i da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima; da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja; da tužitelj ne ispunjava uvjet propisan člankom 7. Zakona o doplatku za djecu budući da nema neprekidno prebivalište u Republici Hrvatskoj u trajanju od tri godine neposredno prije podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na doplatak za djecu 23. veljače 2018. godine. Predložio je da se  tužbeni zahtjev odbije.

Osporenim rješenjem tuženika od 15. siječnja 2019. godine odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I-143-02/18-01/03107373330, URBROJ: 341-15-05/3-18-012028 od 17. listopada 2018. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na doplatak za djecu.

Kako se  predmetnom upravnoj stvari radilo se u primjeni propisa jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

U dokaznom postupku čitani su tužba, osporeno rješenje tuženika od 15. siječnja 2019. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocijena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li  prvostupanjskim rješenjem tužitelju zakonito nije priznato pravo na doplatak za djecu.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 23. veljače 2018. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na doplatak za djecu.

Člankom 7. Zakona o doplatku za djecu (Narodne novine, broj: 94/01, 138/06,107/07, 37/08, 61/11,112/12, 82/15. i 58/18, dalje: Zakon) je propisano da korisnik doplatka za djecu može biti hrvatski državljanin koji ima neprekidno prebivalište u Republici Hrvatskoj najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva i ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

Prema uvjerenju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj: 511-10-06-01-94-7279/2018 od 10. prosinca 2018. godine (koje se nalazi u spisu) proizlazi da tužitelj neprekidno ima prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske u razdoblju od 03. listopada 2006. godine do 21. 06. 2014. godine  i od 02. veljače 2018. godine.

Kako je  tužitelj zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu podnio dana 23. veljače 2018. godine to u smislu odredbe članka 7. Zakona ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na doplatak za djecu budući da nema neprekidno prebivalište u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 godine neposredno prije podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na doplatak za djecu.

Člankom 6. Zakona propisano je da pravo na doplatak za djecu može ostvariti roditelj, posvoitelj, skrbnik, očuh, maćeha, baka, djed i osoba kojoj je na temelju rješenja nadležnog tijela za poslove socijalne skrbi djete povjereno na čuvanje i odgoj u daljnjem tekstu: korisnik) za svu djecu koju uzdržava, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

Člankom 16. stavak 2. Zakona propisano je da pravo na doplatak za djecu stječe korisnik pod uvjetom da živi u kućanstvu s djetetom.

Spisu predmeta prileži i stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb Sisak, KLASA: 552-05/16-10/6, URBROJ: 2176-138-04-03-16-06 od 7. srpnja 2016. godine iz kojeg je vidljivo kako se susreti maloljetnog D. s ocem održavaju od 2016. godine svaki drugi ili treći vikend od petka do nedjelje te dio D. školskih praznika.

Slijedom navedenog. kako proizlazi da tužitelj ne živi u kućanstvu s djetetom, to uz naprijed navedeno ne bi ispunjavao uvjete za priznavanje prava na doplatak za djecu propisan člankom 16. stavak 2. Zakona.

Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17,dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

 

 

U Splitu 08. travnja 2020. godine

                                                                                            S U D A C

 

      Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju, Z. F., S., Lj. P. …, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-102/2020-8 od 30. siječnja 2020. godine,

-          tuženiku, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-102/2020-8 od 30. siječnja 2020. godine, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-102/2020-8 od 30. siječnja 2020. godine,

-          u spis.