- 1 -

Broj:Jž-1269/2019

 

 

                      

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.D. zbog prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog M.D., podnesenoj po branitelju M.K. odvjetniku iz S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj:18.PpJ-4031/2018 od 9. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.D. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni M.D. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) u roku osam dana po primitku ove  presude.

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom okrivljeni M.D. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna zbog prekršaja iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude, s tim da je određeno da je okrivljenik dužan novčanu kaznu platiti u šest mjesečnih obroka od po 500,00 kuna, s tim da prvi obrok ima platiti u roku trideset dana po pravomoćnosti odluke, a ako u roku od šest mjeseci prema priloženoj uplatnici uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

Na temelju odredbe članka 138. stavka 1. i 2. točke 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka platiti paušalni iznos od 700,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljeni M.D. je pravodobno po branitelju podnio žalbu u kojoj navodi da istu podnosi ih svih zakonom propisanih razloga, a u obrazloženju žalbe navodi da mu je izrečenom kaznom povrijeđeno njegovo pravo zagarantirano Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim propisima, te da mu je ograničena sloboda kretanja i pravo na dom. Žalitelj ističe da sud nije uzeo u obzir olakotnu okolnost na njegovoj strani, a to je da je starije životne dobi, da je odgojio dvoje zdrave i društveno korisne osobe za društvo, da nije imao gdje spavati, pa da je bio primoran bar prenoćiti u svojem domu, a zbog čega mu je sud izrekao kaznu koja je veliki teret za njega.

 

Predlaže da se žalba uvaži, da se uzmu u obzir svi navodi žalbe, te da mu se smanji kazna.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu iz ostalih razloga kojim se pobija žalbom i po službenoj dužnosti je ispitao jesu li presudom počinjene bitne povrede prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pritom ovaj Sud nije utvrdio razloge zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik je u uvodu žalbe istaknuo da se žali zbog svih zakonom propisanih razloga, međutim iz sadržaja žalbe je razvidno da žalitelj ne obrazlaže žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava niti pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već iz sadržaja žalbe je razvidno da je žalba podnesena zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

 

Žalitelj ističe da su mu izrečenom kaznom povrijeđena njegova prava zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim propisima jer da mu je ograničena sloboda kretanja i prava na dom, dakle žalitelj navodi žalbene osnove koje nisu od utjecaja, a niti predmet ovog žalbenog postupka, budući da je u konkretnom predmetu žalitelj kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, a pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu broj:22.PpJ-2068/18 od 28. svibnja 2018. žalitelju je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja supruzi Aniti Dabelić na udaljenost manju od 500 metara u trajanju od šest mjeseci. Slijedom navedenog, te dakle ti žalbeni navodi nisu predmet ovog prekršajnog postupka, a osim toga odluka kojom mu je izrečena zaštitna mjera kao što je već naprijed navedeno je pravomoćna i izvršna, a žalitelj nije postupio po navedenoj presudi Prekršajnog suda u Splitu, odnosno nije postupio u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, što je nedvojbeno utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je utvrdio da ista nije previsoka niti prestroga, imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna od najmanje 3.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 10 dana, s tim da valja naglasiti da je maksimalni iznos novčane kazne 50.000,00 kuna, a kazne zatvora u trajanju od 90 dana. Prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio se za novčanu kaznu i okrivljeniku izrekao kaznu u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne, a po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne te se nisu stekli uvjeti za preinaku novčane kazna na blažu, odnosno za primjenu instituta ublažavanja propisanu člankom 37. Prekršajnog zakona. Naime, postoje naročito izražene olakotne okolnosti koje bi dovele do primjene tog instituta.

 

Nadalje, ovaj Sud je okrivljenika obvezao na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, a isti se temelje na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona koja odredba propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je utvrđena krivnja okrivljenika ako je odlučivano o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika.

 

Paušalna je svota, u skladu sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određeno u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle blizu propisanom minimumu neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 8. travnja 2020.     

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.