- 1 -

 

Broj: Jž-578/2020

 

 

 

    Broj: Jž-578/2020

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I   R J E Š E N J E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničarka, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.N., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog A.N., podnesenoj po braniteljici M.Ć,, odvjetnici iz N., protiv presude Općinskog suda u Kutini Poslovni broj: 14. Pp J-53/2020-4 od 22. veljače 2020.,  na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2020.

 

 

      p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika A.N., preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i kazni na način da je okrivljeni A.N. radnjom za koju je proglašen krivim u toč. 1. izreke prvostupanjske presude počinio prekršaj iz čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu se na temelju tog propisa uz primjenu odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) izriče kazna zatvora u trajanju od 7 dana, dok se za prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u toč. 2. izreke pobijane presude prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 dana, i na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona utvrđuje ukupna kazna zatvora od 15 dana u koju kaznu se na temelju odredbe čl. 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju od 21. veljače 2020. u 14,00 sati do 22. veljače 2020. u 08,00 sati kao 2 dana zatvora tako da okrivljeniku preostaje izdržati kaznu  zatvora u trajanju od 13 dana. Na temelju odredbe čl. 44. Prekršajnog zakona okrivljeniku se primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novi prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene uvjetnom osudom.

 

 

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika A.N. i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni A.N. obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

 

        Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom okrivljeni A.N. je proglašen krivim i kažnjen uz primjenu odredbe čl. 37. i čl. 39. Prekršajnog zakona ukupnom kaznom zatvora u trajanju od 15 dana zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih u toč. 1. i toč. 2. izreke pobijane presude.

 

Za pojedine prekršaje su utvrđene kazne zatvora i to za prekršaj pod toč. 1. u trajanju od 7 dana, a za prekršaj činjenično opisan pod toč. 2. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 dana, s tim da je na temelju odredbe čl. 40. Prekršajnog zakona vrijeme provedeno u zadržavanju od trenutka uhićenja 21. veljače 2020. u 14,00 sati i zadržavanja do dana 22. veljače 2020. u 08,00 sati uračunato okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora kao 2 dana, te je određeno da je okrivljenik obvezan izdržati 13 dana zatvora.

 

 

Na temelju čl. 13. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava nasilja u obitelji i to supruzi M.N. rođenoj xx i punici R.P. xx, na udaljenosti od 20 metara ma gdje se one nalazile u trajanju od 3 mjeseca.

 

Nadalje, na temelju odredbe čl. 138. i čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona  okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljeni A.N. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnoprekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u bitnom ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi kao i razlozima presude, dok su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Nadalje, osporava činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku navodeći da su oštećenice ispitana bez da su upozorene na blagodat nesvjedočenja i da su navodnu uznemirenost vezanu za predmetni događaj spomenule tek na kraju slobodnog izlaganja, ali na izričiti upit suca.

 

Predlaže da se žalba prihvati, da ga se oslobodi optužbe ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6. Prekršajnog zakona, odnosno prekoračio je optužni prijedlog u odnosu na prekršaj činjenično opisan u toč. 1. izreke prvostupanjske presude, a na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, u optužnom prijedlogu i to u činjeničnom opisu prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret u toč. 1. izreke prvostupanjske presude ne navodi se da je okrivljenik ponovio nasilje u obitelji iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kako je to navedeno u izreci pobijane presude u toč. 1., pa je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog kada je okrivljenika proglasio krivim u toč. 1. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući da se okrivljenik u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ne tereti za taj prekršaj, već za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Slijedom navedenog ovaj Sud primjenom odredbe čl. 207. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, budući da je činjenično stanje iz izreke prvostupanjske presude pravilno i potpuno utvrđeno, međutim na to utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona trebalo je donijeti drukčiju presudu, odnosno pravilno pravno označiti prekršaj okrivljenika za koji se tereti u optužnom prijedlogu  kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Nadalje, ovaj sud je ispitao navode žalbe u odnosu na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona jer žalitelj u žalbi ističe, da je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi kao i razlozima presude te da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, i po ocjeni ovog Suda nisu počinjene gore navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno te nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika niti u odnosu na tu žalbenu osnovu budući da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iskazao, da mu je supruga prigovorila oko dogovora za posao, da ga je optužila da ne želi raditi, a on da je reagirao na način da ju je neznatno rukom udario u lice i to kad je ona uzela dijete i odlazila iz kuće, a također je uzeo i njenu torbu i odložio na kauč, no iz torbe da su ispale stvari, a da to nije bila njegova namjera da izbaci sadržaj iz torbe, a nakon tog događaja da je supruga s djetetom otišla od njega svojim roditeljima u xx. U odnosu na događaj od 21. veljače 2020. opisujući dinamiku događaja između ostalog iskazao, da je, nakon što je znao da će doći policija, budući da je pozvana, kroz vrata ušao u kuću i sjeo kraj M. te čekao dolazak policije i da je za vrijeme dok je boravio u kući i nadalje slušao uvrede od strane M. majke, a da je M. dosta izgubljena sjedila kraj njega i samo šutjela, a kao jedino neprimjereno svoje ponašanje vidi u činjenici, da je izvukao ključ iz otključanih vrata jer nije htio da se sa ključem vrata zaključaju i tako spriječi M. i dijete da iziđu iz kuće.

 

Prvostupanjski sud je, nadalje, u postupku ispitao oštećenice M.N. suprugu okrivljenika koja je teretila okrivljenika da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, odnosno da ju je u njihovoj obiteljskoj kući u jednoj situaciji kad je odlazila iz kuće Antonio udario u lice, a također je opisala i postupanje okrivljenika dana 21. veljače 2020. navodeći u bitnom, da je situacija bila uznemirujuća, da se A. nije držao dogovora, izišao je iz auta i došao pred kuću, a što je njezina majka vidjela i uznemirila se te tražila da A. pričeka vani i ne ulazi u kuću, međutim da je A. dozivao nju i N. čak da je i ona tražila od A. da pričeka vani, međutim navodi da je okrivljeni otvorio prozor, uzeo ključ iz vrata, otključao vrata i ušao u kuću kroz prozor i da tada dolazi do vike između njene majke i A., da su svašta izgovorili jedno drugome, da su vikali, da se uplašila zbog svega budući da su riječi bile od strane A. da ako majka pozove policiju da će platiti zbog toga, dakle, u bitnom je potvrdila navode iz optužnog prijedloga. U postupku je ispitana svjedokinja R.P., punica okrivljenog koja je opisujući dinamiku događaja kritične zgode teretila okrivljenika da se ponašao na način kako je to navedeno u toč. 2. izreke prvostupanjske presude.

 

Prvostupanjski sud je u postupku nadalje izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to zapisnik o ispitivanju svjedokinje M.M. od 21. veljače 2020., zapisnik o ispitivanju svjedokinje R.P. od 21. veljače 2020, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika i izvješće o uhićenju, jednako tako prvostupanjski sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Kutini broj: PpJ-254/2019 od 7. lipnja 2019. koja je pravomoćna 28. lipnja 2019. i kojom je okrivljeni proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i kažnjen novčanom kaznom od 1.000,00 kuna, a jednako tako izvršen je i uvid i u druge priloge spisa (str. 9 odlomak 5) i prvostupanjski sud je analizom i ocjenom svih provedenih dokaza, dovodeći provedene dokaze u međusobnu svezu na temelju odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da se okrivljenik ponašao na način kako je to navedeno u toč. 1. i toč. 2. izreke prvostupanjske presude.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je iskaz oštećenica u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne, životne i logične koji su i djelomično suglasni i s obranom okrivljenika, svi dokazi su savjesno ocijenjeni te su navedeni u presudi valjani argumenti za takvu ocjenu, pa se zbog svega izloženog, pravilnim u cijelosti ukazuje i zaključak prvostupanjskog suda kako je s potpunom sigurnošću dokazano da je okrivljenik počinio prekršaje za koje se optužuje.

 

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio zakon u odnosu na prekršaj činjenično opisan u toč. 2. izreke prvostupanjske presude te ga pravilno pravno označio kao prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a prvostupanjska presuda je preinačena u pravnoj oznaci djela za postupanje okrivljenika navedeno u toč. 1. izreke prvostupanjske presude te je sukladno činjeničnom opisu u optužnom prijedlogu postupanje okrivljenika u toč. 1. izreke prvostupanjske presude pravno označeno kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.               Dakle, navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao za počinjene prekršaje ukupnu kaznu bez uvjetnog zatvora u trajanju od 15 dana, navodeći da je za počinjeni prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 8.000,00 kuna ili kazna  zatvora u trajanju od najmanje 60 dana, cijeneći okrivljeniku kod izricanja teže vrste kazne činjenicu da je recedivist nasilničkog ponašanja, međutim, sud je našao i olakotne okolnosti kod okrivljenika, da je bez stalnog zaposlenja te je cijenio njegovu namjeru da se želi pomiriti sa suprugom kako bi odustala od rastave braka, međutim da to nije učinio na primjeren način, te mu je u skladu sa čl. 37. Prekršajnog zakona ublažio zatvorske kazne za oba prekršaja ispod zakonom propisanog minimuma.

 

Međutim, okolnost da je okrivljenik recedivist je u konkretnom slučaju zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanom u toč. 2. izreke prvostupanjske presude pa se ne može uzimati kao otegotna okolnost, a ovaj Sud je imao u vidu i da je preinačena prvostupanjska presuda u toč. 1. u pravnoj oznaci djela, te je zaključio imajući u vidu navedeno te navode žalbe da će se svrha kažnjavanja kod okrivljenika ostvariti i samom prijetnjom kaznom, dakle izricanjem uvjetne osude i to sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 15 dana i rokom kušnje od jedne godine.

 

Upravo ovakva prekršajnopravna sankcija se ukazuje primjerenom svim okolnostima počinjenja prekršajnog djela, dakle primjerena je kako težini djela tako i posljedicama istog, te će se po  ocjeni ovog Suda istom postići kako opća tako i specijalna svrha prekršajnopravnih sankcija u čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, pravilno je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava  nasilja u obitelji jer je prvostupanjski sud izricanje navedene mjere obrazložio činjenicom da je utvrđena naročita upornost okrivljenika u činjenju utvrđenih prekršaja, koji razlog u cjelini prihvaća i ovaj Sud.

 

Nadalje, na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna, tako da odmjerene troškove žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna ovaj Sud smatra primjerenim.

 

Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu  8. travnja 2020.

             

 

             

 

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Kutini u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenice i tužitelja.