- 1 -

Broj:Jž-500/2020

 

 

                                    

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.K. kojeg brani odvjetnik N.D. i okrivljene B.B. koju brani odvjetnik R.D., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljene B.B., podnijete protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pp J-565/2019-30 od 23. srpnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2020.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene B.B. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žaliteljicu.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljena B.B. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje             

 

Pobijanom presudom okrivljeni M.K. i okrivljena B.B. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te su im uz primjenu članak 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) izrečena novčane kazne u iznosu od po 1.500,00 kuna, svakome, i koji su upozoreni da ako u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena.

 

Istom presudom okrivljeni M.K. i okrivljena B.B. su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, svaki.

 

Okrivljena B.B. pravodobno je putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da nije počinila prekršaj i koja je naknadno angažirala branitelja kako bi se razjasnile odlučne činjenice, da je ista žrtva, a ne počinitelj prekršaja budući je ista prijavila događaj CZSS Čazma, a što ne bi učinila da je počinitelj, nit je kritične zgode verbalno ni fizički napala svog izvanbračnog supruga lopaticom jer bi u tom slučaju postojale vidljive ozljede kod M.K., a koja je od njega zadobila ozljede te da je trebalo pribaviti podatke od CZSS Č. o prijavi žaliteljice, koji dokaz nije predložila žaliteljica jer je neuka stranka što predstavlja bitni dokaz, te da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i pobijana presuda ukine odnosno preinači.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žaliteljice neosnovani.

 

Razmatrajući žalbene navode, ovaj sud iz stanja spisa zaključuje kako nije počinjena bitna povreda koju žaliteljica ističe u žalbi, budući je prvostupanjski sud objektivno i valjano iznio razloge zbog kojih temelji osuđujuću odluku na temelju zakonito provedenih dokaza tijekom glavne rasprave. Prvostupanjski sud je cijenio sve provedene dokaze i to obrane okrivljenika, a koje je dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, te o navedenom iznio na zakonu osnovane razloge, a na temelju kojih je obrana okrivljenika utvrdio odlučne činjenice koje tvore obilježja prekršaja u granicama objektivnog ii subjektivnog identiteta optužbe, slijedom čega je žalbeni navod žaliteljice da je počinjena bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti kao neosnovan.

 

Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te je na ročištu dana 18. veljače 2019. godine ispitao okrivljenika, te na temelju okolnosno i iscrpno iznesenih obrana okrivljenika, utvrdio odlučne činjenice, iz kojih nedvojbeno proizlazi kako su međusobni odnosi u obitelji teško narušeni koji sadrže oblike nasilja u vidu psihičkog i tjelesnog nasilja kako se okrivljenicima optužnim prijedlogom stavlja na teret, a o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Nadalje, iz obrana okrivljenika proizlazi kako je u inkriminirano vrijeme bila prisutna i njihova kćer L., rođene 30. rujna 2013. godine, koja je bila uznemirena opisanim događajem, a što predstavlja odlučnu činjenicu koja je također nesporno utvrđena. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski su utvrdio tijekom dokaznog postupka sve odlučne činjenice, budući je u prisustvu okrivljenika proveo sve potrebne dokaze, dok žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalbeni navod žaliteljice da je trebalo izvesti dokaz prikupljanjem podatak od nadležnog Centra za socijalnu skrb Č. da je ista prijavila inkriminirani događaj je trebalo odbiti kao neosnovan budući je u odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a nesporno proizlazi kako je za navedeno žaliteljica očito znala pred prvostupanjskim sudom tijekom dokaznog postupka koje izvođenje dokaza nije predlagala, niti bi se izvođenjem navedenog dokaza utvrdile odlučne činjenice budući da bi se izvođenjem tog dokaza eventualno utvrdilo prijavljivanje događaja, ali ne i sam tijek odnosno dinamika sadržaja predmetnog događaja.

 

Nadalje prvostupanjski sud je povodom žalbe žaliteljice, a sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima.

 

Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

 

Prvostupanjski je sud okrivljenoj B.B. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu kaznu za navedeni prekršaj i to u ublaženom iznosu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona u iznosu od 1.500,00 kuna, uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenice, vodeći posebno računa da je majka djeteta o kojem se brine, pa stoga ovaj Sud smatra da će tako izrečena novčana kazna u znatno ublaženom iznosu ostvariti kako opću tako i specijalnu svrhu kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenu Blaženku Buru na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 8. travnja 2020. godine

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljenoj B.B., branitelju R.D. i ovlaštenom tužitelju.