- 1 -

Broj:Jž-29/2020

 

 

                                        

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.B., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog I.B., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, poslovni broj: 10. Pp J-690/2019 od 8. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2020.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.B. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni I.B. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

Pobijanom presudom okrivljeni I.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te mu je izrečena kazna zatvora  u trajanju od 15 dana uz primjenu uvjetne osude u trajanju od 6 mjeseci na temelju članka 44. Prekršajnog zakona.

 

Istom presudom okrivljeni I.B. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

 

Okrivljeni I.B. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe žalitelja, navodeći u bitnome da je u inkriminirano vrijeme bio sa svojom suprugom A.Z. iz V. gdje svakodnevno brine za oko 80 goveda i koja može posvjedočiti o predmetnom događaju, dok su navodi svjedoka I.B. lažni i koji prikuplja peticije i podnosi prijave nadležnim tijelima i time šteti okrivljeniku koji nije kriv.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja izvođenjem svih potrebnih dokaza tijekom postupka budući je na glavnoj raspravi održanoj dana 10. listopada 2019. godine izveo dokaze ispitivanjem okrivljenika i pročitao liječničku dokumentaciju, te u nastavku glavne rasprave održanoj dana 7. studenog 2019. godine ispitivanjem svjedoka oštećenog I.B. i provođenjem suočenja, a koje je dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, te iznio u obrazloženju valjane razloge zbog kojih ih je prihvatio iskaz oštećenika i liječničku dokumentaciju kao istinite, te razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika.

 

Prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza i to iskaza oštećenika, liječničke dokumentacije i provedenog suočenja, a koji su dokazi sadržajno povezani i podudarni, nesporno utvrdio da je okrivljeni I.B. dana 5. ožujka 2019. godine oko 10,30 sati u V., na ulici xx, narušavao javni red i mir na način da je fizički napao I.B. udarivši ga zatvorenim dlanom ruke-šake u predjelu glave, a nakon čega je uzeo škare za sječu grana te ih bacio preko zida, a čime je nesporno utvrđeno biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji se žalitelju stavljaju na teret u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta optužbe, te iznio u obrazloženju valjane razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega su žalbeni navodi žalitelja neosnovani i koji su paušalno i neargumentirano izneseni.

 

Nadalje, u odnosu na dokazni prijedlog žalitelja da se ispita njegova supruga A.Z. potrebno je navesti da je u odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako žalitelj za njih nije znao, a iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik pred prvostupanjskim sudom znao za prisutnost svoje supruge budući navodi da se ista cijelo vrijeme nalazila sa okrivljenikom u inkriminirano vrijeme i koji dokazni prijedlog tek naknadno iznosi u podnesenoj žalbi, slijedom čega je potrebno odbiti žalbeni prijedlog okrivljenika.

 

Nadalje, razmatrajući prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenika sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, ovaj je Sud našao da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana uz primjenu uvjetne osude u trajanju od 6 mjeseci, pravilno i zakonito izrečena, uzimajući u obzir utvrđenu krivnju okrivljenika, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja te vrstu i visinu propisane kazne za navedeni prekršaj.

 

Za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM preračunato u EUR ili kazna zatvora do 30 dana.

 

Prvostupanjski je sud okrivljenom I.B. izrekao za počinjeni prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kaznu zatvora u trajanju od 15 dana uz primjenu uvjetne osude u trajanju od 6 mjeseci, a koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja te je pri tome pravilno cijenio kao olakotne okolnosti raniju nekažnjavanost, dok je kao otegotne okolnosti pravilno cijenio posljedice protupravnog ponašanja u vidu nastanka tjelesnih ozljeda kod oštećenika, pa stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom zatvora uz primjenu uvjetne osude ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog Ivana Boljata na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 8. travnja 2019. godine

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.