Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 8 UsIpor-93/20-2

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja Z. M. iz P., , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nenaplativosti dospjelog duga, odlučujući izvan rasprave, 08. travnja 2020. godine,

 

                                                           p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/16-01/739, URBROJ: 513-04/18-2 od 15. studenog 2018. godine.

 

 

                                                            Obrazloženje

 

Dana 15. ožujka 2019. godine pred upravnim sudom u Zagrebu zaprimljen je podnesak Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od dana 12. ožujka 2019. godine u prilogu kojeg je dostavljn podnesak tužitelja  zv. Žalba, a kojim se osporava  rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-23/16-01/739, URBROJ: 513-04/18-2 od 15. studenog 2018. godine, pa je isti prihvaćen kao tužba protiv navedenog rješenja. Navedena tužba zavedena je pod poslovnim brojem Usl-842/19-I, a radi  utvrđivanja nenaplativosti dospjelog duga. Sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor, te je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.

Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-102/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana 28. siječnja 2020. godine i zaveden pod gornjim poslovnim brojem.

U tužbi tužitelj navodi da je korisnik socijalne skrbi pa da bi mu trebalo pravo na oprost duga.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem tuženika od 15. studenog 2018. godine odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-410-01/14-01/613, URBROJ:513-07-21-06/16-2 od 09. svibnja 2016. godine, u predmetu utvrđivanja nenaplativosti dospjelog duga.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nenaplativosti poreznog duga.

Kako u predmetnom sporu nisu sporne činjenice već se radi o pravnom pitanju- primjeni prava, nije bilo potrebno provoditi glavnu raspravu i na istu pozivati stranke.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje  od 15. studenog 2018. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocijerna zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja.

Sporno je da li su ispunjeni  zakonski uvjeti da se moglo utvrditi da je predmetna porezna obveza tužitelja nenaplativa te otpiše, sukladno članku 137. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147 do 73/13, dalje: OPZ-a), kojeg je primijeniti sukladno članku 197. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16).

Člankom 137. stavak 1. OPZ-a propisano je da se tražbina s osnove poreza koja se ne može naplatiti ni u postupku ovrhe otpisuje kao nenaplativa: 1. ako je ovršenik umro, a nije ostavio pokretnina ni nekretnina iz kojih se može naplatiti dug po osnovi poreza, 2. ako postoji pravomoćno rješenje o zaključenju stečajnog postupka nad pravnom osobom, a ne postoji osiguranje duga po osnovi poreznog jamstva.

Stavkom 3. istog članka propisano je da ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika i članova njegovog kućanstva, da se porez može iznimno, na zahtjev poreznog obveznika otpisati u cijelosti ili djelomično. Prema stavku 4. istog članka o otpisu duga iz stavka 3. ovoga članka, na osnovi pisanog i obrazloženog prijedloga ovršenika koji se podnosi poreznom tijelu nadležnom prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ovršenika, rješenjem odlučuje čelnik poreznog tijela.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 08. svibnja 2013. godine  podnio zahtjev za otpis dospjelog duga i kamata obračunatih zbog nepravodobnog plaćanja obveza. U zahtjevu je tužitelj naveo da živi sam u kućanstvu, da prima socijalnu pomoć i da se hrani u pučkoj kuhinji, moli otpis dugovanja.

U postupku rješavanja po zahtjevu za otpis razmotreni su svi navodi iz zahtjeva tužitelja, izvršen uvid u spis predmeta, kao i očitovanje nadležnog Područnog ureda, te je provedena provjera pregledom Evidencije PBZO i izvješća o primicima poreza na dohodak i prireza te doprinosa za obvezna osiguranja (JOPPD obrazac).

Uvidom u izvješće o primicima poreza na dohodak i prireza te doprinosa za obvezna osiguranja (JOPPD obrazac) utvrđeno je da je tužitelj korisnik socijalne potpore te da mu je u razdoblju od 03. veljače 2016. godine do 14. travnja 2016. godine ukupno isplaćeno 6.350,00 kuna socijalnih potpora i 1.330,40 kuna potpore za zbrinjavanje HRVI-a.

Iz potvrde o imovnom stanju Porezne uprave, Područnog ureda Z, Ispostava S. od 08. svibnja 2013. godine vidljivo je da je isti upisan kao posjednik  vrijednije nekretnine (oranice), čest. zem. 231/1 k.o. V., površine 360 m2, posjedovni list 2256.   

Nadalje iz Evidencije PBZO-a prema OIB-u utvrđeno je da se isti javlja kao stjecatelj nekretnina u 2002, 2008, 2009. i 2010. godini te kao otuđitelj nekretnina u 2002, 2007, 2008. i 2010. godini.

Uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da su nad tužiteljem provođene mjere ovršnog postupka i da na dan 09. svibnja 2016. godine ukupan dug iznosi 8.705,41 kuna.

Sukladno članku 137. stavak 3. OPZ-a dospjeli dug mogao bi se mogao otpisati u cijelosti ili djelomično kada se u postupku utvrdi da bi izvršenjem naplate poreznog duga bile dovedene u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika-poreznog obveznika.

Tumačeći odredbu članka 137. stavak 3. OPZ-a, proizlazi da javnopravno tijelo u upravnom postupku može (ali ne mora)  otpisati u cijelosti ili djelomično dug ako temeljem zahtjeva i dokaza koji se prilože zahtjevu, utvrdi da su imovinsko-socijalne prilike kod poreznog obveznika tako loše, a da nema izgleda da se poprave, te da bi  naplatom poreznog duga poreznom obvezniku  bila nanesena kakva teško popravljiva šteta,  te da bi se naplatom dovelo u pitanje osnovne životne potrebe obveznika.

Javnopravno tijelo odlučujući o zahtjevu tužitelja  temeljem sadržaja istog te prikupljenih dokaza nije zaključilo da bi naplatom duga bila ugrožena njegova egzistencija, cijeneći očito ukupnost imovinskog stanja tužitelja obzirom na evidentiranu imovinu, te nije našlo osnove  da se sukladno članku 137. stavak 3. OPZ-a tužitelju dug otpiše.

Slijedom navedenog, osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje sud ne može ocijeniti nezakonitim, već da su ista donijeta sukladno Zakonu.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci.

 

 

                                               U Splitu 08. travnja 2020. godine

                                                                                                                   S U D A C

 

                                                                                                Studenko Vuleta,v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju, M. Z., P., , uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-102/2020-8 od  30. siječnja 2020. godine,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-102/2020-8 od  30. siječnja 2020. godine,

-          u spis.

 

 

 

                                                       za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić

 

 

            

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu