- 1 -                             Poslovni broj: 8 UsIpor-198/19-2

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

  Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja M. L. iz B., O., zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda S. O. i N. O. u P., , protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, odlučujući izvan rasprave, 08. travnja 2020. godine,

 

                                                            p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/16-01/113, URBROJ: 513-04/18-2 od 23. studenog 2018. godine.

             

             

                                                              Obrazloženje

 

Tužitelj je dana 15. travnja 2019. godine Upravnom sudu u Zagrebu dostavio tužbu kojom je zatražio poništenje četiri rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i to: 1. rješenja Klasa: UP/II-410-23/16-01/115, Urbroj:513-04-19-2 od 26. veljače 2019. godine, 2. rješenja Klasa: UP/II-410-23/16-01/114, Urbroj:513-04-19-2 od 26. veljače 2019, 3. rješenja Klasa: UP/II-410-23/16-01/116, Urbroj:513-04-19-2 od 26. veljače 2019. godine i 4. rješenja Klasa: UP/II-410-23/16-01/113, Urbroj: 513-04-18-2, od 23.studenog 2018. godine, koji je zaveden pod brojem Usl-1248/19. Rješenjem istog suda od 26. travnja 2019. godine je razdvojen je navedeni spis  na način da se je po svakom od navedenih drugostupanjskih rješenja formirao poseban spis, s tim da  se je u odnosu na drugostupanjsko rješenje, postupak nastavio voditi pod brojem Usl-1248/19. Upravni sud u Zagrebu je tužbu u odnosu na rješenje od 23. studenog 2018. godine dostavio tuženiku na odgovor nakon čega je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.

Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-384/2019-2 od 08. srpnja 2019. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana 11. srpnja 2019. godine.

U tužbi tužitelj se očituje po svim rješenjima koja osporava tužbom, a u odnosu na osporeno rješenje od 23. studenog 2018. godine, tužitelj navodi da je istim rješenjem odbijena žalba tužitelja podnijeta protiv rješenja Porezne uprave, Područni ured sjeverna Hrvatska, Ispostava B., Klasa: UP/I-416-02/2015-001/192, Urbroj:513-07-26-02/2015-6 od 11. prosinca 2015. godine; da rješenjem  nisu otpisane glavnice duga iako su zastarjele obzirom da se bez obzira na zastaru mogu naplatiti iz vrijednosti opterećene stvari, sukladno članku 222. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08); da je u konkretnom slučaju materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer je predmetna glavnica duga dospjela do 01. siječnja 2006. godine kada je stupio na snagu Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08). S obzirom na navedeno da je trebalo primijeniti Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96,91/96, 112/99. i 88/01.) koji je bio na snazi u vrijeme kada su iste obveze dospjele, jer je to vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje, sukladno članku 5. Općeg poreznog zakona; da je člankom 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj; 53/91, 73/91,111/93, 3/94,7/96,91/96,112/99. i 88/01) propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo z opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo prava upisano u javnoj knjizi. Stavkom 2. istog članka da je propisano da se zastarjela potraživanja kamata i povremenih davanja ne mogu namiriti ni iz opterećene stvari; da su povremena davanja sukladno članku 372. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, ona davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima. S obzirom na navedeno da je porezno tijelo trebalo otpisati i glavnicu duga obzirom da porez na dodanu vrijednost, porez na cestovna motorna vozila, predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi i članarina turističkim zajednicama, povremena davanja. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika od 23. studenog 2018. godine i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/16-01/113, URBROJ: 513-04/18-2 od 23. studenog 2018. godine odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Sjeverna Hrvatska, Ispostava B., KLASA:UP/I-416-02/15-01/192, URBROJ:513-07-26-02/15-4 od 11. prosinca 2015. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem djelomično je uvažen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu porezne obveze na način da je  točkom II. 1.,3.,5.,7. i 9 izreke rješenje utvrđena zastara prava na naplatu: 1. poreza na dodanu vrijednost za 2003. godinu, 3. poreza na cestovna motorna vozila za 2001. godinu, 5. predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada za 2003. godinu, 7. porez i 9. prirez na dohodak po godišnjoj prijavi za 2000. i 2001. godinu, 9. članarinu turističkim zajednicama. Točkom II. 2. izreke istog rješenja utvrđen je nastup zastare u odnosu na kamate na glavnicu poreza na dodanu vrijednost, pod točkom II.1. za 2013. i 2014. godinu; točkom II. 4. utvrđen je nastup zastare za kamate na glavnicu poreza na cestovna motorna vozila, pod točkom II.3. za 2013. i 2014. godinu; točkom II. 6. izreke utvrđen je nastup zastare za kamate na glavnicu predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, pod točkom II. 5. za 2013. i 2014. godinu; točkom II. 8. utvrđen je nastup zastare za kamate na glavnicu poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, pod točkom II. 7. za 2013. i 2014. godinu, dok je točkom II. 10. izreke rješenja utvrđen nastup zastare za kamate na glavnicu za članarinu turističkim zajednicama, pod točkom II.9. izreke za 2013. i 2014. godinu.

Točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja je određeno da će se na dan izvršnosti rješenja otpisati dug iz točke II. 2.,4.,6.,8. i 10. izreke rješenja tj. da će se zbog nastupa zastare otpisat dug s osnove kamata, što znači da se neće otpisati glavnica duga po navedenim osnovama iako je dug zastario, a budući da je naplata glavnice duga osigurana upisom založnog prava na  tužiteljevoj nekretnini.

Kako se  predmetnom upravnoj stvari radilo se u primjeni propisa jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 23. studenog 2018. godine, odgovor na tužbu, te pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito odbijen tužiteljev zahtjev otpis glavnice duga po navedenim vrstama duga za koje je također utvrđen nastup zastare prava na naplatu.

Prema stanju spisa proizlazi: da je tužitelj dana 11. svibnja 2015. godine podnio zahtjev za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga.

Nadalje prema stanju spisa nespornim proizlazi da je temeljem rješenje Općinskog suda u B., broj: Ovr-1051/03-2 od 5. rujna 2003. godine donesenog po prijedlogu predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske za Ministarstvo financija, protiv protivnika osiguranja-tužitelja, na temelju ovršnih rješenja Ministarstva financija, Područnog ureda B., Ispostava B., pobliže opisanih u izreci rješenja, radi osiguranja novčanih tražbina predlagatelja osiguranja, određeno osiguranje prinudnim zasnivanjem založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja i to na suvlasničkom dijelu od ¼ k. čest. br. 11125/7 jednokatni stambeni objekt br. 62, dvorišna poslovna zgrada i dvor sa 4 ara i 80 čhv, iz zk.ul.2822. k.o. Grad B., koje je od strane Zemljišnoknjižnog odjela istog suda upisano rješenjima broj: Z-4050/03 od 05. rujna 2003. godine, Z- 5420/03 od 28. studenog 2003. godine  i Z-2335/04 od 05. svibnja 2004. godine.

Sporno je odredbe kojeg propisa primijeniti u konkretnom slučaju vezano za nastup zastare prava na naplatu, odnosno za mogućnost naplate poreznog duga koji je zastario ako je dug osiguran upisom založnog prava na  nekretnini poreznog obveznik.

Sporno je da li se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima odnosno da li primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona koji je važio u vrijeme nastanka poreznog duga ili u vrijeme podnošenja zahtjeva za otpis i da li se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima.

S obzirom da je Zakon o obveznim odnosima opći propis te kako postoji posebni propis koji se odnosi na porezne obveze, primijeniti je toj propis tj. Opći porezni zakon ( lex specijalis), pa je neosnovan je tužbeni navod da se ne radi o glavnici duga već povremenih davanja prema Zakonu o obveznim odnosima.

Kako je se u konkretnom slučaju ne radi o  postupku utvrđivanja porezne obveze, već se radi o postupku koji je pokrenut tužiteljevim  zahtjevom za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga podnijetog dana 11. svibnja 2015. godine primijeniti je odredbu članka 94. stavak 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08 do 26/15), koja je važila u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Člankom 94. stavak 10. OPZ-a je propisano da i kada  protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, ali da se  zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari.

Navedeno znači da glavnica duga koja iako je zastarjela (protekao zastarni rok od 6 godina)  se može naplatiti isključivo prodajom nekretnine na kojoj je upisano založno. Stoga, kako sukladno navedenoj odredbi postoji zakonska mogućnost da se  glavnica duga naplati, pravilno je postupilo porezno tijelo kada nije otpisalo glavnicu duga iako je utvrdilo da je isti dug zastario.

Naplata glavnice duga koji je zastario ne može se zahtijevati na drugi način  (prisilnim putem i na drugi način, odnosno drugom predmetu-sredstvu), obzirom da je pravo poreznog tijela da traži naplatu zastarjelo, ali se glavnica duga iako zastarjela može i nakon zastare  naplatiti prodajom nekretnine.

Iznos duga po osnovi kamata se nakon nastupa zastare ne može naplatiti iz prodane nekretnine, sukladno navedenoj odredbi OPZ-a, pa ga treba otpisati, što je porezno tijelo u konkretnom slučaju i učinilo.

Slijedom navedenog, u konkretnoj situaciji nije od utjecaja tužbeni navod da je nastupila apsolutna zastara, obzirom da se glavnica poreznog duga može  naplatiti iz prodane  nekretnine bez obzira što je glavnica duga zastarjela.

Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito.

Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u  izreci presude.

 

                                        

                                              U Splitu, 08. travnja 2020. godine

                                                                                                                     S U D A C

 

                                                                                                                Studenko Vuleta,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja, Zajedničkom odvjetničkom uredu S. O. i N. O., B., , uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-581/2019-3 od 15. srpnja 2019. godine,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz  Obavijest ovog suda broj:31 Su-581/2019-3 od 15. srpnja 2019. godine,

-          u spis.

 

 

za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić