-   -                     Poslovni broj: 8 UsIcar-23/19-2

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja T. O. d.o.o. N. S., zastupano po M. T.-B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska br. 1, radi odobrenja za obavljanje otpremničkih poslova na graničnom prijelazu za cestovni promet Gunja, odlučujući izvan rasprave, 08. travnja 2020. godine,

 

 

                                                          p r e s u d i o  j e 

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-413-01/18-01/17,  URBROJ: 513-04-19-3, od 22. veljače 2019. godine.

 

 

                                                             Obrazloženje

 

Tužitelj je  dana 16. travnja 2019. godine Upravnom sudu u Z. dostavo tužbu kojom je zatražio poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,  Klasa: UP/II-413-01/18-01/17,  Urbroj: 513-04-19-3, od 22. veljače 2019. godine,koja je kod navedenog suda zavedena pod poslovnim brojem UsI-1275/19-I, a radi suspenzije rješenja o ukidanju odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika. Sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor, te je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.

Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-384/2019-2 od 08. srpnja 2019. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Z., predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana 11. srpnja 2019. godine.

U tužbi tužitelj u bitnom navodi: da tuženik pogrešno zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za suspenziju rješenja od 12. ožujka 2018. godine sukladno članku 45. Uredbe EU broj: 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku unije, budući je odluka u skladu s carinskim zakonodavstvom, a tužitelj nije dokazao da postoji opasnost od nepopravljive štete; da su netočni navodi tuženika da tužitelj nije dokazao da bi mu provođenjem odluke čija se suspenzija traži, prijeti opasnost od nepopravljive štete, jer je tužitelj uz prijedlog za suspenzijom rješenja od 12. 03. 2018. godine dostavio preslike Ugovora o radu za 5 radnika zaposlenih na GP G. i tablicu udjela koliko zaposleni n GP G. čine postotak od ukupno zaposlenih radnika tužitelja; da je također dostavljena i tablica prihoda i ukupne dobiti za posljednju poslovnu godinu tužitelja ostvarenu na GP G., i postotak istih u odnosu na ukupno poslovanje tužitelja; da je uz prijedlog dostavio i ugovor o međusobnim pravima i obvezama za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika na GP G. kojim je predviđeno trajanje obavljanja poslova  na 5 godina; da je u prijedlogu naveo da je njegov godišnji prihod na GP G. 870.000,00 kn, a dobit gotovo 400.000,00 kn što predstavlja izravnu štetu tužitelja; da će provedbom rješenja od 12. ožujka 2018. godine 5 djelatnika koji rade na GP G. postati višak te da će isti završiti na burzi rada; da je natječaj za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika raspisan 2014. godine, a konačna rang lista donesena tek 2018. godine; da je netočan navod da tužitelj nema od 31. siječnja 2018. godine bankovnu garanciju za namirenje carinskog duga budući da isti koristi bankovnu garanciju svog poslovnog partnera društva S. L. d.o.o. u visini od 8.000.000,00 Eura uz mogućnost davanja gotovinskog jamstva do izdavanja nove bankovne garancije za koju bi tužitelj založio svoju imovinu, kako je predloženo Carinskoj upravi. Navodi  da u zaključenom ugovoru sa Carinskom upravom nigdje nije navedeno da isti ne može koristiti drugu bankovnu garanciju (bankovnu garanciju svog poslovnog partnera). Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 16. travnja 2018. godine.

Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu istakao da tužba nije osnovana i da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem tuženika od 22. veljače 2019. godine odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv rješenja Ministarsttva financija, Carinske uprave, Središnji ured, KLASA: UP/I-331-07/14-01/43, URBROJ:513-02-1223/1-18-51 od 16. travnja 208. godine.

Označenim prvostupanjskim rješenjem odbijet prijedlog tužitelja za suspenziju rješenja Klasa:UP/I331-07/14-01/43, Urbroj:513-02-1223/1-18-44 od 12. ožujka 2018. godine.

Kako se  predmetnom upravnoj stvari radilo se u primjeni propisa jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

U dokaznom postupku čitani su tužba, osporeno rješenje tuženika od 22. veljače 2019. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 22. veljače 2019. godine, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 16. travnja 2018. godine pravilno i zakonito odbijen tužiteljev prijedlog za suspenziju rješenja Klasa:UP/I331-07/14-01/43, Urbroj:513-02-1223/1-18-44 od 12. ožujka 2018. godine.

Rješenjem prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I331-07/14-01/43, Urbroj:513-02-1223/1-18-44 od 12. ožujka 2018. godine tužitelju se ukida odobrenje za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika putem otpremničkog ureda sa statusom podružnice na graničnom prijelazu za cestovni promet G., Klasa: UP/I-331-07/14-01/43, Urbroj:513-02-1223/1-17-37 od 02. kolovoza 2017. godine, izmijenjeno rješenjem, Klasa: UP/I-331-07/14-01/43, Urbroj:513-02-1223/1-17-41 od 21. prosinca 2017. godine. Utvrđeno je da je tužitelj u obvezi podmiriti iznos dugovanja nastao po osnovi utvrđene naknade za obavljanje otpremničke djelatnosti na navedenom graničnom prijelazu nastao do dana izvršnosti navedenog rješenja. Žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa izvršenje.

Žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja odbijena je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-413-01/18-01/11,  URBROJ: 513-04-19-4, od 22. veljače 2019. godine.

 

 

U postupku donošenja rješenja prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da tužitelj više ne ispunjava uvjete propisane  člankom 7. Zakona o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku („Narodne novine“, broj: 92/01,dalje Zakon), obzirom da u radnom odnosu i radu nema potreban broj djelatnika sa statusom ovlaštenog carinskog zastupnika potreban za kontinuiran rad otpremničkog ureda na GP G., sukladno članku 7. točka b), te da nema od strane Carinske uprave prihvaćenu bankovnu garanciju za namirenje carinskog duga koji bi mogao nastati stavljanjem robe u provozni postupak, sukladno članku 7. točka c) Zakona.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 29. ožujka 2018. godine podnio prijedlog za suspenzijom rješenja KLASA:UP/I-331-07/14-01/43, URBROJ:513-02-1223/1-18-44 od 12. ožujka 2018. godine u kojem u bitnom navodi da je podnio žalbu protiv označenog rješenja o ukidanju odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika na GP G., a budući da žalba nema suspenzivni učinak, da traži odgodu provedbe rješenja do odluke o žalbi, jer bi mu provedbom rješenja nastala nepopravljiva šteta jer mora otkazati ugovore o radu za 5 djelatnika na GP G., da će izgubiti dobit od gotovo 400.000,00 kn, te gubitak poslovnog ugleda odnosno reputacijsku štetu koja bi nastala gubitkom odobrenja.

Člankom 45. Uredbe EU broj: 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku unije propisano je da podnošenje žalbe ne suspendira provedbu  osporavane odluke. Stavkom 2. istog članka Uredbe propisano je da carinska tijela suspendiraju provedbu takve odluke u cijelosti ili djelomično ako imaju dobar razlog vjerovati da osporavana odluka nije u skladu s carinskim zakonodavstvom ili da postoji opasnost od nepopravljive štete za dotičnu osobu.

Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da  poslove otpremništva na navedenom GP tužitelj obavlja sa samo 3 djelatnika sa statusom ovlaštenog carinskog zastupnika, a ne sa 4 djelatnika kako je navedeno u točki 1. Odobrenja, te da nema od strane Carinske uprave prihvaćenu bankovnu garanciju za namirenje duga koji bi mogao nastati stavljanjem robe u provozni postupak, već da koristi bankovnu garanciju svog poslovnog partnera S. L. d.o.o.

Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja  nespornim je utvrđeno da tužitelj više ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika na navedenom graničnom prijelazu.

Isto tako dokaze tužitelja da bi mu provedbom rješenja od 12. ožujka 2018. godine nastala nepopravljiva šteta prvostupanjsko tijelo i tuženik  nije prihvaćena uz obrazloženje da odgoda izvršenja do okončanja postupka po žalbi na rješenje od 12. 03. 2018. godine, kojim je ukinuto Odobrenje, ne bi za tužitelja predstavljala nikakav dobitak obzirom da je isto rješenje doneseno u skladu sa carinskim zakonodavstvom.

Istaći je da  se sukladno  članku 45. stavak 2.Uredbe EU broj: 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku unije da carinska tijela mogu suspendirati neku odluku ako imaju dobar razlog vjerovati da osporena odluka nije u skladu s carinskim zakonodavstvom.

Dakle, samo u situaciji kada carinska tijela nisu potpuno sigurna  da je odluka čija se suspenzija traži je utemeljena na carinskom zakonodavstvu, a istom odlukom bi stranci moguće nastala nenadoknadiva šteta, mogu takvu odluku (rješenje) suspendirati do odluke po žalbi.

U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo i tuženik su svojim rješenjima od 12. ožujka 2018. i 22.  veljače 2019. godine jasno utvrdila da tužitelj više ne udovoljava uvjetima iz članka 7. Zakona,  te da je pravilno  rješenjem od 12. ožujka 2018. godine tužitelju ukinuto Odobrenje, te  s obzirom na iznijeto navodi tužitelja o mogućoj šteti koja bi mu mogla nastati nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da je pravilno utvrđeno činjenično stanje i da je pravilno primjenjen propis, radi čega je osporeno rješenje tuženika zakonito.

Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u  izreci presude.

 

 

                                               U Splitu 08. travnja 2020. godine

                                                                                                                    SUDAC

 

   Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćenici  tužitelja, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-581/2019-3 od 15. srpnja 2019. godine,

-          tuženiku, Ministarstvu Financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-581/2019-3 od 15. srpnja 2019. godine,

-          u spis.

 

Kalendar 30 dana