Poslovni broj: 8 UsIcar-19/19-2

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja C. T. d.o.o. S., zastupanog po opunomoćenicima- odvjetnicima Odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, radi izmjene podataka u deklaraciji i naknadne naplate razlike uvoznog carinskog duga, odlučujući izvan rasprave, 08. travnja 2020. godine,

 

                                                       

                                                          p r e s u d i o j e

 

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/17-01/94, URBROJ: 513-04/18-4 od 04. prosinca 2018. godine.

 

2.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

                                                           Obrazloženje

 

 

Tužitelj je  dana 21. siječnja 2019. godine Upravnom sudu u Z. dostavo tužbu kojom je zatražio poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,  Klasa: UP/II-415-05/17-01/94, Urbroj: 513-04/18-4 od 04. prosinca 2018. godine, koja je kod navedenog suda zavedena pod poslovnim brojem Usl-234/19-I, a radi izmjene podataka u deklaraciji i naknadne naplate razlike uvoznog carinskog duga. Sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor, te je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.

Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-384/2019-2 od 08. srpnja 2019. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Z., predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana 11. srpnja 2019. godine.

U tužbi tužitelj  u bitnom navodi: da se u prvostupanjskom rješenju navodi da postoje podaci koji nedvojbeno dokazuju kinesko podrijetlo robe i njezin transportni put iz K. prema H., prema kojima je predmetna roba iz K. uvezena u t. slobodnu zonu gdje je pretovarena te ponovno izvezena iz T. u H., a da je isto utvrđeno putem međunarodne suradnje, Središnjeg ureda Carinske uprave, Sektora za carinsku tarifu s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (European anti fraud office, skraćeno OLAF). Temeljem utvrđenih nepravilnosti kod deklariranja podrijetla predmetne robe da je utvrđena razlika carinskog duga, tako što je naplaćena antidampinška carina, razlika poreza na dodanu vrijednost i pripadajuće kamate; da je u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog čega je izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava; da je tužitelj tijekom postupka priložio dokumentaciju kojom dokazuje t. podrijetlo robe i to račun i „packing list“ koje isprave ukazuju da je roba upućena tužitelju stigla iz T., obzirom da je kao luka ukrcaja naveden grad K. koji se nalazi u T., a kao luka odredišta navedena R.; da je člankom 505. stavak 1. Pomorskog zakonika određeno da teretnica među ostalim treba sadržavati oznaku mjesta i dana ukrcaja tereta kao i luku odredišta, te da ista služi kao dokaz o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu; da je spisu priložena i isprava „Certificate of origin“- potvrda o podrijetlu robe koja je autorizirana pečatom i potpisom od strane nadležne osobe te ista predstavlja javnu ispravu; da je Područni carinski ured Z. prilikom carinjenja robe pregledao robu i prateću dokumentaciju, te ocarinilo robu, davši dopuštenje za puštanje robe u slobodan promet; da se tuženik nije očitovao na žalbene navode kao i žalbi priloženu dokumentaciju čime je povrijeđena odredba članka 120. stavak 3. ZUP-a; da iz obrazloženja osporenog rješenja nije jasno temeljem koje dokumentacije su carinska tijela utvrdila da predmetna roba potječe iz K., jer se ne navodi razmjenom kojih informacija i na koji način je utvrđeno da je zemlja podrijetla robe K.; da tužitelju tijekom postupka nije dozvoljen uvid u dokument Europskog ureda za borbu protiv prijevara niti mu je dana mogućnost da se na isti očituje, čime je povrijeđen članak 30. ZUP-a. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od 21.887,50 kn. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje.                U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ureda Z., Carinskog ureda Zagreb II, Klasa: UP/I-471-01/17-07/121, Urbroj:513-02-3020/23-17-1 od 10. travnja 2017. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem je po službenoj dužnosti izvršena izmjena podataka u uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN broj: … od 26. ožujka 2015. godine Carinskog ureda Z., primatelja robe tvrtke „S. T.“ d.o.o. (C. T.) iz S., podnesenoj putem zastupnika tvrtke „Z.“ d.o.o. Zagreb, u glavi deklaracije (polje 47) i stavki 1 (pole 33/3, 34 i 47) na način pobliže opisan u izreci prvostupanjskog rješenja. Također je utvrđeno da je tvrtka „S. T.“ d.o.o. (C. T.“) iz S. zadužena dana 10. travnja 2017. godine s valutom 20. travnja 2017. godine za plaćanje iznosa od 781.217,79 kn na ime uvoznog duga i to konačne antidampinške carine od 532.974,47 kn, poreza na dodanu vrijednost od 133.243.61 kn i pripadajuće kamate od 114.999,71 kn za robu uvezenu po spomenutoj deklaraciji od 26. ožujka 2015. godine, te se navodi da će se, ako dužnik u propisanom roku ne plati utvrđeni iznos duga, isti podmiriti iz podnesenog instrumenta osiguranja evidentiranog kod CURH izdanog tvrtki „Z.“ d.o.o. Z., uz naplatu daljnje kamate na ranije navedeni iznos duga, za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana uplate. Također je utvrđeno da će se  u slučaju nemogućnosti naplate iz podnesenog instrumenta osiguranja Carinski ured u postupku prisilne naplate, osim dužnog iznosa naplatiti i zatezne kamate na iznos duga za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana uplate, te da žalba izjavljena protiv rješenja ne obustavlja njegovu provedbu.

Kako se  predmetnom upravnoj stvari radilo se u primjeni propisa jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 04. prosinca 2018.godine, odgovor na tužbu, te je pregledao sudski spis, spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 04. prosinca 2018. godine, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem pravilno zakonito, po službenoj dužnosti izvršena izmjena podataka u uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN broj: … od 26. ožujka 2015. godine Carinskog ureda Z. , primatelja robe tvrtke „S. T.“ d.o.o. (C.. T.) iz S., na način naveden u prvostupanjskom rješenju.

Prema stanju spisa proizlazi: da je carinskoj deklaraciji MRN broj: … od 26. ožujka 2015. godine Carinskog ureda Z., primatelja robe tvrtke „S. T.“ d.o.o. (C. T.) iz S. roba (bicikli) puštena u slobodan promet robe.

Zbog osnovane sumnje da podrijetlo predmetne robe nije pravilno deklarirano od primatelja je zatraženo očitovanje nakon čega je isti dostavio očitovanje sa dokumentacijom.

Člankom 48. Carinskog zakona Unije (Uredba Vijeća EZ br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, carinska tijela mogu izvršiti naknadnu provjeru informacija iz carinske deklaracije tj. vjerodostojnost svih pratećih isprava uz carinsku deklaraciju.

Dana 10. veljače 2017. godine sastavljen je zapisnik o naknadnoj provjeri ispravnosti podataka u deklaraciji, protiv kojeg je primatelj  robe (tužitelj) izjavio prigovor koji nije prihvaćen.

Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti temeljem zahtjeva Središnjeg carinskog ureda, Sektora za nadzor,  naknadno, sukladno članku 4. i 12. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj: 6o8/13,30/14 i 115/16) i članku 48. Carinskog zakona Unije izvršilo provjeru uvozne carinske deklaracije MRN broj: … od 26. ožujka 2015. godine Carinskog ureda Z. radi provjere ispravnosti deklariranog podrijetla robe (bicikla), koja je po predmetnoj carinskoj deklaraciji puštena u slobodan promet.

Nadalje  iz spisa  (dopisa  Središnjeg ureda Carinske uprave od 26. siječnja 2017. godine) proizlazi da  se je u provjeru podrijetla robe putem međunarodne suradnje uključio Europski ured za borbu protiv prijevara – OLAF, koji je provodio istragu o izbjegavanju antidampinške pristojbe/carine) na uvoz kineskih bicikla isporukom preko T., iz kojeg proizlazi da je OLAF u ožujku 2016. godine od strane carinskog istražnog odjela (DOI) u T. dobio podatke o izvozu bicikla s odredištem u EU preko slobodnih zona i carinskih skladišta u T..

Navedenim izvješćem se navodi da je iz dobivenih podataka moguće praćenje pošiljki koje su ulazile iz K. u T. bez puštanja u slobodan promet a zatim ponovno izvozile u EU uz carinski postupak F1 i F5, a da podaci koje su dostavili tajvanski carinski organi omogućuju potpuno praćenje bicikla od njihovog uvoza iz K. do ponovnog izvoza u EU i da isti podaci pokazuju da su bicikli samo premješteni u nove kontejnere prije slanja u EU, te da je analizom podataka OLAF utvrdio da se radi o ukupno 63 pošiljke k. bicikla koje su ponovno iz T. izvezene u EU, a da je za jednu od pošiljki koja se sastojala od 3 kontejnera utvrđeno da je imala odredište u H..

Nadalje proizlazi da se temeljem podataka OLAF-a nedvojbeno dokazuje kinesko podrijetlo robe deklarirane u deklaraciji broj MRN broj: … od 26. ožujka 2015. godine Carinskog ureda Z., kao i njezin transportni put iz K. u H. uz prekrcavanje u T..

Izvješća OLAF-a i prilozi istih imaju snagu prihvatljivih dokaza u upravnim i kaznenim postupcima i u vezi kojih OLAF-ov Ured u skladu s nacionalnim pravom i Pravilnikom o osoblju može pružiti dokaze u postupcima pred nacionalnim sudovima sukladno odredbi točke 28. i članka 12. točka 4. Uredbe EU EURATOM broj: 883/2013 europskog parlamenta i Vijeća o istragama koje provodi OLAF.

S obzirom  na navedeno, netočnim deklariranjem podrijetla predmetne robe (da je roba podrijetlom iz T. umjesto K.) izbjegnuta je antidampinška carina na robu podrijetlom iz K. u visini od 48,5 % koja je bila na snazi u trenutku puštanja u slobodan promet, te je stoga pravilno temeljem članka 85. stavak 1. i članka 89. stavak 4. podstavak 3. Carinskog zakonika Unije, obračunata razlika carinskog duga.

Slijedom navedenog Sud cijeni da je u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i  da su pravilno primijenene relevantne  odredbe propisa, pa tužbeni navodi nisu osnovani.

Slijedom navedenog osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10,143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno  kao u izreci pod točkom 2.izreke.

 

                                                 

                                                 U Splitu 08. travnja 2020. godine

                                                                                                                     S U D A C

 

                                                                                                       Studenko Vuleta,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

 

DNA

-          opunomoćeniku   tužitelja, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-581/2019-3 od 15. srpnja 2019. godine,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-581/2019-3 od 15. srpnja 2019. godine,

-          u spis.

 

                                                              

                                                                  za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić