- 1 -

Broj: Jž-1330/2018

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Ž. Z., zbog prekršaja iz članka 137. stavka 1 točke 1. Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj: 110/15, 118/18, 98/19), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za inspekcijske poslove, podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, Broj: 4. Pp J-1181/16-7 od 18. travnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2020.,

      r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za inspekcijske poslove i ukida prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

         Obrazloženje             

Prvostupanjskom presudom okrivljeni Ž. Z. je na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 137. stavka 1 točke 1. Zakona o protuminskom djelovanju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da okrivljenik nije ostvario obilježja djela prekršaja, jer kao voditelj radilišta nije mogao utjecati na činjenicu da je nakon završetka razminiranja naknadno pronađena mina, a koji je prethodni nadzor izvršen u skladu sa pravilima struke i da postoji uvijek mogućnost da zaostane neeksplodirana mina te da je na navedeno terenu prošao stroj za razminiranje, zbog čega sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi okrivljenikovu krivnju. 

Protiv te presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za inspekcijske poslove je pravodobno podnijelo žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava. Žalitelj u žalbi ističe u bitnom da je nesporno na području radilišta naziva „Poljoprivredne površine na području O. V. jugozapadno od N. J.“ na površini pronađen zaostali MES i to protupješačka antimagnetna mina PMA-3, a za koje je područje okrivljeni dao parcijalno izvješće o izvršenim radovima razminiranja kojim se potvrđuje da je navedeno područje očišćeno, te da je mina pronađena na sredini oranice zbog čega je upitno njezino naknadno odbacivanje te da je prema postojećoj sudskoj praksi okrivljenik prekršajno odgovoran zbog navedenog propusta.

Žalitelj  predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati te pobijana presuda ukine.

Žalba je osnovana.

Rješavajući predmet, te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da se, u konkretnom slučaju, ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda o postojanju okolnosti na koje okrivljenik nije mogao utjecati i da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, na što opravdano ukazuje žalitelj.  

Naime, u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik bio voditelj predmetnog radilišta na kojem su se obavljali poslovi pretraživanja i razminiranja, da je po završetku poslova na predmetnom području dostavljena izjava o očišćenosti od MES, NUS i njihovih dijelova, te da su prilikom naknadnog stručnog nadzora pronađena dva dijela MES (minskoeksplozivno sredstvo) na području koje je trebalo biti očišćeno.  

Nedvojbeno je da je upravo okrivljenik kao voditelj radilišta osoba kojoj je neposredno povjeren određeni krug poslova (poslovi rukovođenja i nadgledanja obavljanja pretraživanja i razminiranja u skladu sa zakonom i podzakonskim propisima), te je takova njegova odgovornost koja je individualizirana i konkretizirana mjerodavni argument iz kojeg proizlazi načelni stav o odgovornosti odgovorne osobe ukoliko je došlo do pronalaska minskoeksplozivnog sredstva na području koje je trebalo biti očišćeno, dakle ukoliko su poslovi obavljeni protivno propisima.

Dakle, bez obzira na činjenicu kojoj tvrtki pripadaju pirotehničar i voditelj pirotehničke skupine koji su razminirali konkretne parcele na kojima su nađeni MES, upravo voditelj radilišta jamči da su za cjelokupno područje koje je bilo razminirano  poslovi obavljeni sukladno Zakonu i važećim propisima koji uređuju područje humanitarnog razminiranja.

Stoga u lancu odgovornosti za kvalitetu obavljenih poslova svakako odgovara i voditelj radilišta, a koja obveza se temelji na obvezi dužnog nadzora nad obavljenim poslom prije davanja izjave o očišćenosti.

U konkretnom slučaju potrebno je uzeti u obzir objektivne kriterije (pažnja koja se zahtijeva od savjesnog voditelja radilišta), činjenicu da je svaki voditelj pirotehničke skupine za svoj rad neposredno odgovoran voditelju radilišta (članak 43. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja, NN 53/07), a da je voditelj radilišta dužan kontinuirano pratiti i nadzirati rad pirotehničara.

Kako je evidentno da je do propusta doista došlo, nužno je uzeti u obzir da je okrivljenik kao stručna osoba mogao i morao također  pratiti i nadzirati rad pirotehničara prilikom eventualnog naknadnog uništenja pronađenih MES, NUS i njihovih dijelova, te svakako biti svjestan mogućnosti da nakon uništenja na razminiranom području ostanu eksplozivna sredstva, te poduzeti mjere da do toga ne dođe, a u skladu s odredbama  Zakonu o humanitarnom razminiranju i Pravilniku o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja. U postupku je bilo nužno utvrditi postoji li uzročnost između radnje (u ovom slučaju propuštanja dužne pažnje, odnosno nečinjenja) i posljedice (da je pronađeno ubojito sredstvo na radilištu koje je pod okrivljenikovim nadzorom trebalo biti očišćeno), odnosno je li okrivljenik, s obzirom na mogućnost da je do prisutnosti MES-a došlo naknadno prilikom uništenja istih, bio na dužnosti kao voditelj radilišta prilikom uništenja i je li mogao i bio dužan kao voditelj radilišta uložiti toliku dužnu pažnju da se uništenje izvede propisno, dakle da ne dođe do zaostatka ubojnog sredstva.

Stoga na temelju zasad utvrđenog činjeničnog stanja nije bilo dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik, kao voditelj radilišta, obavljao poslove u skladu s odredbama Zakonu o humanitarnom razminiranju i podzakonskim propisima, pa je ne upuštajući se, za sada, u razmatranje osnovanosti žalbenih razloga koji se odnose na ostale žalbene osnove, valjalo prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će na ročišta pozvati predstavnika ovlaštenog tužitelja, ispitati okrivljenika, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 8. travnja 2020.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.