Poslovni broj: 8 Gž-51/2020-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja: 1. S. savjetovanje d.o.o. iz Z., OIB….i 2. A. Š. iz D. Z., OIB…., oboje zastupani po punomoćniku A. I., odvjetniku u R., protiv tuženika R. D. d.o.o. iz Z., OIB…., kojeg zastupa punomoćnik L. T., odvjetnik u O. društvu S.&V. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja Svetgor savjetovanje d.o.o. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4244/2018-14 od 22. studenog 2019., 8. travnja 2020.

 

r i j e š i o j e

 

              Preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4244/2018-14 od 22. studenog 2019. u pobijanom dijelu – točki V. i rješava:

 

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju S. savjetovanje d.o.o. troškove postupka u svoti od 4.046,88 kuna u roku od 15 dana."

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              "I. Utvrđuje se prekid postupka u odnosu na I-tužitelja B. d.o.o. iz Z.

 

              II. Poziva se pravni sljednik I-tužitelja, trgovačko društvo S. savjetovanje d.o.o. iz Z., na preuzimanje postupka.

 

              III. Postupak se nastavlja u odnosu na I-tužitelja S. savjetovanje d.o.o.

 

              IV. Utvrđuje se da je I-tužitelj S. savjetovanje d.o.o. povukao tužbu u ovome predmetu.

 

              V. Nalaže se I-tužitelju S. savjetovanje d.o.o. naknaditi tuženiku R. D. d.o.o. troškove postupka u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.

 

              VI.  Utvrđuje se prekid postupka u odnosu na II-tužitelja A. Š. s obzirom da je isti umro dana 27. travnja 2019.

 

              VII. Postupak će se nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine."

 

Ovo rješenje pobija S. savjetovanje d.o.o. u dijelu pod točkom V. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka u odnosu na ovog tužitelja, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i predlaže da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje. Ujedno postavlja zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

Na žalbu je odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora zahtjev je dvojice ovršenika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nakon što je pravomoćnom odlukom žalbenog suda odbačen prijedlog za ovrhu u odnosu na jednog od ovršenika, ovdje jednog od tužitelja i sada žalitelja, on je (žalitelj) povukao tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i prvostupanjski mu je sud, pobijanim rješenjem (točkom V.), povodom tog povlačenja, naložio naknaditi tuženiku (ovrhovoditelju) parnični trošak na temelju odredbe članka 158. stavak 1. ZPP-a, jer da se ne radi o situaciji koju propisuje stavak 2. istog članka, odnosno da do povlačenja nije došlo odmah nakon što je udovoljeno zahtjevu tužitelja, ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

 

Zaključak da nije riječ o razlozima koji se mogu pripisati tuženiku prvostupanjski sud temelji na rješenju Županijskog suda u Z. br…. od 10. rujna 2018., kojim je unatoč tome što je odbačen prijedlog za ovrhu tamo ovrhovoditelja, a ovdje tuženika, u odnosu na tamo jednog od ovršenika, a ovdje jednog od tužitelja, ujedno žalitelja, naloženo tom ovršeniku naknaditi troškove za sastav prijedloga za ovrhu, jer je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu tražbina na koju se prijedlog za ovrhu odnosio egzistirala, odnosno prijedlog je bio dopušten.

 

Pogrešno prvostupanjski sud smatra da je sama činjenica što bi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu taj prijedlog bio dopušten, ovrhovoditelj, u ovom sporu tuženik, imao pravo na naknadu troškova postupka. Prvostupanjski sud gubi, naime, iz vida činjenicu da je rješenje o ovrsi od 21. listopada 2016., koje je bilo doneseno na temelju tog prijedloga za ovrhu, preinačeno odlukom žalbenog suda na način da je prijedlog za ovrhu odbačen, jer je prvostupanjski (ovršni) sud ispustio iz vida odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" 108/12,114/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15, dalje: ZFPN), dakle da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog za ovrhu prihvatio, a da je pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog za ovrhu, u dijelu u kojem se odnosi na sada žalitelja (jednog od ovršenika) trebalo odbaciti Dakle, u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi 21. listopada 2016., ovrhovoditelj, ovdje tuženik, više nije imao osnove za vođenje ovršnog postupka, a upravo postojanje ovršnog postupka, dakle još uvijek egzistirajućeg prijedloga za ovrhu, kojeg ovrhovoditelj (ovdje tuženik) ima ovlaštenje povući bez pristanka ovršenika (ovdje tužitelja) tijekom cijelog postupka (članak 40. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), prouzročilo je donošenje rješenja o upućivanju ovršenika (tužitelja) na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (pokrenuta 9. ožujka 2017.) i vođenja iste sve do trenutka dok je taj ovršni postupak tuženik u odnosu na žalitelja vodio i dovršetak kojeg, odbacivanjem prijedloga za ovrhu, je doveo do povlačenja tužbe, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije riječ o razlozima za povlačenje tužbe koji se ne mogu pripisati upravo tuženiku.

 

Dakle, tuženik je mogao izbjeći cijeli ovaj parnični postupak da je na vrijeme povukao prijedlog za ovrhu, a ne čekajući da mu prijedlog odbaci ovršni sud primjenjujući odredbe članaka 70. stavak 2. i 71. stavak 1. ZFPN, te članka 288. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

Stoga je pravilnom primjenom prava i to odredbe članka 158. stavak 2. ZPP-a valjalo obvezati tuženika da tužitelju (žalitelju) naknadi parnične troškove ali samo one koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), koje je imao (ne i pristojbe koje nije platio), te u visini u kojoj mu pripadaju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vodeći računa i o tome da se troškovi zastupanja po zajedničkom odvjetniku dijele na dva tužitelja. Žalitelju (tužitelju) je priznat tako trošak za sastav tužbe, zastupanja na ročištima 24.5.2017. i 12.10.2017., te sastav podneska od 24.5.2017. kojim se očitovao na odgovor na tužbu, svaka radnja po 550,00 kuna (pola od ukupnog troška od po 1.100,00 kuna za dva tužitelja), te za podneske od 15.3.2018., 11.01.2019. i 18.11.2019. od po 137,50 kuna svaki (25% po Tbr. 3 Tarife). Ročište od 14. 01. 2019. tužitelj je sam prouzročio, tek na njemu dostavljajući podnesak o povlačenju tužbe, jednako tako nepotreban je bio podnesak od 12.2.2019. u kojem samo ponavlja navode podneska od 11.01.2019. Žalitelju je valjalo priznati i troškove žalbenog postupka, ali ne prema vrijednosti glavne tražbine, već dosuđenih troškova koji su predmet žalbe (3,750,00 kuna), dakle 625,00 kuna, odnosno ukupno 3.237,5 kuna, što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 4.046,88 kuna.

 

Odlučeno je stoga kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točka 3. i 381. u vezi  368. stavak 1. i članka 166. stavak 2. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 8. travnja 2020.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović