1              Poslovni broj Gž Ovr-41/2019-2

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž Ovr-41/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

             

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode OIB: .., zastupanog po punomoćnici N. Š., odvjetniku u R., protiv ovršenice I. Š., K., OIB: …,  odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj 80 Ovr-1638/2018 od 21. studenog 2018., dana 7. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-1638/2018 i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatija oglasio se apsolutno nenadležnim za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu.

 

              Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

 

              U žalbi navodi da je rješenjem kojim su Hrvatske vode odredile iznos godišnje naknade vlasniku nekretnine na području Republike Hrvatske je actaiure imperii. Navodi da ovršenica na području Republike Hrvatske ima nekretninu za koju je dužna plaćati Republici Hrvatskoj brojna davanja, a jedno od njih je naknada za uređenje voda. Navodi da je prijedlog za ovrhu podnesen pravosudnom tijelu, odnosno tijelu koje je ustanovljeno zakonom, ima trajni status i obvezujući karakter, provodi kontradiktorni postupak, primjenjuje pravna pravila i koje je neovisno, dakle institucija koja može odlučivati o materiji i koja o toj materiji može donositi priznate odluke u Europskoj uniji. Ovrhovoditelj je mišljenja da  je odredbom čl. 21. i čl. 54. st. 2. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj  53/91 i 88/01 – dalje: ZRSZ) mogu primijeniti na konkretnu situaciju.

 

              Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

              Žalba je osnovana.

 

Iz podataka u spisu, u bitnom proizlazi da je ovrhovoditelj 30. prosinca 2017. podnio prijedlog za određivanje ovrhe na temelju ovršne isprave na novčanim sredstvima ovršenice po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 103,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2015. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Također proizlazi da je sud prvog stupnja provjerom u jedinstvenom registru osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrdio da ovršenica nema prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, već u Republici Sloveniji.

 

Na temelju navedenog sud prvog stupnja oglašava se apsolutno nenadležnim, uz obrazloženje da ovršenica nema adresu prebivališta u Republici Hrvatskoj, a nadležnost suda nije propisana odredbom čl. 27. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) niti odredbom čl. 171. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) budući se ovrha traži na računu ovršenice a ovršeničin dužnik nije naveden.

 

U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave rješenja Hrvatskih voda Klasa UP/1-325-08/11-07/0157942, Ur. broj 374-3303-2-11-1 od 15. ožujka 2011., a koja glasi na ispunjenje novčane obveze s osnove naknade uređenja voda, a koju obvezu je I. Š., ovdje ovršenica, dužna ispuniti s osnove naknade za uređenje voda i to kao vlasnice ili posjednice nekretnine a sve u smislu odredbe čl. 14. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 153/09).

 

Naime, 29. siječnja 2019. stupio je na snagu Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 - dalje:  ZMPP) kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatno pravne odnose s međunarodno pravnim obilježjima, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima čiji su predmeti odnosi iz točke 1. tog članka i pravila postupka, te priznanje i ovrha stranih sudskih odluka u pravnim stvarima čiji su predmet odnosi iz točke 1. tog članka. Člankom 46. st. 1. ZMPP-a propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe EU broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršavanju stranih sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena FLL-351,20.122012). Međutim, čl. 78. st. 1. ZMPP-a propisano je da se ovaj Zakon primjenjuje na pravne odnose nastale od dana stupnja na snagu tog Zakona i na postupke pokrenute od dana stupanja na snagu tog Zakona dok je st. 2. propisano da se odnos iz st. 1. ovog čl. ne utječe na vremenske granice primjene međunarodnih ugovora koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i pravno obvezujućih akta Europske unije kojima se uređuju odnosi iz čl. l. ovog Zakona.

 

U konkretnom slučaju postupak je pokrenut 30. prosinca 2017., a ovršna isprava stekla je svojstvo izvršnosti 30. travnja 2011., dakle prije stupanja na snagu ZMPP.

 

Uredbom (EU) broj 1215/2012, uređena je nadležnost (poglavlje 2/članak 5) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države samo na temelju pravila iz odjeljka 2.7. ovog poglavlja (čl 7.-9.).

 

Međutim, pod odredbe navedenog dijela Uredbe (EU) broj 1215/2012 nije moguće podvesti konkretan slučaj s obzirom da je, u bitnom, ovršnu ispravu donijelo javnopravno tijelo u upravnom postupku te se ne radi o izvršenju sudske odluke. Isto tako izvršenje konkretne obveze nije povezano s ugovorom te se radi o postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama ili najam kroz zakup nekretnine. Prema tome, u konkretnom slučaju dolaze u primjenu odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja („Narodne novine“ broj 53/91, 88/01 - dalje:  ZSRS) sve u smislu odredbe čl. 78. st. 1. ZMPP-a.

 

Prema odredbi čl. 54. st. 1. ZSRS u sporovima o imovinsko pravnim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika ili predmet koji se traži tužbom. Stavkom 2. istog članka propisano je da  nadležnost suda Republike Hrvatske postoji u sporovima zbog obveza nastalih za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj.

 

Prema odredbi čl. 58. st. 1. ZPP-a tužba o imovinsko pravnim zahtjevima protiv osoba koje nemaju opću mjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj može se podnijeti svakom sudu u Republici Hrvatskoj na čijem području se nalazi imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj mjesno je nadležan sud na čijem je području obveza nastala. Isto tako u sporovima protiv osobe koja u Republici Hrvatskoj nema opću mjesnu nadležnost za obveze koje treba ispuniti u Republici Hrvatskoj tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti (st. 3.). Obzirom da iz ovršne isprave proizlazi da je ovršenica dužna ispuniti novčanu obvezu s osnove naknade za uređenje voda  i to kao vlasnica nekretnine, što je u konkretnom slučaju potrebno odredbom čl. 58. st. 2. ZPP-a koja se primjenjuje u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a mjesno je nadležan sud na čijem području je obveza nastala, sukladno navedenom u konkretnom slučaju slijedom čega se ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja o nadležnosti suda Republike Hrvatske.

 

S obzirom na izneseno, valjalo je uvaženjem žalbe ovrhovoditelja pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovan postupak a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

U Rijeci 7. travnja 2020.

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara