1

Poslovni broj:10 Gž-495/2019-2

 

 

 

Poslovni broj:10 Gž-495/2019-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N. L., OIB:... iz Ž., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z. protiv tuženika  Z. B. d.d. Z., OIB:... iz Z., zastupane po punomoćnicima iz O. D. H. i P. d.o.o. iz Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagreba broj P-3259/18-34 od 15. siječnja 2019., 6. travnja 2020., 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Usvaja se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagreba broj P-3214/14-21 od 18. svibnja 2017. u toč. I – i II izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 924,54 AUD s kamatom na iznose kako slijedi:

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1995. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1995. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1996. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1996. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1997. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1997. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1998. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1998. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1999. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1999. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2000. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2000. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2001. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2001. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2002. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2002. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2003. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2003. do isplate,

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2004. do isplate i

- iznos od 46,22 AUD  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2004. do isplate,

 

radi isplate iznosa od 1,52 EUR (ranije 20,90 ATS) s kamatom kako slijedi:

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1995. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1995. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1996. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1996. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1997. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1997. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1998. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1998. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1999. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1999. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2000. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2000. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2001. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2001. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2002. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2002. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2003. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2003. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2004. do isplate i

- iznos od 0,08 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2004. do isplate,

 

radi isplate iznosa od 7,28 EUR (ranije 14,24 DEM) s kamatom kako slijedi:

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1995. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1995. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1996. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1996. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1997. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1997. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1998. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1998. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1999. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1999. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2000. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2000. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2001. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2001. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2002. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2002. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2003. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2003. do isplate,

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2004. do isplate i

- iznos od 0,36 EUR  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2004. do isplate i

 

radi isplate iznosa od 4. 52,76 CHF s kamatom kako slijedi:

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1995. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1995. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1996. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1996. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1997. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1997. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1998. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1998. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.1999. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.1999. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2000. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2000. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2001. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2001. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2002. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2002. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2003. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2003. do isplate,

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 01.07.2004. do isplate i

- iznos od 2,64 CHF  s kamatom u visini 5% godišnje od 31.12.2004. do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tužitelju N. L. da tuženiku Z. B. d.d. Z. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.046,87 kn (sedam tisuća četrdeset i šest kuna i osamdeset i sedam lipa) u roku od 8 dana.

 

U nepobijanom, odbijajućem dijelu toč.III izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč.I/izreke usvojen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 924,54 AUD, iznosa od 1,52 EUR (ranije 20,90 ATS), iznosa od 7,28 EUR (ranije 14,24 DEM) te iznosa od 52,76 CHF – sve sa kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako su specificirani u toj točki izreke do isplate pa je tuženik toč. II/izreke obvezan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.425,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2019. kao dana donošenja pobijane presude do isplate.

 

Toč.III/izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

 

Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovanog.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište o osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud polazi od slijedećih, tijekom dokaznog postupka utvrđenih činjenica koje su između parničnih stranaka i nesporne:

 

-da je tužitelj vlasnik tzv. stare devizne štednje po deviznoj štednoj knjižici broj 12-86-01790 otvorenoj kod bivše J., Poslovnice K.;

 

-da je na prethodno navedenoj deviznoj štednoj knjižici tužitelj na dan 18. svibnja 1991. imao položeni depozit u (utuženim) iznosima od po 924,54 AUD, 20,90 ATS, 14,24 DEM i 52,76 CHF dok nastavno nisu evidentirane nikakve isplate;

 

-da se tuženik 8. listopada 1999. obratio Ministarstvu financija Republike Hrvatske sa zamolbom za prijenos novčanih sredstava s osnova tzv. stare devizne štednje (u smislu Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj i Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske) koju je imao na prethodno navedenom deviznom računu kod J. na njegov račun kod Privredne banke d.d.;

 

-da se tužitelj sa zahtjevom za naknadni prijenos predmetnog deviznog depozita dana 15. lipnja 2001. obratio i tuženiku;

 

- da je tužitelj do 1995. boravio na privremeno okupiranom području;

 

-da iz potvrde Ureda za opću upravu I. K. od 12. lipnja 2001. proizlazi da je  tužitelj upisan u knjigu državljana koja se vodi u M. U. K. za matično područje K., da se smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja te da je tužitelj stečeno državljanstvo mogao dokazati danom ishodovanja domovnice u M. U. K. i osobne iskaznice u MUP-u K. - dana 5. listopada 1999.

 

Rukovodeći se odredbom čl.4. stav.1.toč.1. Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj (dalje: Pravilnik/94 – NN 19/94) koji je donesen temeljem odredbe čl.14. Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske (dalje: Zakon o pretvaranju deviznih depozita – NN 106/93) a kojom je određeno da naknadni prijenos deviznih depozita može zahtijevati građanin vlasnik deviznog depozita koji podnese zahtjev za naknadni prijenos iz kojeg se može utvrditi da prijenos deviznog depozita nije mogao izvršiti do 6. srpnja 1992. jer je u tom roku a) bio u zarobljeništvu ili je boravio na privremeno okupiranom području b) nije posjedovao dokaz o deviznom depozitu c) nije posjedovao dokaz o hrvatskom državljanstvu d) sudjelovao u operacijama Hrvatske vojske e) bio na privremenom radu u inozemstvu ili je f) boravio u inozemstvu, zatim da sukladno toč.2. posjeduje dokaz da je devizni depozit imao na dan 27. travnja 1991. kod organizacijske jedinice koja je poslovala na teritoriju Republike Hrvatske, a čije je sjedište izvan teritorija Republike Hrvatske, da posjeduje dokaz o hrvatskom državljanstvu (toč.3.) i uvjerenje da nije kažnjavan niti da se nalazi pod istragom u svezi kažnjivih djela protiv Republike Hrvatske (toč.4.), te odredbom čl. 5. Pravilnika kojom je propisana obveza banaka da obrade zahtjeve s potvrđenim stanjem o visini deviznih depozita na dan 27. travnja 1991. i odredbe čl.6. Pravilnika/94 prema kojoj se na naknadno prenesene devizne depozite građana u potpunosti primjenjuju odredbe Zakona o pretvaranju deviznih depozita, prvostupanjski sud je zaključio da su ispunjene sve pretpostavke propisane Zakonom o pretvaranju deviznih depozita i Pravilnika/94 temeljem kojih je tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu utuženog potraživanja pa je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim te obvezao tuženika na isplatu.

 

Osporavajući materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda, tuženik uvodno u žalbi osnovano upućuje da je prvostupanjski sud propustio primijeniti materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 371. i čl.čl.384.stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 a koji svoju primjenu u konkretnom predmetu nalazi osnovom odredbe čl. 1163.stav.1. ZOO objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13 i 78/15 koji je stupio na snagu dana 01. siječnja 2006.) jer je propustio izraziti svoje stajalište o istaknutom prigovoru zastare utužene tražbine tužitelja.

 

Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta navedeni žalbeni razlog ukazuje se osnovanim imajući u vidu da je prigovor zastare tuženik istaknuo na ročištu za glavnu raspravu održanom 3.travnja 2017.

 

Naime, odredbom čl.371 ZOO/91 propisano je da potraživanja zastaruju u općem zastarnom roku od 5 godina ako zakonom nije određen neku drugi rok zastare, a odredba čl.384.stav.1. istog Zakona određuje da ako zastarijevanje nije moglo početi teći zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane.

 

U konkretnom slučaju, imajući u vidu ranije iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja su između parničnih stranaka nesporna i sadržaj odredbe čl. 4. stav.1.toč.1. Pravilnika/94 kojom je određeno da naknadni prijenos deviznih depozita može zahtijevati građanin vlasnik deviznog depozita koji podnese zahtjev za naknadni prijenos ako su ispunjene taksativno nabrojene pretpostavke, evidentno je da ni citiranim Pravilnikom/94, a niti Zakonom o pretvaranju deviznih depozita nije propisana prekluzija prava na isticanje zahtjeva za prijenos stare devizne štednje no pri ocjeni nastupa zastare valja poći od odredbe čl.384.stav.1. ZOO-a i utvrditi u konkretnom slučaju kada su prestale zapreke koje su sprječavale tužitelja u podnošenju zahtjeva za naknadni prijenos devizne štednje, dakle, kada je u smislu odredbe čl. 4. stav.1.toč.1.c) Pravilnika/94 stekao mogućnost upotrijebiti dokaz o hrvatskom državljanstvu.

 

Imajući u vidu da je nesporno između parničnih stranaka da je tužitelj ishodio domovnice u M. U. K. i osobne iskaznice u MUP-u K. dana 5. listopada 1999., a da je predmetnu tužbu podnio (tek) 25. travnja 2014. to je evidentno da su u tom trenutku protekli i objektivni – i subjektivni zastarni rok (istovjetno stajalište izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-340/15-3 od 3. prosinca 2019.).

 

              Prigovor tužitelja da se obraćanje tuženiku 15.6.2001. mora smatrati prekidom zastare je neosnovano obzirom na izričitu odredbu čl. 391. ZOO/91 prema kojoj za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da ispuni obvezu.

Obzirom da je propustom da iznese svoje stajalište o tuženikovom prigovoru zastare prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku  (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19) to je ovaj sud, primjenivši odredbu čl.373.a.stav.1.toč.1. u vezi sa stav.3. ZPP-a odlučio o istaknutom prigovoru zastare na osnovu stanja predmeta, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o troškovima postupka te istu utemeljiti na odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a i tužitelja obvezati na naknadu troškova tuženiku. 

 

Troškovi tuženika odmjereni su sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) i obuhvaćaju nagradu za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 937,50 kn, sastav podneska od 27.7.2018. po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 937,50 kn, zastupanje na četiri ročišta za glavnu raspravu (12.1.2015., 3.11.2015., 3.4.2017. i  3.12.2018.) po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 937,50 kn – sve sa uključenom naknadom po Tbr. 42 Tarife, dakle sveukupno 5.625,00 kn.

 

Tuženiku je priznat i izdatak za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude po Tbr. 10/1 Tarife i Tbr. 42 Tarife u iznosu od 1.171,87 kn kao i izdatak s osnova pristojbene obveze na žalbu u iznosu od 250,00 kn.

 

Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 27.10.2015. niti trošak sastava odgovora na žalbu od 23.8.2017. jer po stajalištu ovoga suda sadržaj navedenih podnesaka nije bio od utjecaja na tijek i ishod predmetne parnice pa je o istima odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a. Nastavno stajalištu prema kojemu sadržaj odgovora na žalbu nije bio potreban, tuženiku nije priznat ni izdatak s osnova sudske pristojbe na odgovor na žalbu. Tuženiku nije priznata niti zatražena nagrada za pristup ročištu radi objave presude jer tom ročištu tuženik nije niti pristupio.

 

U nepobijanom, odbijajućem dijelu toč.III izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

Varaždinu, 6. travnja 2020.