Poslovni broj 138 P-347/18-53

 

                                         

 

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

                   Ulica grada Vukovara 84

 

Poslovni broj 138 P-347/18-53

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja H. p. muzej, OIB …, Z.,  zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & partneri, iz V., protiv tuženika M. J., OIB…, iz Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i partneri, iz Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2020. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ž. B., odvjetnice, tuženika osobno, i punomoćnika tuženika A. D., odvjetnika, 6. travnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se valjanom usmena oporuka pok. V. P. iz Z., OIB …, rođenog ..., a umrlog ... koja je izjavljena pred svjedocima B. J. iz Z. i Z. B. iz Z. dana 11. svibnja 2012., te proglašena pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu dana 5. studenog 2012. pod poslovnim brojem R2-278/12 i pohranjena u blagajni istoga suda pod poslovnim brojem Pi..."

 

II.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.562,50 kn, u roku od 15 dana.                                         

 

Obrazloženje

 

Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda poslovni broj O-9418/17 od 28. studenog 2017. prekinut ostavinski postupak iza pok. V. P., te je tužitelj upućen u roku od 30 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrenuti parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da je valjana usmena oporuka ostavitelja. Nadalje navodi da je ovaj sud proveo ostavinski postupak iza pok. V. P., umrlog 13. svibnja 2012. uz niz povreda odredaba Zakona o nasljeđivanju, te je dva puta donosio nezakonito rješenje o nasljeđivanju, i to prvi put pod poslovnim brojem O-4529/2012-69 od 28. travnja 2016., a drugi put pod poslovnim brojem O-8243/2016-78 od 28. ožujka 2017, oba puta ignorirajući tužitelja kao oporučnog nasljednika na temelju usmene oporuke od 11. svibnja 2012. Nadalje navodi da su svjedoci oporuke odvjetnici B. J. i Z. B. saslušani na ročištu 5. studenog 2012., te zapisnik o njihovom saslušanju predstavlja oporuku pok. V. P. koja je u njemu sadržana i proglašena. Nadalje navodi da iz pisanog i usmenog očitovanja svjedoka oporuke proizlazi da je V. P. u kasnim poslijepodnevnim satima 11. svibnja 2012. nepozvan došao u ured odvjetnika B. J., koji taj odvjetnik dijeli s odvjetnikom Z. B., rekao je da se osjeća iznimno loše i zatražio je da se odmah napravi usmena oporuka, te je rekao da nije u stanju čekati da mu odvjetnik napiše oporuku, a dan i pol kasnije, 13. svibnja 2012., je umro. Još navodi da je V. P. pred odvjetnicima J. i B. izjavio svoju usmenu oporuku kojom svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja u nasljedstvo muzeju, ovdje tužitelju, uz nalog tužitelju da svu fotodokumentaciju ostavitelja digitalizira i katalogizira, objavi fotomonografije, te organizira izložbe pod imenom ostavitelja i izdaje razglednice s njegovim fotografijama, a u slučaju da tužitelj ne ispuni svoje obveze, svojim nasljednikom je odredio dr. J. V. Tužitelj još navodi da je ostavitelj u trenutku kad je došao u ured odvjetnika izjaviti posljednju volju, izgledao jako loše i predosjećao je svoju smrt. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je valjana usmena oporuka pok. V. P. koja je izjavljena pred svjedocima B. J. (tužitelj očitom omaškom navodi B. J.) i Z. B. 11. svibnja 2012., te proglašena pred ovim sudom 5. studenog 2012. pod poslovnim brojem R2-278/12 i pohranjena kod ovoga suda pod brojem Pi…, uz naknadu parničnog troška.

 

U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja, te navodi da je Zakonom o nasljeđivanju određeno da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobna nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Pri tome tuženik ističe da je za ocjenu postojanja izvanrednih okolnosti odnosno valjanosti usmene oporuke odlučan trenutak pravljenja oporuke, a ne vrijeme prije ili nakon toga. Nadalje navodi da u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti zbog kojih oporučitelj nije bio u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, te navodi da je ostavitelj predmetnoga dana sam došao u odvjetnički ured i sam otuda otišao kući, te izjave svjedoka usmene oporuke da je pok. g. P. izgledao loše ne znače da nije bio u stanju pisati i sastaviti vlastoručnu oporuku ili pisanu oporuku pred svjedocima. Ističe da činjenica da prisutni svjedoci nisu sačinili oporuku odmah, već su se nadali da će oporučitelj ipak ponovno doći, ne ukazuje na postojanje izuzetnih prilika koje bi opravdale pravnu valjanost usmene oporuke. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

 

Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u rješenje ovoga suda poslovni broj O-9418/17-2 od 28. studenog 2017. (list 7 spisa), smrtni list (listovi 8 i 37 spisa), podnesak svjedoka usmene oporuke od 30. svibnja 2012. (listovi 9-11 spisa), zapisnik ovoga suda od 5. studenog 2012. (listovi 12, 13, 34 i 35 spisa), dopis Nastavnog zavoda za hitnu medicinu G. Z. od 13. travnja 2018. (list 29 spisa), presliku medicinske dokumentacije V. P. (list 41 spisa), zdravstveni karton V. P. za razdoblje 1. – 13. svibnja 2012. (listovi 52-54 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-9418/17, medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku liječniku dr. M. B., te saslušanje svjedoka B. J. i Z. B. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

 

Ovdje valja reći da sud nije izveo dokaz uvidom u spis R2-278/12 jer navedeni spis nije pronađen u arhivi.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem valjanom usmene oporuke pok. V. P. izjavljene 11. svibnja 2012. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je pok. V. P. 11. svibnja 2012. uslijed izvanrednih okolnosti izjavio usmenu oporuku pred svjedocima B. J. i Z. B. kojom je tužitelju ostavio svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, uz određene naloge.

 

U konkretnom slučaju valja polaziti od odredbi Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 48/03, 163/03 i 35/05 - dalje: ZN) koje propisuju pretpostavke za valjanost usmene oporuke. Odredbom čl. 37. st. 1. ZN propisano je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku.

 

Uvidom u podnesak svjedoka usmene oporuke od 30. svibnja 2012. (listovi 9-11 spisa) utvrđeno je da su odvjetnici B. J. i Z. B. kao svjedoci usmene oporuke podnijeli ovome sudu podnesak kojim su dostavili sudu tekst usmene oporuke pok. V. P. od 11. svibnja 2012. Navedenim podneskom svjedoci usmene oporuke su obavijestili sud da je oporučitelj predmetnoga dana bez najave došao odvjetniku B. J. u odvjetničku pisarnicu koju dijele oba odvjetnika, da je djelovao vrlo uznemireno i loše, da je rekao da se ne osjeća dobro, da ne može čekati, da mora otići kući, te da želi odmah dati svoju usmenu oporuku. Nadalje su naveli su da je oporučitelj izjavio da svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja tužitelju, uz nalog da tužitelj po njegovoj smrti svu fotodokumentaciju digitalizira i katalogizira, te pohrani, da izda dvije fotomonografije koristeći njegovu fotodokumentaciju, da organizira izložbu kojom će predstaviti njegov život i rad, da izdaje razglednice s njegovim fotografijama, da dostojno čuva uspomenu na oporučitelja kao autora, te da dostojno skrbi o njegovom grobu. Još su naveli da je oporučitelj imenovao B. J. kao izvršitelja oporuke, te su naveli da za slučaj da nalog glede izdavanja fotomonografija, postavljanja izložbe i digitalizacije fotodokumentacije ne bude realiziran u određenim rokovima, oporučitelj za svojeg nasljednika imenuje dr. J. V.

 

Nadalje, uvidom u zapisnik ovoga suda od 5. studenog 2012. sastavljen radi pohrane oporuke (listovi 12 i 13 spisa) utvrđeno je da su toga dana na sud pristupili odvjetnici B. J. i Z. B., te su dali izjave o posljednjoj volji oporučitelja V. P. iz kojih proizlazi da je V. P. 11. svibnja 2012. u njihovom odvjetničkom uredu u Z. izjavio da želi da njegovu imovinu i to nekretnine, svu fotodokumentaciju i fotografsku opremu naslijedi tužitelj, s time da želi da tužitelj njemu u spomen iz te fotodokumentacije napravi nekoliko fotomonografija i izložbi njemu u čast. Pri tome je B. J. izjavio da su odmah po kazivanju usmene oporuke, on i kolega B. zapisali tu oporuku i dostavili je sudu. Konačno, uvidom u navedeni zapisnik utvrđeno je da je navedena oporuka pok. V. P. proglašena u prisutnosti svjedoka odvjetnika B. J. i odvjetnika Z. B., sukladno čl. 204. i čl. 205. ZN, te je odlučeno da će se na izvornik zapisnika proglašene usmene oporuke staviti klauzula proglašenja, te će se zapisnik o proglašenju s preslikom zapisnika pohraniti u ovosudnu blagajnu i o tome će se obavijestiti Hrvatski upisnik oporuka.

 

Nadalje, uvidom u spis ovoga suda poslovni broj O-9418/17 (ranije O-4529/12) utvrđeno je da je iza pok. V. P., umrlog … vođen ostavinski postupak, te je na ročištu 12. srpnja 2012. sačinjeno rodoslovlje i utvrđena je ostavinska imovina. Nadalje je utvrđeno da su na ročištu 7. travnja 2016. saslušani svjedoci usmene oporuke B. J. i Z. B., te je proglašena usmena oporuka pred svjedocima. Konačno, utvrđeno je da je rješenjem suda od 28. studenog 2017. prekinut ostavinski postupak iza pok. V. P. i ovdje tužitelj je upućen pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja da je navedena usmena oporuka valjana.

 

Svjedok B. J., odvjetnik, u svom iskazu u bitnom navodi da je sada pok. V. P., koji je bio njegov dugogodišnji prijatelj, jednog petka u kasno popodne došao u njegov odvjetnički ured i rekao mu da želi dati oporuku. Nadalje navodi da je odmah primijetio da nešto s njim nije u redu i da nije dobro. Rekao mu je da zapiše oporuku, međutim, pok. V. je rekao da ne može pisati jer mu nije dobro, s time da nije specificirao što točno s njim nije u redu. Tada je svjedok pozvao svog kolegu s kojim dijeli prostor, odvjetnika Z. B., te su mu ponovili prijedlog da napravi pisanu oporuku na što je pok. V. u više navrata rekao da on to ne može, da mu nikako nije dobro i da oni zapišu što on govori. Nadalje navodi da je pok. V. tada rekao da ostavlja svu svoju imovinu muzeju, ovdje tužitelju, i pri tome je nabrojao da se radi o kući, stanu, pokretninama itd., ali pod uvjetom da tužitelj napravi nekoliko izložbi njegovih fotografija, te da o njemu napravi monografiju i izložbu. Sjeća se da je pok. V. bilo jako stalo da sve ostane tužitelju, no rekao mu je da mora paziti na to da tužitelj ispuni točno te uvjete koje je on naveo, a ako ih ne ispuni, da u tom slučaju sve ostavlja svom prijatelju dr. J. V. Još navodi da se pok. V. zadržao manje od 10 minuta u uredu i to je posljednji put da ga je svjedok vidio. Za vrijeme dok je pok. V. iznosio oporuku i uvjete oporuke, svjedok je to u natuknicama zapisivao u prisutnosti kolege B., a kasnije je to prepisao i zajedno s kolegom B. predao sudu. Još navodi da je pok. V. bio zaljubljenik u prirodu i bilo mu je jako stalo da se njegove fotografije objave i da pripadnu hrvatskom narodu. Dodaje da se pok. V. prekratko zadržao u uredu da bi uspio napisati pisanu oporuku pred svjedocima. Još navodi da ga je idući dan u subotu pokušao nazvati na mobitel, ali ga nije uspio dobiti, a u nedjelju je već umro. Također navodi da je pok. V. izričito izjavio u nekoliko navrata da nije u stanju sam napisati oporuku, a niti pričekati da tu oporuku napiše, te da ju on pred svjedocima potpiše, te dodaje da je on zaista izgledao loše. Još navodi da je pok. V. sam ušao u njegov ured i sam je otišao iz ureda, te da je na pitanje treba li mu kakva pomoć rekao da ne treba. Također navodi da je pok. V. znao čitati i pisati. Konačno, navodi da nije zvao liječnika.

 

Svjedok Z. B., odvjetnik, u svom iskazu u bitnom navodi da je sada pok. V. P. u svibnju 2012. došao u odvjetnički ured kod kolege B. J., te ga je kolega J. pozvao jer je pok. V. želio reći svoju oporuku. Nadalje navodi da je odmah vidio da pok. V. nije dobro, da je uznemiren i usplahiren i po načinu komunikacije vidio je da nešto ne štima, pok. V. je ponavljao da je jako loše i da želi ići kući te mu se žuri, a da želi reći oporuku. Još navodi da je B. J. predložio pok. V. da oporuku napiše, međutim, on je rekao da to nikako ne može, da nema vremena. Tada je rekao da ostavlja svu svoju imovinu muzeju, ovdje tužitelju, te je nabrajao tu imovinu, a svjedok je s kolegom J. pisao o tome bilješke. Sjeća se da je spomenuo i svoje fotografije. Pokojni V. se po njegovom sjećanju zadržao kod njih u uredu manje od 10 minuta i stalno je ponavljao da mora kući. Nakon što je otišao iz ureda, kolega J. i on su objedinili svoje bilješke koje su sastavili dok je iznosio usmeno svoju oporuku, nakon čega je kolega J. napisao sadržaj te usmene oporuke. Kolega J. i on nisu tom prilikom mogli sastaviti pisanu oporuku pred svjedocima jer je pok. V. to odbijao jer je govorio da mora ići kući, da se žuri i da se ne osjeća dobro. Po njegovoj procjeni pok. V. toga dana nije bio u stanju sam napisati oporuku jer se vidjelo da nije u dobrom stanju. Još navodi da je pok. V. sam došao u ured i sam je otišao iz ureda, te oni nisu zvali hitnu pomoć.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika dr. M. B., specijalista interne medicine i kardiologije, proizlazi da je pokojni V. P., poznavajući ozbiljnost svojeg ukupnog dosadašnjeg zdravstvenog stanja, a ponajviše ozbiljnost prethodne bolesti rascjepa grudne aorte, te velike i teške operacije grudne aorte, s razumljivim razlogom 11. svibnja 2012. bio uznemiren i lošeg zdravstvenog osjećaja radi simptoma koje je zasigurno imao toga dana. Najvjerojatnije je toga dana 11. svibnja 2012. ili možda kratko vrijeme prije toga, započela ponovna disekcija grudne aorte koja je taj dan i naredna dva dana progredirala. Iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da su simptomi koje je osjećao značajno progredirali, te su prisilili V. P. da potraži pomoć u bolnici, što je on i učinio u prijepodnevnim satima 13. svibnja 2012. Nadalje proizlazi da je 11. svibnja 2012. V. P. kod dolaska i za vrijeme boravka u odvjetničkom uredu bio blijed, izgledao je vrlo loše, imao opće loše osjećaje i medicinski se realno može pretpostaviti da je zapravo imao osjećaj bliže smrti, te je u takvom zdravstvenom stanju medicinski razumljiva želja i nastojanje V. P. da sredi svoju materijalnu i nematerijalnu ostavštinu. Iz spisu priložene medicinske i nemedicinske dokumentacije vidljivo je da je V. P. 11. svibnja 2012. sam došao u odvjetnički ured, dao je izjavu pred dvojicom svjedoka, sam je izašao iz odvjetničkog ureda, da taj dan i naredni dan nije pozvao hitnu medicinsku pomoć, niti je kontaktirao obiteljskog liječnika, te da je sam, bez pratnje, 13. svibnja 2012. došao u hitnu pomoć KBC Sestre Milosrdnice. Slijedom navedenog, vještak zaključuje da je zdravstveno stanje V. P. 11. svibnja 2012. bilo ozbiljno narušeno, ali da je njegovo zdravstveno stanje ipak dopuštalo da se može kretati i da može davati prisebne izjave. Zdravstveno stanje V. P. se 13. svibnja 2012. teško pogoršalo i simptomi koji su se pojavili 13. svibnja 2012. oko 8 ujutro prisili su ga da potraži pomoć u bolnici, što je i učinio dolaskom u Hitnu službu KBC Sestre milosrdnice.

 

Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da se izričito očituje je li pok. V. P. na dan 11. svibnja 2012. mogao čitati i pisati, odnosno je li se mogao potpisati.

 

Vještak dr. B. se pisanim putem dopunski očitovao, te je u svom pisanom očitovanju  od 2. prosinca 2019. (zaprimljenim na  sud 6. prosinca 2019.) naveo da je njegov odgovor na pitanje je li pok. V. P. na dan 11. svibnja 2012. mogao čitati i pisati, odnosno je li se mogao potpisati, vidljiv iz njegovog prvotnog nalaza i mišljenja. Dodao je da iz pretpostavke da je za života V. P. bio pismen čovjek, koji je znao pisati i čitati, te s obzirom na to da je zdravstveno stanje V. P. na dan 13. svibnja 2012. bilo takvo da je mogao doći u bolnicu i potražiti medicinsku pomoć, te da predmetnog i narednog dana (11. i 12 svibnja 2012.) nije registrirano da je on ili netko u njegovo ime pozvao hitnu medicinsku pomoć, zaključuje da nema medicinskog razloga racionalno pretpostaviti da je V. P. dva rana ranije, tj. 11. svibnja 2012. izgubio sposobnost čitanja, pisanja i potpisivanja. Vještak također navodi da u spisu priloženoj dokumentaciji stoji da je dana 11. svibnja 2012. V. P. nenajavljen došao u odvjetnički ured B. J. "blijed, djelovao je vrlo uznemireno, izgledao je vrlo loše, ponavljao da se ne osjeća dobro i da ne može čekati i da mora otići kući". Međutim, navodi da u spisu priloženoj nemedicinskoj i medicinskoj dokumentaciji nema opisa na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je imao takve psihičke i neurološke ispade prema kojima bi se moglo zaključiti da 11. svibnja 2012. V. P. nije imao sposobnost čitanja, pisanja, odnosno potpisivanja. Stoga vještak zaključuje da je V. P. na dan 11. svibnja 2012. mogao čitati i pisati, te se potpisivati.

 

Tužitelj je nakon pisanog dopunskog očitovanja vještaka predložio da vještak bude i usmeno saslušan, radi čega je vještak na ročištu 5. ožujka 2020. i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Vještak tom prilikom navodi da rascjep grudne aorte označava bolest koja može biti uzrokovana različitim čimbenicima, najčešće aterosklerotskim procesom i povišenim krvnim tlakom. Simptomi koji se pri toj bolesti javljaju nisu kod svih bolesnika jednaki, no najčešće se bolest manifestira slabošću, bolovima u grudnom košu i bolovima u leđima. Nadalje navodi da se progresijom bolesti simptomi pojačavaju, te se često ima i osjećaj bliže smrti. Tegobe i izgled bolesnika pokazatelj su da je ponovno započeo rascjep grudne aorte, kao što je to bilo i slično godinu dana prije radi čega je operiran. Nadalje navodi da je vrlo teško procijeniti je li pok. P. mogao tu oporuku sam svojeručno napisati. Bolesnik koji se nalazi u stanju u kojem ima vjerojatno osjećaj bliže smrti je slab, uznemiren i odlučuje o obliku u kojem će napisati svoju volju prema svom osjećaju. Takav težak bolesnik sam odlučuje na koji način će nešto napraviti. Vještak također navodi da se ne čini vjerojatnim da bi mogao u tom obliku i obimu sam vlastoručno napisati takvu posljednju volju, no smatra da je ostavitelj bio sposoban potpisati napisani tekst oporuke, a to tvrdi na temelju toga što je on sam došao u odvjetnički ured, nije zvao hitnu pomoć taj i sljedeći dan, te je svojevoljno i svojim nogama došao potražiti treći dan pomoć u hitnoj službi u bolnici. Vještak još navodi da bi on, u konkretnom slučaju, da mu ostavitelj dođe blijed, oznojen i nemiran, pozvao hitnu pomoć ili mu preporučio da sam pozove hitnu pomoć, no da nije liječnik, ne zna što bi mu sugerirao u takvoj situaciji.

 

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ing. B., jer je jasan, detaljno obrazložen i sačinjen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, sukladno pravilima struke, a vještak je na ročištu 5. ožujka 2020. i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, nakon čega stranke nisu imale daljnjih primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, niti su u tom pravcu stavljale daljnje dokazne prijedloge.

 

Sud je također u pogledu relevantnih činjenica prihvatio iskaze svjedoka B. J. i Z. B., jer su njihovi iskazi jasni, uvjerljivi i u bitnom međusobno suglasni, a radi se o osobama koje nisu izravno zainteresirane za ishod ovoga spora.

 

Sud nije izvodio daljnje dokaze, jer su obje stranke na zadnjem ročištu izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predložile su zaključiti glavnu raspravu. Osim toga, kako je za valjanost usmene oporuke mjerodavno jesu li izvanredne prilike postojale u trenutku sastavljanja oporuke, a ne kasnije, tako niti ne bi bilo potrebno izvoditi dokaze na okolnost vremenskog slijeda događaja nakon sastavljanja usmene oporuke u petak 11. svibnja 2012. poslijepodne do smrti oporučitelja u nedjelju 13. svibnja 2012. ujutro.

 

Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je pok. V. P. doista dva dana prije svoje smrti usmeno pred dva svjedoka izjavio da želi ostaviti svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu tužitelju, uz određene uvjete (naloge), međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju postojale izvanredne okolnosti zbog kojih oporučitelj nije bio u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Naime, svjedoci usmene oporuke, doduše, iskazuju da je oporučitelj predmetnoga dana bio vidno uznemiren, da je izgledao loše, da je ponavljao da mu nije dobro, te da je rekao ne može sastaviti pisanu oporuku jer ne može čekati, nema vremena, žuri mu se kući, međutim, ni iz njihovih iskaza niti iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka ne proizlazi da oporučitelj predmetnoga dana nije mogao čitati, pisati i potpisivati se, pa da nije mogao barem potpisati pisanu oporuku pred svjedocima. Naime, utvrđeno je da je oporučitelj sam došao u odvjetnički ured odvjetnika B. J. i sam je otišao iz njegovog ureda, da ni oporučitelj niti netko drugi u njegovo ime nije toga dana (niti kasnije) pozvao hitnu medicinsku pomoć (što proizlazi iz dopisa Nastavnog zavoda za hitnu medicinu G. Z.), da je na pitanje odvjetnika J. treba li mu kakva pomoć rekao da ne treba, da je bio pismen, te da nema medicinskog razloga za zaključak da oporučitelj u vrijeme davanja usmene oporuke nije bio u stanu čitati, pisati i potpisivati se. Iz iskaza svjedoka usmene oporuke proizlazi da je ostavitelj ponavljao da mu se žuri otići kući i da stoga nije bilo vremena za sastavljanje pisane oporuke, međutim, sama činjenica da je ostavitelj bio u žurbi ne ukazuje na izvanrednu okolnost zbog koje on ne bi mogao oporučiti ni u kom drugom obliku. Isto tako činjenica da je ostavitelj predmetnoga dana naveo da se ne osjeća dobro, ne specificirajući što točno s njim nije u redu, pa niti navodi vještaka da je moguće pretpostaviti da je oporučitelj imao osjećaj bliže smrti nisu dovoljni za zaključak da ostavitelj nije mogao oporučiti u nekom drugom obliku, pored činjenice da nije bilo objektivnih zapreka da oporučitelj sačini pisanu oporuku, te imajući u vidu da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi stanje oporučitelja bilo takvo da on nije bio u mogućnosti napraviti pisanu oporuku. Naime, oporučitelj je predmetnoga dana sam došao u odvjetnički ured, te je dao usmenu izjavu o svojoj posljednjoj volji pred dva svjedoka odvjetnika koju su odmah bilježili tu izjavu, pa stoga po stajalištu ovoga suda nije bilo zapreke da oporučitelj makar tako zabilježenu izjavu odmah i potpiše u prisutnosti navedena dva svjedoka, a činjenica da se oporučitelj žurio otići kući i da se stoga zadržao svega desetak minuta kod odvjetnika ne predstavlja izvanrednu okolnost zbog koje bi oporučitelj mogao valjano usmeno očitovati svoju posljednju volju.

 

Slijedom svega navedenoga, utvrđeno je da nisu ispunjene pretpostavke za valjanost usmene oporuke od 11. svibnja 2012., radi čega je odlučeno kao u izreci.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.  Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora i to kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup na ročišta 4. 4. 2019. i 5. 3. 2020. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročište 10. 4. 2018. 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za pristup na ročište 13. 2. 2019. 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), te za sastav podnesaka od 11. 12. 2018. i 18. 9. 2019. za svako po 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), što ukupno iznosi 525 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 6.562,50 kn.

 

U Zagrebu, 6. travnja 2020. godine

 

                                                                                                 Sutkinja

                                                                                                                Petra Kušević Fraculj v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

 

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika                                                         Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Nada Krešić

 

. / .