1

Poslovni broj Gž-163/2019-2

Poslovni broj Gž-163/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja ured OIB: …, Z., zastupan po Odvjetničkom društvu M.&L. iz Z., P. O., protiv tuženika J. P., OIB: …, N. G., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. i B. S. iz S. B., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj 23 Povrv-61/2017 od 5. listopada 2018., 6. travnja 2020.,

p r e s u d i o   j e

              1.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj 23 Povrv-61/17-29 od 5. listopada 2018.

              2.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R.-A. Č., poslovni broj Ovrv-4968/16 od 19.12.2016. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.690,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti mjesečnih iznosa do isplate, na način pobliže opisan u izreci.

              Također je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.762,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

              Protiv citirane presude dopuštenu i pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st.1.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti održi na snazi citirani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi navedenog javnog bilježnika i da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i da se tužitelju nadoknade troškovi žalbenog postupka.

Tužitelj u bitnome navodi da je sud prvog stupnja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer da je za konkretnu prometnu nezgodu trebalo utvrditi da je osnovi uzrok nastanka štetnog događaja štetna radnja tuženika koji je upravljao kombajnom na način da je istim djelomično prelazio na suprotni kolnički trak, da pri tome nije bio osvijetljen i da nije imao pratnju drugog vozila te da je na taj način predstavljao opasnost za ostale sudionike u prometu. Smatra također da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je tuženik, nakon što je uočio vozilo osiguranika tužitelja, bio u obavezi kombajnom skloniti se na desnu stranu za što je imao tehničkih mogućnosti i na taj način osloboditi suprotni kolnički trak i omogućiti siguran prolaz, a što nije učinio.

              Također navodi da sud nije mogao utemeljiti presudu na iskazima saslušanih svjedoka D. J., A. S., L. B. kao i iskazu tuženika jer da navedeni svjedoci nisu navedeni kao očevici nezgode u zapisniku o očevidu ministarstva i da se radi o osobama koje su u prijateljskim odnosima s tuženikom i da su stoga zainteresirani za ishod ovog postupka. Smatra da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir da je kombajn prešao na suprotni kolnički trak za oko 0,55 m, a kojim je upravljao tuženik, dok da je osiguranik tužitelja prema nalazu vještaka kretao se brzinom od 122,7 km/h na mjestu gdje je dopuštena brzina kretanja 50 km/h.

              Predložio je da se prihvati žalba i preinači prvostupanjska presuda.

              Žalba nije osnovana.

              Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer je sud prvog stupnja saslušanjem svjedoka i iskazom tuženika utvrdio da se prometna nezgoda dogodila u mjestu P., u kojoj nezgodi je sudjelovao osiguranik tužitelja D. F. osobnim vozilom marke VW Passat reg. oznake RI … i tuženik koji je upravljao radnim strojem – kombajnom marke Đ. Đ., da je radni stroj bio osvijetljen i imao je pratnju, te da se kretao uobičajenom brzinom, da je kolnik bio širok 5,1 m i da se radilo o kolniku koji je bio osvijetljen javnom rasvjetom kroz mjesto P., da se osiguranik tužitelja kretao brzinom od oko 120 km/h što je utvrđeno mišljenjem sudskog vještaka za promet dipl.ing. D. Ž., čiji nalaz je sud u cijelosti prihvatio kao stručan. Također sud prvog stupnja utvrđuje da je vozilo osiguranika tužitelja prešlo preko središnjice prometnog traka za 0,55 m, da se nije mogao pomaknuti u desno jer su bila parkirana dva vozila te da je došlo do sudara.

              Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je osiguranik tužitelja grubim ponašanjem kršio zakonske propise i to odredbu čl.51. i 53. te 63. st1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 105/04, 142/06 i 60/08) jer brzinu kretanja nije prilagodio osobinama i stanju vozila tako da se pravovremeno može zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, te da pri mimoilaženju vozači sa svoje desne strane moraju ostaviti dovoljan razmak između vozila, ako zbog neke zapreke na cesti ili drugih sudionika u prometu te da je dužan usporiti, a kretanje vozila prema potrebi i zaustaviti.

              Iz dokaznog postupka je utvrđeno da su se vozači mogli vidjeti na udaljenosti od 100,00 m slijedom čega tuženik koji se kretao brzinom iznad 120 km/h, prema nalazu i mišljenju vještaka je trebao zbog uočavanja dimenzija kombajna djelomično se pomaknuti s kolnika na bankinu pri mimoilaženju i usporiti do 20-30 km/h, što zbog velike brzine nije mogao učiniti.

              Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je kombajn bio neosvijetljen i da nije bilo vozilo u pratnji jer iz provedenog dokaznog postupka saslušanjem svjedoka sud prvog stupnja utvrđuje upravo suprotne činjenice.

Iz nalaza vještaka, kako to sud prvog stupnja pravilno utvrđuje, utvrđeno je da se tuženik s kombajnom nije mogao dati u desno jer su s njegove desne strane bila parkirana dva vozila, slijedom čega proizlazi da je za navedenu prometnu nezgodu i za štetu koja je nastala isključivo kriv osiguranik tužitelja slijedom čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

              Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.365. st.2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

              Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP-a.

              Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl.368. st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

              Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer sukladno čl.166. st.1. ZPP-a tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

U Rijeci, 6. travnja 2020.

Sutkinja

Filka Pejković

Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.