1

Poslovni broj: Gž-1870/2019-2

 

Poslovni broj: Gž-1870/2019-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja E. M. d.o.o. za poslovne usluge, OIB..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika D. I., OIB..., iz R. P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 13. studenog 2019. godine poslovni broj Povrv-186/2019-8, 6. travnja 2020.,

 

presudio je

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a prvostupanjska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 13. studenog 2019. godine poslovni broj Povrv-186/2019-8 se potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima od 21. prosinca 2018. godine broj Ovrv-19676/2018, te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Protiv prvostupanjske presude u zakonskom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači ili da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Tužitelj u svojoj žalbi iznosi i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), ali ne navodi u čemu bi se sastojala ta bitna povreda tako da je ovaj sud prvostupanjsku presudu u odnosu na taj žalbeni razlog ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.

Također prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje ne može biti predmet ispitivanja u sporovima male vrijednosti, pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj bio u obvezi nakon raskida ugovora o pretplatničkom odnosu vratiti terminalnu opremu te je H. t. d.d. u skladu sa odredbom čl. 9. st. 12. Općih uvjeta poslovanja tuženiku dostavio račun od 30. travnja 2018. godine za platež terminalne opreme u iznosu od 1.100,00 kn, a koji iznos nije bio dužan platiti ako u roku od 15 dana od primitka računa vrati terminalnu opremu. Tuženik u tom roku nije vratio opremu, ali ju je vratio 20. kolovoza 2018. godine, a tužitelj nije odbio primiti tu opremu zbog čega se smatra da je H. t. d.d. primio ispunjenje tuženikove obveze nakon proteka roka. Ovakvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.

Tuženik je doista prema odredbi čl. 9. toč. 12. Općih uvjeta bio dužan vratiti terminalnu opremu u roku od 15 dana po primitku računa za istu i doista u tom roku tuženik tu opremu nije vratio. Međutim, po ocjeni ovog suda taj rok nije bitan sastojak ugovora o pretplatničkom odnosu i prema odredbi čl. 362. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO) dužnik u tom slučaju zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu. Također, prema odredbi čl. 82. ZOO-a ispunjenje obveze dužnika ustupitelju prije obavijesti o ustupanju tražbine oslobađa dužnika obveze. Kako je tužitelj obavijestio tuženika o ustupu tražbine dana 21. studenog 2018. godine (list 51 spisa), a tuženik je opremu ustupitelju vratio 20. kolovoza 2018. godine, a ustupitelj je prihvatio takvo ispunjenje svoje tražbine nakon proteka roka za ispunjenje, po ocjeni ovog suda tuženik je time ispunio tražbinu ustupitelja za povrat terminalne opreme i nije dužan tužitelju, na kojeg je ta tražbina bila prenesena, platiti utuženi iznos. Odnos tužitelja kao primatelja tražbine H. t. kao ustupitelja nema u konkretnom slučaju nikakvog utjecaja na tuženika koji je tražbinu ustupitelju ispunio prije nego je obaviješten o ustupanju te tražbine tužitelju. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio naprijed citirano materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba tužitelja nije osnovana zbog čega je istu valjalo kao neosnovanu odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

Koprivnica, 6. travnja 2020.