1

Poslovni broj: Gž Ovr-9/2020-2

Poslovni broj: Gž Ovr-9/2020-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V. G., protiv ovršenika I. R., OIB: …, iz N., radi ovrhe na računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 30. siječnja 2019. godine poslovni broj Ovr-32/2019-2, 6. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e

Žalba ovršenika u cijelosti se uvažava, a prvostupanjsko rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 30. siječnja 2019. godine poslovni broj Ovr-32/2019-2 se ukida, a prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 29. siječnja 2019. godine se odbacuje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi prihvaćen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja i određena je tražena ovrha na računima i oročenim sredstvima ovršenika.

Protiv tog rješenja o ovrsi u zakonskom roku žali se ovršenik pozivajući se na pravično suđenje te ističe prigovor zastare te da ovršna isprava nije podobna za ovrhu. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, prvostupanjsko rješenje o ovrsi ukine i odbaci prijedlog.

Odgovor na žalbu je podnio ovrhovoditelj u kojem poriče navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud istu odbije kao neosnovanu.

Žalba ovršenika je osnovana.

Ovršenik u žalbi iznosi žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ) smatrajući da na ovršnoj ispravi pečat nije stavljen sukladno Zakonu o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske zbog čega to ne može biti ovršna isprava. Također ističe i prigovor zastare o kojem je u smislu čl. 52. OZ-a odlučio prvostupanjski sud rješenjem od 26. ožujka 2019. godine upućivanjem ovršenika na parnicu radi nedopuštenosti ovrhe. Ispitujući izneseni žalbeni razlog o kojem odlučuje ovaj sud, utvrđeno je da on nije osnovan jer je ovršna isprava ovršna sudska odluka i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2006. godine koja je potvrđena klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti. Dakle, ta isprava predstavlja ovršnu ispravu koja je podobna za ovrhu tako da navodi ovršenika o mjestu gdje je stavljen pečat i kako on izgleda su potpuno proizvoljni i neosnovani. Međutim, kako ovaj sud žalbu ovršenika mora ispitati i u odnosu na one žalbene razloge na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da je prilikom donošenja rješenja o ovrsi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), a koja odredba se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. OZ-a.

Prijedlog za ovrhu podnesen je 29. siječnja 2019. godine, dakle u vrijeme kada je ovrhu na novčanim sredstvima propisivao Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018 - dalje Zakon) koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. godine. Prema odredbi čl. 2. Zakona tijela koja provode ovrhu na novčanim sredstvima jesu Financijska agencija, Hrvatska narodna banka i banke, a prema odredbi čl. 5. Zakona ovrhovoditelj osnovu za plaćanje podnosi Financijskoj agenciji. Tim Zakonom je odredbom čl. 32. propisano da je danom stupanja na snagu tog zakona prestao vrijediti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10 i 112/12) pa je, dakle, prestala vrijediti i odredba čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja je propisivala da se odredbe tog zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze, a koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine. Dakle, odredbe Zakona više ne predviđaju mogućnost da se u odnosu na neke ovršne odluke ovrha na novčanim sredstvima može tražiti i odrediti kod općinskog suda već je u odnosu na sve osnove za plaćanje, pa prema tome i ovršne sudske odluke bez obzira kada su one postale ovršne, propisano da se one od 4. kolovoza 2018. godine podnose Financijskoj agenciji. To drugim riječima znači da od 4. kolovoza 2018. godine općinski sudovi su apsolutno nenadležni za određivanje i provođenje ovrha na novčanim sredstvima i da taj postupak više nije u sudskoj nadležnosti u smislu čl. 16. ZPP-a. Prema tome, prvostupanjski sud je donoseći rješenje o ovrsi na računima ovršenika u konkretnom slučaju počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog valjalo je žalbu ovršenika po službenoj dužnosti uvažiti i temeljem odredbe čl. 51. st. 2. OZ-a prvostupanjsko rješenje o ovrsi ukinuti, a prijedlog za ovrhu odbaciti i riješiti kao u izreci.

Koprivnica, 6. travnja 2020.